06.07. u srijedu sam presao grcku granicu i uputio se jugozapadno prema gradu Kastoriji. odmah nakon Florine gotovo 25 kilometara uzbrdice, ali prelijepog krajolika koji cese rubove N. P. Prespa (grcki dio Prespanskog jezera).
utaborio sam se u nekoj napustenoj kuci punoj komaraca koji valjda nenavikli na ljude nisu grizli. u dvoristu kuce netko je drzao košnice sa pcelama, ali nakon početnog opipavanja prolazim kroz njihov teritorij bez problema. slijedeci dan dolazim u Kastoriju koja se smjestila na prelijepom jezeru, ali dok sam se informirao i opskrbio sve mi je bilo jasno, smjestaj i hrana preskupi te je trebalo prije mraka otici iz grada. u nekoj knjižari, nakon sto mi je prodavacica izotvarala desetak grckih karti, kupujem za vise od 10 eura set od 5 manjih karata mjerila 1:425 000. imali su i atlas 1:300 000, ali bez brda i dolina, sto bi mi otežavalo daljnje planiranje. kasnije se pokazalo da sam pogrijesio jer nisam obratio paznju na godinu izdavanja (2008). Grci su na sve strane gradili autoputeve i gdje treba i gdje ne treba. vise od pola istih nije bilo ucrtano na karti. s druge strane postavljeni su novi znakovi koji uglavnom navode na nove autoputeve, a ponegdje stari znakovi nisu bili maknuti, pa je dolazilo do dezorijentacije. novi putevi cesto su sjekli stare te su mi takve situacije radile probleme.
FLORINA
KASTORIA
inace, planirao sam ranije zapadnom stranom Grčke proci preko kanjona Vikos i planine Pindos (najduze u Grckoj), pa dalje preko Ioanine i Jonskog mora izbiti na Patru i Peloponez. visoke cijene i nemogucnost nalazenja ikakvih baza preko interneta, tj. besplatnog ili povoljnog smjestaja, su me primorale da smanjim apetite.
JUTARNJE OBAVEZE
sjeverna Grcka je bila još dobra pri pronalazenju mjesta za kampiranje, jer mjesta i gradovi nisu bili pregusti, a uglavnom je to bio planinski dio. juznije od Meteora, pa sve do Atene, situacija je bila drugacija. to su bili ravni djelovi osim mozda 2 prijevoja. kampiranje u planinskom djelu je znacilo otprilike da mogu malo duze spavati, da cu pronaci hladnu vodu i da me eventualno stado ovaca moze probuditi, dok je u nizim predjelima bilo prepuno komaraca, uglavnom mlaka voda, vise pasa i cesto buka sa kojekakvih autoputeva. ulazio sam u gradove vise-manje radi opskrbe i ponekih informacija. vrucine su bile nesnosne, a Grci su imali neka cudna radna vremena. ponekad dvokratno, a ponekad samo do dva, za jednu turisticki orijentiranu zemlju pod kreditima, prekratko. sto bi se reklo - kruha i igara. pamtim iz tih dana kada sam po noci stigao do rijeke Venetikos koja je izgledala kao iz bajke. okrenuo sam ulaz satora tako da mi prve zrake sunca pokazu svu ljepotu koju nisam mogao vidjeti u mraku. ali ujutro se vec oko 6h nedaleko od tamo cula graja. pokvario se autobus. baš tamo. nevjerovatno.
RIJEKA VENETIKOS (30 km sjeverno od Meteora)
OLIMP SA ZAPADNE STRANE
pokusavao sam pronaci mjesta gdje me nitko nece vidjeti bar do 8 ujutro. sunce je vec tada bilo ubitacno i trebalo je obracati paznju na sjene. najbolja varijanta je bila odmah ujutro pojesti nekakav jaci (topli) obrok da sto duze drzi, pa onda spakirati sve stvari, te preko dana vaditi samo odozgo nesto hrane taman toliko da izdrzim do veceri. u cijeloj prici najvise deprimiraju svakidasnja raspakiravanja, pa je trebalo tocno odredjenim redoslijedom slagati stvari po rasporedu koji sam naučio napamet. kako su bile velike vrucine mogle su se kupovati samo minimalne kolicine hrane, jer bi se sve uparilo. puno se vremena trosilo na česte nabavke, a trebalo je jesti obilno jer se energija brzo trosi. takodjer nisu ovdje marketi opskrbljeni kao kod nas, uvijek nesto nedostaje. jedino podnosljivo cijenom van marketa je giros-pita - grcki specijalitet slican turskom kebabu. u jednu vrstu lepinje dobijete svinjskog ili pileceg mesa prelivenog umakom tzatziki (slicno tartaru, ali na bazi jogurta umjesto majoneze) te razne vrste povrca unutra, sve to za 2 - 2.5eura. bilo je i gotovih konzerviranih jela, ali tu su grcki marketi svijetlosnu godinu iza slavenskih. po ponudi.
nakon nekoliko dana sam stigao do Meteora te sam se 2 dana bazirao u lokalnom kampu. to je turisticko mjesto poznato po visokim stjenama (do vise stotina metara) na kojima su razni popovi ili svecenici prije vise stotina godina utemeljili manastire na samim vrhovima . nacin na koji su se gradili manastiri i kako su dolazili ljudi na vrh impresionira. ipak kada gledate na razglednicama kako dizu monahe u mrezama, pa onda dodjete u potpuno obnovljene i prosirene manastire gdje osim vas ima jos nekoliko autobusa ljudi, a casne sestre naplacuju ulaznice i prodavaju ikone, kineske sapune i razne mirise, popovi se smjeskaju i fotografiraju, a obliznji bageri prosiruju parkiralista da bi moglo stati jos vise autobusa, pa da jos vise ljudi dodje i vidi manastire presvucene najmodernijim materijalima i betonskim krizevima ostaje dojam ciste industrije. dobio sam dozvolu za posjet svetoj gori Athos za 20.07., ali sam nekako tada prelomio da necu ici. ne kazem da Athos ne bih želio vidjeti, ali nije me vise privlacilo kao ranije.
ipak, stijene i okolis prepun prastarih hrastovih suma su bili ono sto me je odusevilo. u kampu sam se raspitao te sam dobio na uvid penjacki vodic prepun raznih smjerova i do 350m dugackih koji je bio na nekojiko jezika medju ostalim i na slovenskom, te sam nacuo da se je u kampu utaborio cijeli autobus ceskih penjaca. slijedeci dan obilazeci stijene sam vidio samo dvojicu, ali kasnije pri povratku nailazim u obliznjoj trgovini na ceski base camp. bio je tu i sedamdesetogodisnjak sa skoro 50g penjačkog iskustva, a kasnije su ostali poceli dolaziti sa svih strana. zapravo pretpostavljam da su se penjali ovi smjerovi zaklonjeniji od sunca koji su bili van domasaja pogleda. uz ugodno druzenje sa njima sam proveo ostatak dana.
METEORE
U POZADINI GRAD KALAMPAKA
MANASTIRI
GUZVE POSVUDA
POP NA ZADATKU
JEDAN OD RIJETKIH PENJACA
CESKI BASE CAMP
PENJACKI VODIC
na odlasku iz Meteora odlucio sam krenuti prema gradu Lamia te potom odluciti da li prema Ateni ili prema Patri, zavisno ako se netko javi na couchsurfingu sa eventualnim prenocistem. nakon 2 daljnja dana stizem do Termopilskog klanca koji je poznat kao popriste bitke spartanskog kralja Leonide sa vojskom od 1000-5000 ljudi protiv, ako je vjerovati Herodotu vise od milijun i po Perzijanaca. tako pise na tabli , ali bit ce da se omakla koja nula. ipak klanac se je tijekom stoljeca pod utjecajem izvora pomjerio, ali mit se i dalje uci u skolama. kako ljudi vole mitove tako sam i ja obisao to historijsko mjesto te se okupao u obliznjim izvorima vruce vode prepune sumpora. istog dana sam se kroz kilometre maslinika, nakon 48 dana kako sam krenuo sa Jadrana, probio do mora. inace procitao sam negdje da Grcka proizvodi najvise vrsta maslina na svijetu.
bacio sam tu sidro, malo proslavio i okupao se, ali more nije bilo bas nesto posebno. doboko u zaljevu, mutno, s ostrim kamenjem i bez mirisa. ipak more je more, u kombinaciji sa grckim suncem nema boljeg osjecaja nego se rashladiti u njemu.
NOVI AUTOPUTEVI (na starima)
HLADOVINA
IZVORI U TERMOPILIMA (VRUCA VODA)
BROJNI MASLINICI
KONACNO MORE
14.07. krecem dalje na jug i konacno dobre vijesti: javio se Cristophe iz Atene koji ce mi pruziti smjestaj bar za jedan dan. opet malo o grckim cestama; posvuda su bile table na grckom na kojima je pisalo; EU investicija, taj i taj autoput kosta toliko i toliko miliona eura. ponegdje se uz dvije paralelne dobre ceste gradila treca. sve negdje do ovdje sam se sluzio kombinirano autoputevima, dok me nije policajac izbacio pod prijetnjom 200e kazne sta bi ozbiljno ugrozilo moju avanturicu. prebacio sam se na paralelne djelove starih autoputeva, cesta i sumskih bijelih cesta koje su svakih toliko nestajale te prelazile na drugu stranu novog autoputa. bilo je to ponekad interesantno, ali i zamorno jer bi se cesto morao vracati i provjeravati da li pratim smjer.
jednu vecer nedaleko gradica Kastra u sumrak takav se paralelni put pretvorio u sumsku bijelu cestu, a nisam mogao kampirati jer sam popio gotovo svu vodu. nakon ostre nizbrdice su iskocila dva psa iz nekog ogradjenog djela te se rezuci i lajuci priblizavali. na takvim brdascima je bilo mnogo privatnih usjeva, a ljudi, da se zastite od kradja, samo ostave pse. bili su nalik na sarplanince, zericu manji i tamniji, a vidjao sam ih cesto po Grckoj. kako mi je iza ledja bilo uzbrdo nisam mogao nazad te sam brzo trazio po torbi teleskopski pendrek (na izvlacenje) koji sam zlu netrebalo kupio na trznici u Tetovu. ipak sam putovao sam, a davao mi je nekakvu sigurnost. kako su se psi priblizavali, potrcao sam glumeci prema njima, jer poucen iskustvom, ako bjezim trcace za mnom, a ovako su oni zastali na nekih 30ak metara. dalo mi je to vremena da konacno pronadjem i izvadim pendrek te sam odlucio da imam dovoljnu udaljenost da dobijem ubrzanje i prodjem preko "njihovog" teritorija. ubrzao sam do krajnjih granica i srecom sam imao debele gume i nisam pao, ali mi je ispala karta balkanskih zemalja sa ucrtanim rutama. u punom sprintu su odustali valjda se zadovoljivsi plijenom. na sigurnoj udaljenosti sam stao, izanalizirao situaciju i nakon 20 min sam se naoruzan pendrekom u desnoj i sprejem suzavcem u lijevoj odlucio vratiti po kartu. na nekih 5 m od karte cuo me je pas, dotrcao i dobio dozu spreja po njusci te stao glavom trljati po travi. u sekundi je dotrcao i drugi, a ja sam neodlucan napravio gresku i stao bjezati prema unaprijed pripremljenom biciklu. jedva sam stigao sjesti na njega, a on, neprestano me pokusavajuci dohvatiti za nogu skakao. nakon nekoliko traljavih sjeo je udarac palicom punom snagom po celu- njusci i dok se je on pribrao uspio sam se udaljiti. opet sam zastao, ali nakon kraceg razmisljanja shvatio sam da bi prilikom slijedeceg povratka potekla necija krv. odlučio sam zrtvovati kartu grčkim bogovima. ako su Perzijanci pod Darijem na Maratonu, 42 km sjeveroistocno od Atene, polomili zube, morao sam izvuci pouku iz toga. s druge strane nebi bilo primjereno da me zaustave dva psa. i to na prvoj liniji obrane.
već je bilo prilično kasno kad sam se spustio do gradica Kastra i sjeo na osvijetljenu klupicu da se najedem. pojeo sam na silu uz pomoc lokalne macke uzeglu konzervu i prebacio se preko puta na terasu i narucio pivo. konobarica se valjda sazalila i uz pivo mi donesla ostatke nečijeg nepojedenog girosa sa komadicima paradajza. sve sam ne trepnuvsi pojeo i nestao u noci u potrazi sa sklonistem. nakon prolaska kroz oblake komaraca penjem se na slijedeci brijeg gdje su se culi u daljini novi psi. ne znajuci da li su vezani vratio sam se natrag te u masliniku na 30-ak metara od najprometnijeg grckog autoputa utonuo u san. nakon samo nekoliko sati me je probudilo stado ovaca i pastir u Ladi Nivi koji ih je neprestano trubeci tjerao naprijed. sunce je vec uparilo te sam se preslozio i krenuo dalje. zapravo po noci nisam vidio skretanje u daljini. put prema Ateni je bio otvoren. nije me cekala lijepa Helena, ali me je cekao krevet. prvi u Grckoj. zapravo mi je bilo svejedno. samo sam zelio stici.
BOŽJA VODA
SVAKIDASNJE ZAGONETKE
NEK SE NADJE
JUTRO PRIJE ATENE (KAMP IZA MASLINA)
RUTA ( Florina - Kastoria - Gravena - Meteore - Lamia - Thiva )
