| < | ožujak, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
kratko.
- 02:43 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Danas sam se probudila. Dan je jednako mračan iako sunce udara na prozor moje male sobe. Ležao si tu jednom, bistar, nevin, sanjiv. Skrivao si šargo pirgaste oči iza teških kapka punih svemira. Uspavano bi otvorio dvije dimenzije sreće i tuge, dječaštva i zbunjenosti. Znao što treba reći i uvijek bi našao ono što nitko nije vidio da postoji. Svakim tvojim buđenjem odlazila sam u malu osobnu nigdjezemsku. U tom toplom, malom svijetu mi smo bili sve što postoji. Tada bi tvoji prsti obuhvatili moj mali dlan, dlan pun tuđih problema. Stisnuo bi mi ruku i sve na ovom svijetu lansiralo bi se na planet pored. I znala sam, iako sanjaš, osjećaš moju tugu i teret koji osjećam godinama, danima, stalno. Uvijek je bio nekako lakši uz tvoj promišljen dolazak. Ponekad se uhvatim kako te zamišljam u sredini sobe gdje, kao nekad, diraš dva suprotna zida vrhovima prstiju, jer možeš, jer si najveći na svijetu za mene, jer ćeš uvijek biti, jer ćeš uvijek obuhvaćati sav moj svijet sa svojim širokim toplim rukama. Možda se čini lakše gledati na svijet u ritmu tvojih udaha, iako te više nema. Odkad si njezin, moja soba je malo manja, malo skučenija, malo mračnija. Zidovi su sami i udaljeni jedni od drugih ali uplašeni. Osjećaj sigurnosti se izgubio, ljubav je manja, ljudi su smješniji i ne mogu dalje od onoga što sam tebi bila. Moja smješna pojava poklonila se tvojoj visokoj onog lijepog dana na Braču i od tad je izgubila kontrolu. Treba samo tebe, želi samo tebe i zauvijek će biti tvoja. One day baby, we'll be old Oh baby, we'll be old And think of all the stories that we could have told Možda si me i mogao voljeti na svoj čudan način. Nikada te nisam razumjela ali sam davala sve od sebe. Htjela sam tvoj svijet više od ičeg, željela sam tvoju mirnu, nježnu glavu za sebe. Znala sam za tvoju nenadmašivu toplinu. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice, dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost. |
