Danas sam se probudila.
Dan je jednako mračan iako sunce udara na prozor moje male sobe.
Ležao si tu jednom, bistar, nevin, sanjiv. Skrivao si šargo pirgaste oči iza teških kapka punih svemira.
Uspavano bi otvorio dvije dimenzije sreće i tuge, dječaštva i zbunjenosti. Znao što treba reći i uvijek bi našao ono što nitko nije vidio da postoji. Svakim tvojim buđenjem odlazila sam u malu osobnu nigdjezemsku. U tom toplom, malom svijetu mi smo bili sve što postoji. Tada bi tvoji prsti obuhvatili moj mali dlan, dlan pun tuđih problema. Stisnuo bi mi ruku i sve na ovom svijetu lansiralo bi se na planet pored. I znala sam, iako sanjaš, osjećaš moju tugu i teret koji osjećam godinama, danima, stalno. Uvijek je bio nekako lakši uz tvoj promišljen dolazak.
Ponekad se uhvatim kako te zamišljam u sredini sobe gdje, kao nekad, diraš dva suprotna zida vrhovima prstiju, jer možeš, jer si najveći na svijetu za mene, jer ćeš uvijek biti, jer ćeš uvijek obuhvaćati sav moj svijet sa svojim širokim toplim rukama.
Možda se čini lakše gledati na svijet u ritmu tvojih udaha, iako te više nema.
Odkad si njezin, moja soba je malo manja, malo skučenija, malo mračnija.
Zidovi su sami i udaljeni jedni od drugih ali uplašeni.
Osjećaj sigurnosti se izgubio, ljubav je manja, ljudi su smješniji i ne mogu dalje od onoga što sam tebi bila.
Moja smješna pojava poklonila se tvojoj visokoj onog lijepog dana na Braču i od tad je izgubila kontrolu.
Treba samo tebe, želi samo tebe i zauvijek će biti tvoja.
One day baby, we'll be old
Oh baby, we'll be old
And think of all the stories that we could have told
Možda si me i mogao voljeti na svoj čudan način. Nikada te nisam razumjela ali sam davala sve od sebe. Htjela sam tvoj svijet više od ičeg, željela sam tvoju mirnu, nježnu glavu za sebe. Znala sam za tvoju nenadmašivu toplinu.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.
Post je objavljen 04.03.2012. u 02:43 sati.