....baby ,run baby,run baby,ruuuun.....pjeva Sheryl Crow u onoj staroj pjesmi.Odlazim.....mijenjam podneblje....ispočetka je sve odlično....zrak je hrskav i pucketa na jeziku.....čak je i okus sunčanih zraka drugačiji....ali taj prokleti indijanac uvijek pronađe tragove koje sam pažljivo skrivao....i onda je tu....gleda me iz ogledala....smijucka se kao da zna da ne mogu pobjeći....ne mogu se sakriti....ne od sebe....


.....već neko vrijeme se skrivam.....čitam SF......čitam steampunk romane.....ne slušam Balaševića ni pod razno.....ali splet nesretnih okolnosti i u moju svakodnevnicu uđe taj....taj čudak Harold Fry.....samo se prošeta po sobi u toj svojoj kratkoj majici sa natpisom "PILGRIM"....pođi Floyde....vrijeme je....

....sentimentalac sam.....što da krijem....nije grijeh biti malo čudan u današnja doba....znam se zagrcnuti kada Parry poljubi po prvi puta Lydiu u "Kralju Ribara",nakon neodoljivo smiješne scene u restoranu.....Zoot me gleda pod povećalom....traži tu iskru u oku......nećeš ovaj put....očvrsnuo sam.....

....ali dugo...mislim duuuuuugo....nisam osjetio taj poriv čitajući knjigu.....tako dugo da sam zaboravio da je i to moguće....



......Harold je umirovljenik,vodi običan,dosadan život....brak mu je klimav....ali to ga ne zabrinjava previše jer je otupio....dani se nižu...dok je njegova supruga Maureen usisavala kuću, Harold je otišao ubaciti pismo u poštanski sandučić. Put od kuće do prvog sandučića učinio mu se prekratak pa je produžio do narednog, i onda je, s pismom u džepu, nastavio dalje... Bez odgovarajuće opreme, bez karte i kompasa pa čak i mobitela hodao je prema cilju uvjeren da će tako spasiti nečiji život....



.....poveo je i mene....iako nisam htio ići.....na početku mi se učinila čak i simpatična ta knjiga....sve dok se nisam uhvatio kako pregledavam stopala tražeći žuljeve........proklet bio Harolde...proklet bio.....kada krećemo ponovno na put ?.....