Ovo internetski vrijedi kako za jezik na Facebooku – Tweeter još nisam svladala, a o ostalome da i ne govorim, tako i za jezik po forumima.
Nisam tolika cjepidlaka da za svaku pogrešku vadim crvenu kemijsku iz džepa, ali pojedine me pojave izbezumljuju, a čini mi se da se mogu podijeliti u dvije kategorije: šlampavost i neznanje s jedne strane te „učenost“ i neznanje s druge.
Šlampavost i neznanje donekle opraštam: ne moraju svi sve znati niti im mora biti važno kako se izražavaju i kako pišu. Sve dok ih uspijevam razumjeti. No kad su toliko bezobrazni da ili drugima sole pamet ili pak nisu u stanju ni točku i zarez upotrijebiti, zaista ne znam bih li se smijala ili plakala.
Dobro, dobro, glavna je svrha jezika komunikacija. Q. E. D. Nećemo dalje. Za sada. 
Ne opraštam neznalačke tvrdnje i sumnjive linkove, a posebno mi ide na živce uštogljenost i poučavanje drugih pristojnosti. Nedajbože da se na Fejsu – forumi su to koliko-toliko odradili – nekome u razgovoru – nazovimo to tako – obratiš sa ti. Odmah će ti postaviti pitanje: zar se mi poznajemo?
Ne, ne poznajemo se, a kad mi postaviš takvo pitanje, sretna sam što te ne poznajem i nadam se da te nikada i neću upoznati. 
Sviđalo se to nama ili ne, osnovni je jezik interneta – engleski. Jezici u kojima postoji razlika između vi iz poštovanja i vi kao oblika za množinu jednostavno se moraju tome prilagoditi. Točka. Engleski govornik neće se nimalo uvrijediti obratimo li mu se sa you umjesto sa thou.  Na internetu nemamo pojma tko je s druge strane ekrana: može biti netko tko je balaviji od mene, ali i netko tko je stariji. Pa što? Upoznamo li se uživo, možda ću mu govoriti vi, a možda ću ga i tikati.
No najveći nam je problem pisanje. Svugdje, ne samo na internetu. Pisma ispisana krasopisom i s kićenim završetkom ljubeća Te teta Elvira davna su prošlost. Doduše i najnoviji hrvatski pravopisi propisuju da zamjenice za 2. lice u pisanome tekstu, kako u jednini, tako i u množini, kada se „obraćamo pojedincu i želimo mu izraziti poštovanje“, valja pisati velikim početnim slovom. No može li se tekst napisan na Fejsu smatrati pisanim tekstom? Ili je to ipak, da tako kažem, govor na daljinu? Ima li smisla u ljubavnoj pjesmi zamjenicu za drugo lice pisati velikim početnim slovom? Ili u dijalogu u knjizi pisati Vi – Ti se rjeđe nalazi?
Dakako da ne može i da nema smisla. No o tome u nastavku. Sada se idem baviti Heptameronom.
|
