Razgovjetno ponavljam
Što kaže mi se često.
Vraćam se u dom tvoj,
U nježnost prijeku,
spuštene glave.
Svjesna i odlučna,
ponovljeno ponavljam.
Oprosti mi
Na izrazima čestim.
Oprosti mi
na riječima tijesnim.
Prolazne riječi guše,
Misli neizrečene ruše.
I dalje učim što izgovoriti se smije.
-----------------
Pričam sve češće, što grublje,
što smjelije.
Pričam priče
ružnih hobita,
Zborim sudbu
hlapljivih korita.
Zurim ponekad u otvoreno nebo.
Bizarne misli
spuštam u otvorene korice.
U retke koje bi racionalni još malo stisli.
Kradem tuđe, dobro i loše,
s nimalo sučuti za propala lica.
Trujem um djeteta
nekim višim ciljevima.
Grabim vodu iz ljubičastog izvora
Stvarajuć' pjesme pogubljenih prizora.
I krećem dalje, jer ne ostaje ništa zamnom
Samo nota nekog boljeg života.
-------------------
Oni što već znaju,
znaju puno više o znanju.
Ruke okupljenih mozgova
prolijevaju životne sokove.
Zaboravi na predrasude.
Pokloni naučenu kritiku.
Na kraju,
Vrati mudrost mudracima.
----------------------
Razumne svinje. Misle da znaju.
Pero: Idealna situacija ne postoji.
Marija: Idealna situacija je moja glava. Za koliko ju mogu prodat?
Pero: *??*
Ha-ha => ironija.
-------------------
Neka psihodelija tuđih ideja.
Njihovi razumni glasovi.
Dok sam biraš tuđu patnju,
Žice prebiru po svakom trenutku.
Visine u koje te protjeraju
Zvuče odviše zastrašujuće.
---------------
I što onda? Bacati obojene tekučine u epruvete?
Ili možda sudjelovati u tuđem buđenju?
BOLI-BOLI-BOLI-GLAVA.
-------------
Rano jutro,
zar već se budiš?
Dok oko sneno
prve zrake hvata,
ti ga zoveš
blagim glasom,
mirisom zlata.
Onda trenutak se javi!
Prekretnica smijela!
Oko što se budi,
prisjeća se svojih djela.
Gotovo mutno,
ponovno tajne skriva.
To oko što miruje
samo kad se sniva.
I onda ga upita..
Rano jutro,
zar već se budiš?
Nevinost se gubi,
u zaborav pada.
Pohlepnost nastupa,
Sudi ljudske snove,
Što jedina naša je nada.
Drago jutro,
zašto me budiš?
----------------------
If the future is real, Johnny you've got to give.
Kretenoidni postupci. Manjih deklaracija.
Svašta i ništa, sivilo pored skupa.
Odlutati pogledom ili manipulirati dodirom?
ODLUČI SE.
Ma, najpametniji postupci bazirani su na apstinenciji od života.
I prestani se koristit nepoznatim životnim vokabularom.
Prakticiranje ne donosi inteligenciju. Samo izvježbanost. Sušti prijetvor.
GORUĆE STANJE EROSA.
----------------------
Drvo sam, posve suho.
Bijah nekoć visoko,
okićen u zeleno ruho.
I grane imah!
Duge ruke zdrave
Što dirale su oblake!
Sad ljube ih s trave.
Noge su moje
zavućene bile
U zemlju toplu.
Sad se isčupane, oblikovane,
Kriju se u predmetu oblu.
Golo tijelo mi je ostalo.
Samotno i strano.
Bez dodira što pamti
Svaki osjet trajno.
--------------------------
Samo prazna glava bez pretjeranog ideala.
Govorne vježbe
za položaj sekretarice.
Uloga tamo,
prevedena kostimografija.
Uloga strana,
proziran scenarij.
Gotovo je s krizama!
------------------------
Obično počne padom prvog lista.
Jedan dan potreban je za promjenu boje.
Jedan dan kada zelen život
Sagori u vatreno crveni plamen.
Tada krenem odbrojavati vrijeme.
Traje baš kao jedan dan.
Baš te tada pokušavam
podučiti toku prolaznosti.
Tada, po navici, zakažem.
"Gledaj, više ne diše!
Pa zar je isti kada nema vitalnu boju?"
Pokazujem ti histerično.
Ukazujem ti na nas.
"Jesen sve ubija."
No i dalje ne čuješ.
Skrušeno stojim držeći
izgorenu zelenu boju u ruci.
Prevrćem list,
čekam da predahne.
Čekam da izgori.
"Znaš, jesen je vrijeme za promjene.."
------------------
She charmes you with a poem, then she brakes down and cries.
Post je objavljen 10.01.2011. u 22:21 sati.