| < | kolovoz, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Plać.
- 03:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Kada se sve zbroji, svaka suza značila je nešto. Krenuvši od trenutka kada sam te upoznala, plakala sam tebi. Već prvi put si mi brisao obraze. Slane i nezgrapne, potpuno izgubljene, nekako su postale tvoje. Ti si pak, nesvjesno, upio to malo tuge u svoje meke dlanove. Osjećale su se sigurne, sačuvane i primjećene. Prije nego što su počele oplakivati tvoje postupke, veselo su te pozdravile i postao si prijatelj. U drugom pokušaju već su ti močile prsa. Putovale su sve dok se nisu smjestile u tvojem širokom srcu. Tihom, nestvarnom, toplom srcu. Ostale su tamo kako bi ih svaki dan čuo. Vikale su: " Svugdje je mjesto ljudskosti! Sa one strane, u tom smjeru; kraj nas.." Vjerovale su kako su sada napokon nečije i nemoraju više šutjeti. Progovorile su glasno i ostale u vrisku koji nikada nisu prije ispustile. Kao dva prijatelja, one su tražile a ti si vračao. Stalno, bezuvjetno i sigurno. Kada si ih prvi put napustio, vrištale su jače nego ikad. A onda su utihnule. Odlučile su u tišini putovati svaki slobodan trenutak. Ponekad ujutro, ponekad po noći, ponekad na javnim mjestima. Putovale su stalno no tiho, u tuzi. Kada si se vratio po njih, ostale su zatečene. Nisu znale smiju li se ikada više glasati. No molio si ih da se vrate i dale su ti priliku. Drugu priliku i dugo su te čekle sigurne. Na kraju, odlučile su ti se vratiti. U nadi da su napokon samo tvoje i sigurne u tvojoj koži davale su ti sve svoje boje. Ponekad su te trebale, ponekad su te psovale. Ali uvijek su te voljele. Voljele su te uvijek, bezuvijetno. Kada si ih drugi put napustio više nisu ni pisnule. Ponovo teku i šute. U trenucima ih osjetim kako jecaju i žure da nestanu. Odvojene od moje kontrole više nego ikad, bježe od sljedećeg udarca. Šute i odlaze. Kada pokušavaju pobjeć shvaćaju da su vjećne. I da se nikada neće potrošiti. No u jezivom muku obavljaju svoj odlazak svaki dan. Ujutro, popodne, navećer, svugdje. Čekaju te i dalje. Traže tvoje tople dlanove i obraze koji su ih hranili. |
