<	svibanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

OVDJE ĆE DOĆI DIZAJN, NE BILA JA ŽENA GLAVA.

O zdravstvenom stanju

Krenimo od vrha prema dnu. Beživotnu, suhu kosu ne trebam ni spominjati. Recimo da je to estetski, ne zdravstveni problem... Makar, i vi i ja znamo da nije. Nešto niže, dva ćorava zelena oka, dioptrije toliko udaljene od nule, da bi nula morala ispaliti signalnu raketu kako bi ju moja dioptrija vidjela. Čeljusti krcate olovnim šesticama i sedmicama, a odnedavno se i petice guraju u oklopni vod. Jedinice i dvojke okrhnjene od noćnog škrgutanja. Stres, naime, čini svoje - ako neće čir, onda će proteza. Vratna kralježnica, da citiram svog fizijatra, pokazuje promjene netipične za dob pacijenta. Spavam na tempur pjeni, a svako jutro 20 minuta vježbam, mašući rukama kao hiperaktivna stjuardesa na ekstaziju. Do kad tako? Do kraja života, eto do kad. Probava ima svoj životni stil - pokušavam mu doskočiti, ali još uvijek tražim vrstu hrane koja me neće napuhnuti. Jajnici me nešto žigaju. Ni mjehur nije što je nekad bio, izgleda da stiže naplata za sve one djevojačke godine nenošenja potkošulje, a ni tange tu nisu tako nevine kao što izgledaju. Koljena, ti zglobovi što život znače, povremeno javljaju preopterećenje... Bojim se da ću jednom, dok budem zavodnički čagala (znate, onako, seksi), ostati zakočena u polučučnju. Prevalit ću se sama od sebe, kao domino kocka s greškom. Platfusi svaki dan naporno rade ne bi li pretvorili konkavno u konveksno. A sad mi na desnom nožnom palcu urasta nokat. Ajme, kako boli.

Srce mi često preskoči, ne samo pri pogledu na ljubav mog života.

Ponekad proživljavam fantomske bolove - boli me nepostojeći kurac za sve, kao da je stvarno tu. Zastrašujuće realistična bol.

Na koncu, kad podvučem pod sve to krivulju EKG-a, zaključak mi se sam nameće.

Život je patnja.
Ljubav je bol.
Svi smo mi Jezdimir Uskoković.

Jezdimir voli sve što vole mladi (i oni koji imaju dvajspet, a misle da su još uvijek mladi):

jezdimir@gmail.com

When in doubt:

Ako vam je dobro, onda ništa / Amy Damon / Ari / Armin / Beštija / Big vern / Blini / Brand new / Bučimir / Bugenvilija / Cookie / Domaćica / Eduard Pranger / Drama Kvin Elena / Fristajler / Gawrun / Guzijola / Hal / Hero / Hybrid / Ire / Jazzie / Lucy / Marvin / Neutrino / Nojzi / Nymphea / Ovaj onaj / Pinkeye / Rabbit / Rahat Lokum / Ribafiš / Rock / Rojal / Runaway / Umorni / Tajp / Zleva / 1000 Ne znam


Blog.hr

Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

srijeda, 04.05.2005.

Scena 2. Budim se. Silna svjetlost blješti izvana. Protegnem se i pomislim kako je čudno da je tako svijetlo u šest ujutro. Alarm treba zvoniti u 6.30. Okrenem se na drugu stranu da, kako jubav zna reći, 'još samo nešto malo vidim tamo', ali mi neki glasić ipak prišapne da provjerim koliko je sati. Palim mobitel. 8.10?! Bijesno ustajem, svo pakiranje sam ostavila za jutro, pa i kupovinu nekih gluposti, pranje kose, sve! 'Ti si se htjela naspavati?' pitaju me ukućani. 'NE, NISAM!' Alarm je trebao zvoniti u 6.30, a nije! Niš ne bum stigla!!!', urlam. 'Pa što nisi rekla da te probudim?', pita mama. 'Mislila sam da ne treba! Godinu i pol se ustajem bez problema u sedam na posao, i to se probudim sama od sebe pola sata ranije! Šta sam ja znala da to sranje neće zazvoniti baš taj dan kad sam bila toliko iscrpljena da sam odrapila osam sati u komadu ko top?!', urlam i dalje. Ali, ruku na srce, postoji mala, no sasvim realna mogućnost da sam alarm zaboravila namjestiti, kićegaznat... Ha, niš, izbacit ću pranje i ostale tričarije, ON me ima voljeti i musavu.