.....stavivši na stranu sav spektakl koji se posljednjih nekoliko olimpijskih igara postavio kao imperativ kod otvaranja.....i kako je sve u ovom svijetu otišlo ukrivo....zaboravila se jedna od niti koja je bila važna organizatorima starovjekih olimpijskih igara u Grčkoj.....Olimpijsko primirje.....iliti primirje između tadašnjih grčkih polisa,gdje su za vrijeme održavanja olimpijskih igara prekidani svi sukobi i svađe...mir koji je mogao potrajati barem tih nekoliko dana....i umjesto da se ovaj globalni događaj prvenstveno iskoristi za prešutni dogovor nekog utopijskog mira.....bitno je tko će napraviti veći vatromet,veću arenu,veću predstavu.....ali dosta lamentiranja nad ljudskom prirodom....program otvaranja sjetio me na dva olimpijca koja zbog svoje posebnosti,upornosti i hrabrosti u mom srcu zauzimaju posebno mjesto.....

ABEBE BIKILA




Abebe Bikila (Jato, Etiopija, 7. kolovoza 1932. - Addis Abeba, 25. listopada 1973.) je dvostruki olimpijski pobjednik u maratonu iz Etiopije.

Abebe Bikila je postao nacionalni junak nakon pobjede u maratonu na Olimpijskim igrama u Rimu 1960, postavivši ujedno i svjetski rekord u maratonu u vremenu 2 sata, 15 minuta i 16.2 sekundi.

Po drugi puta je triumfirao na Igrama u Tokiju 1964. Iako je svega 6 tjedana prije Igara imao operaciju slijepog crijeva, ipak je pobijedio ponovno sa novim svjetskim rekordom u vremenu 2 sata, 12 minuta i 11,2 sekundi.

Bikila je nastupio i na trećim Igrama za redom, i to na Igrama u Meksiku 1968 ali više nije bio u pobjedničkoj formi te je odustao nakon 17 kilometara.



Svakim svojim nastupom Bikila je zadivio svijet:

Prilikom prve Olimpijske pobjede u Rimu Bikila je trčao bos! Navodno je tako navikao trčati, te se nije dobro osjećao prilikom trčanja u bilo kakvoj obući. Ipak, na slijedećim Igrama je prihvatio obuću, te je u Tokiju pobijedio trčeći u atletskim sprintericama.
Pobjeda u Tokiju je došla nakon fantastičnog oporavka od operacije 6 tjedana ranije, koja je u mnogome utjecala na plan treninga i priprema. Ipak, Bikila je toliko superiorno odradio utrku da je nakon prolaska kroz cilj još neko vrijeme zabavljao publiku radeći različite skokove i druge vježbe, dok su njegovi konkurenti polako ulazili u cilj potpuno iscrpljeni.
Na igrama u Meksiku nije bio u vrhunskoj formi zbog već poodmaklih godina ali i visoke nadmorske visine na kojoj se odvijalo natjecanje. Ipak, svojom podrškom pomogao je sunarodnjaku Mamo Woldeu da dođe do pobjede i zadrži dominaciju Etiopije u maratonskim utrkama.
Nažalost, Bikila nije dugo uživao u svom zasluženom statusu sportske legende i nacionalnog heroja u Etiopiji. Doživio je prometnu nesreću 1969. godine nakon koje je ostao paraliziran od pojasa na dolje. Nekoliko godina kasnije je od komplikacija uzrokovanih tom ozljedom i umro.

U njegovu čast je stadion u glavnom gradu Etiopije, Adis Abebi, nazvan njegovim imenom.


JESSE OWENS




Rođen je u Oakvilleu, Alabama, a odrastao u Clevelandu, u Ohiou. Ime ‘’’Jesse’’’ dao mu je učitelj u školi u Clevelandu, kad nije razumio izgovor malog Jamesa Clevelanda da ga svi oslovljavaju sa J.C..

Dana 25. svibnja 1935. izveo je podvig koji je ušao u športsku povijest: na atletskom mitingu u Ann Arboru, Michigan, izjednačio je svjetski rekord na 100 yardi (91 m), te postavio nove svjetske rekorde u skoku u dalj, na 220 jardi (201 m), te na 220 yardi s preponama. Ono što je pri tom najvažnije: sve to je izveo u roku od 70 minuta.

Na Olimpijskim igrama u Berlinu, 1936. godine osvaja četiri zlatne medalje, 3. kolovoza pobjeđuje na 100 m, 4. kolovoza u skoku u dalj, 5. kolovoza na 200 m, te 9. kolovoza 1936., kao član štafete (Jesse Owens, Ralph Metcalfe, Foy Draper i Frank Wykoff) trijumfira na 4 x 100 m.

Taj podvig ostao je nenadmašen 48 godina, sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu, gdje njegov podvig ponavlja njegov dostojni nasljednik – Carl Lewis.

Mit o Jesse Owensu narastao je do neslućenih visina ne samo zbog njegovih sjajnih športskih rezultata, nego, jednako tako, i zbog odnosa Hitlera prema njemu i njegovim pobjedama. Hitler je htio iskoristiti Igre kao promidžbu nacističkog režima i dokazati “Arijevsku superiornost” nad ostatkom svijeta. Činjenica jest da je Njemačka bila najuspješnija država-sudionica Igara u Berlinu, ali je taj njemački uspjeh Hitleru strašno pokvario jedan nearijevac, pa još i crnac, superiorno trijumfirajući nad njemačkim športašima. Hitler, navodno, nije htio čestitati Owensu na njegovim veličanstvenim pobjedama, ali sam Owens, u svojoj autobiografiji "The Jesse Owens Story", navodi:

Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su kroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Führera. (Jesse Owens u ‘’The Jesse Owens Story’’, 1970.).

U kolovozu 2009. njemački novinar Siegfried Mischner šokirao je javnost tvrdnjom kako je osobno prisustvovao rukovanju Hitlera i Owensa, te da mu je sam američki atletičar 1960. godine pokazao fotografiju koja to potvrđuje. Kao razloge prešućivanja tog događaja, njemački novinar navodi političke razloge iz tog vremena koji su uvjetovali stvaranju mita.



Hitlera je, a i cijelo njemačko gledateljstvo (prve Igre koje su kako-tako "prenošene" putem TV-a), najviše rastužila Owensova pobjeda nad izvrsnim njemačkim atletičarem, skakačem u dalj, Lutzom Longom (osvojio srebrnu medalju). Hitleru to sigurno nije bilo drago, ali mu je sam njemački atletičar viteški čestitao na pobjedi, i postali su prijatelji. Lutz Long je kasnije kao vojnik Wehrmachta umro od posljedica ranjavanja 1943 godine.



Ali da ironija bude veća, tadašnji američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, u to vrijeme zaokupljen predstojećim izborima i predsjedničkom kampanjom, želeći, naravno, reizbor, a bojeći se reakcije u južnim državama SAD-a, odbio je primiti Owensa u Bijelu Kuću. Owens kasnije podsjeća da je Roosevelt bio taj koji ga je ponizio, a ne Hitler.

Poslije berlinskih Igara Owens nije ništa lakše živio. Ostao je u športu, ali ne više tako ozbiljno. Reklamirao se je po raznim natjecanjima i izazivao lokalne trkače te ih pobjeđivao na 100 yardi, dajući im prednost od 10 do 20 yardi. Izazivao je čak, pa i pobjeđivao, rasne trkaće konje, ali je kasnije priznao da to i nije tako teško jer bi konj bio strašno uplašen startnim pucnjem, pa je to njemu davalo odlučujuću prednost.

Svoju je popularnost iskoristio utoliko što je dobio posao DJ-a u jazz klubu u Chicagu.

Predsjednik Gerald Ford dodijelio mu je 1976. godine odličje "Presidential Medal of Freedom", a George H. W. Bush ga je posmrtno 1990 godine, odlikovao odličjem "Congressional Gold Medal".

Jesse Owens nije imao sreće da nastavi svoj niz na sljedećim Olimpijskim igrama. Predviđene Igre u Helsinkiju, 1940, "otpuhao" je Drugi svjetski rat, kao i one 1944 koje su se trebale održati u Londonu.

Njegov dotadašnji športski put, a poglavito veliki uspjeh na berlinskim Igrama 1936., koji je, neovisno o njemu, izazvao snažne političke konotacije i to u predvečerje Drugog svjetskog rata, stvorili su od ovog iznimnog športaša mit i jednog od najvećih atletičara i najvećih športaša u povijesti.

Bio je "teški" pušač. Umro je s nepunih 67 godina, od raka pluća, 31. ožujka 1980 u Tucsonu, Arizona, a sahranjen je na groblju Oak Woods Cemetery, Chicago, Illinois.


.......i dok se atletičari u Londonu budu nadmetali tko će trčati brže, skočiti više ili baciti jače,ovom malom digresijom htio sam potcrtati da se veličina sportaša ne mjeri gramima zlata koje je osvojio,već ljudskošću,hrabrošću i upornošću i integritetom.

IZVORI:http://hr.wikipedia.org/wiki/Abebe_Bikila
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jesse_Owens