Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

četvrtak, 13.10.2005.

Još jedan mrziteljski psikički znakovit nazovi-post bez naslova + ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA

Uvodno slovo

Mrzim špicu. Mrzim subotnje prijepodne u gradu Zagrebu. Svaku osobu koja se voljno podvrgne šetnji po centru grada u to doba ne smatram baš normalnom u glavi. Unatoč tome, dobra sam prijateljica jednoj djevojci koja svaku subotu pobožno hodočasti na špicersku promenadu. Mojoj Ančiki. Ančika špicu doživljava kao okosnicu svoga tjedna. Muči je to što joj se ja, iz nekog razloga, nikada ne želim pridružiti u tom ritualu. Svakih nekoliko mjeseci, taman kad zaboravi prethodni, Ančika započinje ovaj i ovakav razgovor.

˝Moramo se naći na kavi, dugo se nismo vidjele.˝

˝Svakako, slažem se.˝

˝Pošto sam tada već u gradu, meni nekako najviše odgovara ak bi ti mogla doći u sub...˝

˝Nema šanse da idem na špicu.˝

˝Ali, svi će biti tamo!˝

˝Interesantno, ja sam baš mislila ponuditi taj argument u prilog mom stajalištu da NEMA ŠANSE DA IDEM NA ŠPICU.˝

˝Ja ne razumijem zašto si ti protiv te špice, malo šopinga, prošećemo se, popijemo kavu...˝

˝Ja ne razumijem zašto se itko dobrovoljno podvrgava toj torturi.˝

˝Kako to misliš?˝

˝Znaš dobro kako to mislim. Subotnje prijepodne je inače jedna divna stvar. Jednom u dvije godine izađem u to doba u grad, dućani su krcati ko šipak, na ulici se ne možeš okrenuti, hodaš brzinom puža s uznapredovalom paralizom, a svuda oko tebe su kretenski nalickani frajeri i ženske, koji su tamo prvenstveno zato da prezentiraju ostalim kretenski nalickanim osobama vlastitu kretensku nalickanost. Od posljedica se liječim se sljedeće dvije godine, kada se, iz nepoznatog razloga, opet dam nagovoriti od nekog genijalca na tu glupost.˝

˝Čekaj... ali... osjećam se nekako uvrijeđeno. Mislim, ja volim ići na špicu...˝

*Well, duh!* ˝I to je sve u redu, ne diskriminiram ja nikoga zato što je retardirani kreten. Problemi počinju tek kad isti MENE počnu maltretirati sa špicom. Shvaćaš?˝

˝Ok... Al baš si neka...˝

Jesam. Baš sam neka. Ona neka koja mrzi špicu.

Jezdimirovu nagradu 'Ultradebilna Anti-ideja Godine' upravo je dobio gradonačelnik Zagreba. Razlog zbog kojeg nema te sile koja će me u subotu ujutro izvući u centar grada je zagrebačka 'špica'. Odnosno špiceri i špicerice, koji u abnormalnim količinama mile Bogovićevom i okolnim ulicama, u odjeći prikladnijoj za groznicu subotnje večeri, negoli za ležernost subotnjeg prijepodneva. Gradonačelnik i ja očito ne dijelimo averziju prema instituciji špice kao takve, jer on želi Bogovićevu okroviti i opremiti podnim grijanjem, sve kako bi špicerice mogle nabadati u štiklama po podnom grijanju, unatoč groznom snijegu koji bi ih zimi okruživao.

Nedajbože da bi, umjesto toga, slučajno omaškom uložili koju kunu u nešto poput renoviranja očajnih stogodišnjih zagrebačkih bolnica ili u neku od otprilike gazilijun drugih pametnijih i životno bitnijih stvari.

Fuj.
APDEJT:

Kako uzbudljivo, moj prvi pravi zahtjev za ispravkom netočnog navoda!

Dakle, nisu svi koji idu na špicu retardirani kreteni. Osim njih, na špicu idu i muški kojima su slaba točka upicanjene kvočke, makar pritom bili bolno svjesni da to potencijalno vodi u propast. Kad kažem propast, mislim na zajednički kućni budžet s nekom koja kupuje pašminu od soma i pol kuna na 24 rate, te ju otplaćuje još dugo nakon što ista izađe iz mode.

Eto. Vidite kako se sve može civilizirano riješiti, uopće nema potrebe da 'muški kojima su slaba točka upicanjene kvočke, makar pritom bili bolno svjesni da to potencijalno vodi u propast' preko telefona upotrebljavaju nepristojne riječi, adresirane na vrijedne novinare koji samo objektivno komentiraju dnevne događaje. A osobito nema potrebe za prijetnjama tipa 'spavat ćeš na podu'. One su ionako izlišne, jer kad me netko stavi na mali krevet s jubavinajvećom, ionako me on u neko doba noći dobro odmjerenim ritanjem premjesti na pod.
- 12:56 - Komentari (36) - Isprintaj - #