Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Škicnula sam neki dan onu Latinicu o diskriminaciji žena.

Jadna ta tema, mora da se osjeća kao da je bila u sva četiri kravlja želuca, koliko je puta prožvakana, preživana, vraćena u usta, pa opet progutana...

Naravno, efekti tog probavnog ciklusa su općenito nikakvi, a neki aspekti te teme o kojima se priča nisu čak niti vrijedni debate. Dok svakako uvažavam težinu diskriminacije žena od strane poslodavaca, počev od onih debilnih pitanja tipa 'kanite li se uskoro razmnožavati?' pa na gore, moram priznati da me ni izdaleka toliko ne uzrujava problem prikazivanja žene u medijima.

Ma zamislite, molim vas, usporedbom jednog tipičnog muškog časopisa (Playboy) i jednog tipičnog ženskog časopisa (koji god, ionako su svi isti) dolazi se do zaključka kako muški časopis razglaba o svemu što bi život prosječnog muškarca učinilo ljepšim, lagodnijim, udobnijim, dok ženski časopis razglaba o tome što bi prosječna žena trebala učiniti da bi bila ljepša, manje lagodna i da bi joj bilo neudobnije. Ženama se konstantno nameću kojekakvi neostvarivi standardi kad je u pitanju nivo celulita, veličina sisa, čvrstoća guzice, sposobnost u kuhinji, i tako dalje. Ponižavajuće je za žene da ih se pretvara u objekt seksualne požude ljigavim fotografijama, koje, naravno, slikaju ljigavi muški za svoje perverzne potrebe. Kad se to na taj način postavi, mi žene mora da patimo od galopirajuće mentalne retardacije.

Koliko god nam vanjski faktori trebaju pomoći u ovim ozbiljnim diskriminacijskim pitanjima, toliko nam nitko ne bi smio pomagati da nadvladamo vlastitu glupost i kokošastost, jer to je isključivo naš problem, a ne problem muškaraca.

Svi dobro znamo da ne uređuju muškarci ženske časopise.

Niti ih muški čitaju.

Niti nas muški tjeraju da idemo na protucelulitne masaže. Ako sad koja od vas grakne 'Da, ali mi moramo ići na protucelulitne masaže, jer nam oni postavljaju takve kriterije!', neka razmisli zašto mi njima ne uzvraćamo kriterijima.

Ako ti nemaš pločice na trbuhu, i tvrdiš da je škemba seksi, zašto bih ja trebala imati velike sise? Male sise i salasta guzica su baš seksi! Umjesto da cendramo oko te vrste diskriminacije i prikazivanja žena, bilo bi pametnije da počnemo pisati časopise o tome kako je dobro nažderati se u ponoć, kako nije bitno zadovoljiti njega u krevetu, ako se on ne trudi zadovoljiti vas, kako ne treba zbog njega nositi cipele s visokom petom e da bi nam noga izgledala duža, ako to mrzimo i pritom patimo ko da nas je netko krivo potkovao, itd.

Nitko ne prisiljava žene da budu opterećene vlastitim izgledom - one se same dobrovoljno opterećuju, radile to zbog sebe ili zbog njih.

Nitko ih ne sili da se slikaju za ˝glupe muške časopise˝ - one se same vrlo rado slikaju.

I onda u čemu je problem?

I muški i žene rade upravo ono što žele - oni si ugađaju, a one se opterećuju.

Ako žene ne žele biti kokoši, one su te koje trebaju odbaciti krilca, i to ne kolektivno, nego svaka za sebe. Zašto se ponašati kao da nam muški drže pištolj uperen u glavu dok se mučimo oko zatezanja kože na nezgodnim mjestima?

I koji zakon ih je proglasio nezgodnima?!

'Ali on me neće željeti ako ne budem zategnuta!' Pa ne želi ni ti njega!

Aj-aj-aj. Ovo me podsjeća na ono 'is it 'cause I'm black?!'

Odjednom nam je za sve kriva diskriminacija.

Biti kokoš nije ništa loše, kao niti listati tupavo časopise u kojima je 70% velikih šarenih reklama, a preostalih 30% o ženskim nedostacima - tko voli, nek izvoli.

Bolje kokoš nego licemjer.

Najdebilniji od svega su križarski ratovi nekokošizirane ženske manjine u svrhu preobraćenja ostatka. Zašto buditi sretnu budalu? I još raditi karijeru od toga?

Ono što ja činim po tom pitanju da bi promijenila svijet oko sebe, a i prvenstveno počistila 'u vlastitom dvorištu' jest da ne dozvoljavam da mi prodaju muda pod bubrege.Zašto bih se trebala vrijeđati na te slike? Zašto bi me trebala vrijeđati činjenica da muški pohotno listaju te novine i slinave? Mene to zabavlja. Tisuću mu dabrova, pa nije to trgovina robljem!

Grčite se malo oko toga da se svakom poslodavcu odrapi kazna za svaki put kada bez srama pita 'kanite li uskoro ostati trudni?', a ne oko toga prodaje li sisa sve od kreme za brijanje, preko guma, pa do automobila.

Dok je muških, tražit će se sise, a dok je potražnje, bit će žena koje će sisu davati, a tržište će sisu i štancati. Nema tu velike filozofije...

Pozivanje tržišta da vodi računa o čednosti jednako je produktivno kao pozivanje Hrvata da se počnu služiti javnim prijevozom radi očuvanja okoliša i kvalitete života ili, pak, klađenje na Sizifov uspjeh u guranju kamena.

Jednostavno je - NIŠKORISTI.