| < | siječanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Ispod prozora.
- 22:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Razgovjetno ponavljam Što kaže mi se često. Vraćam se u dom tvoj, U nježnost prijeku, spuštene glave. Svjesna i odlučna, ponovljeno ponavljam. Oprosti mi Na izrazima čestim. Oprosti mi na riječima tijesnim. Prolazne riječi guše, Misli neizrečene ruše. I dalje učim što izgovoriti se smije. ----------------- Pričam sve češće, što grublje, što smjelije. Pričam priče ružnih hobita, Zborim sudbu hlapljivih korita. Zurim ponekad u otvoreno nebo. Bizarne misli spuštam u otvorene korice. U retke koje bi racionalni još malo stisli. Kradem tuđe, dobro i loše, s nimalo sučuti za propala lica. Trujem um djeteta nekim višim ciljevima. Grabim vodu iz ljubičastog izvora Stvarajuć' pjesme pogubljenih prizora. I krećem dalje, jer ne ostaje ništa zamnom Samo nota nekog boljeg života. ------------------- Oni što već znaju, znaju puno više o znanju. Ruke okupljenih mozgova prolijevaju životne sokove. Zaboravi na predrasude. Pokloni naučenu kritiku. Na kraju, Vrati mudrost mudracima. ---------------------- Razumne svinje. Misle da znaju. Pero: Idealna situacija ne postoji. Marija: Idealna situacija je moja glava. Za koliko ju mogu prodat? Pero: *??* Ha-ha => ironija. ------------------- Neka psihodelija tuđih ideja. Njihovi razumni glasovi. Dok sam biraš tuđu patnju, Žice prebiru po svakom trenutku. Visine u koje te protjeraju Zvuče odviše zastrašujuće. --------------- I što onda? Bacati obojene tekučine u epruvete? Ili možda sudjelovati u tuđem buđenju? BOLI-BOLI-BOLI-GLAVA. ------------- Rano jutro, zar već se budiš? Dok oko sneno prve zrake hvata, ti ga zoveš blagim glasom, mirisom zlata. Onda trenutak se javi! Prekretnica smijela! Oko što se budi, prisjeća se svojih djela. Gotovo mutno, ponovno tajne skriva. To oko što miruje samo kad se sniva. I onda ga upita.. Rano jutro, zar već se budiš? Nevinost se gubi, u zaborav pada. Pohlepnost nastupa, Sudi ljudske snove, Što jedina naša je nada. Drago jutro, zašto me budiš? ---------------------- If the future is real, Johnny you've got to give. Kretenoidni postupci. Manjih deklaracija. Svašta i ništa, sivilo pored skupa. Odlutati pogledom ili manipulirati dodirom? ODLUČI SE. Ma, najpametniji postupci bazirani su na apstinenciji od života. I prestani se koristit nepoznatim životnim vokabularom. Prakticiranje ne donosi inteligenciju. Samo izvježbanost. Sušti prijetvor. GORUĆE STANJE EROSA. ---------------------- Drvo sam, posve suho. Bijah nekoć visoko, okićen u zeleno ruho. I grane imah! Duge ruke zdrave Što dirale su oblake! Sad ljube ih s trave. Noge su moje zavućene bile U zemlju toplu. Sad se isčupane, oblikovane, Kriju se u predmetu oblu. Golo tijelo mi je ostalo. Samotno i strano. Bez dodira što pamti Svaki osjet trajno. -------------------------- Samo prazna glava bez pretjeranog ideala. Govorne vježbe za položaj sekretarice. Uloga tamo, prevedena kostimografija. Uloga strana, proziran scenarij. Gotovo je s krizama! ------------------------ Obično počne padom prvog lista. Jedan dan potreban je za promjenu boje. Jedan dan kada zelen život Sagori u vatreno crveni plamen. Tada krenem odbrojavati vrijeme. Traje baš kao jedan dan. Baš te tada pokušavam podučiti toku prolaznosti. Tada, po navici, zakažem. "Gledaj, više ne diše! Pa zar je isti kada nema vitalnu boju?" Pokazujem ti histerično. Ukazujem ti na nas. "Jesen sve ubija." No i dalje ne čuješ. Skrušeno stojim držeći izgorenu zelenu boju u ruci. Prevrćem list, čekam da predahne. Čekam da izgori. "Znaš, jesen je vrijeme za promjene.." ------------------ She charmes you with a poem, then she brakes down and cries. |
