krenuo sam dalje smjerom Tetovo - Gostivar - Mavrovo. trebalo je savladati poduzi uspon, ali bio je to najbolji izbor. boje Mavrovskog jezera ne ostavljaju nikoga ravnodusnim. zaustavljam se cesto da bih slikao i odnekud je iz sume dolutao neki divlji pas koji je ličio na vuka ili obrnuto, šta znam, te me je pratio kilometar - dva. nije želio prici blize od 20-30 metara, a nisam ga baš ni zvao.
na odlasku sa jezera prolazim kroz kanjon rijeke Radike i nema kraja veselju. sigurno jedan od najljepsih kanjona dosada. takvi momenti kad nesta ne ocekujete me najviše motiviraju. povremeno me je podsjecalo na Paklenicu, ali su padine dosta vise obrasle raslinjem. u srcu klisure je skretanje za Golem korab najvisi vrh na makedonsko-albanskoj granici. u svakoj drugoj situaciji bih skrenuo tamo ,ali bio sam preumoran.
POLJE KAMILICE I CRKVICA NA MAVROVSKOM JEZERU
NITI LAJE NIT ZAVIJA
KANJON RADIKE
pod jakim dojmovima stizem oko 20 h do manastira Sv. Jovan bigorski gdje sam zatrazio konak. to je jedan od najznacajnijih manastira u Makedoniji. prvo je izgradjen oko 1020 godine, pa su ga Turci srusili, pa je opet izgradjen pocevsi od 18 stoljeca. ikonostas urezbaren u drvetu je remek djelo, a mozda i najljepsi u Makedoniji. takodjer sacuvana je i ikona sv. Jovana (Ivana) Krstitelja iz 11 stoljeca. u novije vrijeme je oko starog manastira izgradjen kompleks sa predjelom za goste i za monahe, a jedan dio je izgorio pred koju godinu te su upravo bili u tijeku radovi na obnovi. zapravo sam bio jedini gost. obicaj je da se odlazi u spavaonice oko 21 h, trpeza je bila dvaput dnevno u 10h i u 17h, a izmedju toga sluzbe i radovi i neznam sta jos. tako je pisalo u sobi. bilo je tu petnaestak monaha ukljucujuci i naucnike ili kako se vec zovu.
MANASTIR JOVAN BIGORSKI (STARI DIO)
I NOVI DIO
TIPICNO ALBANSKO PLANINSKO SELO
slijedeci dan nakon dorucka-rucka odlazim preko Debra i Debarskog jezera dalje. cijelim putem od Mavrova prolazim kroz izrazito planinska podrucja i to redom Mavrovsko jezero - kanjon Radike - Debarsko jezero - Crni drim - Ohridsko jezero. ujedno vecina tog puta je i dio nacionalnog parka Mavrovo. tu kampiram na rijeci Crni drim u Drimskoj klisuri, onako za gušt. najljepši kamp do sada.
ODLAGALIŠTE
KANJON CRNOG DRIMA
KAPULICA
JUTARNJA KAVICA
29.06 u Strugi konacno izbijam na Ohridsko jezero i tu se opskrbljujem jednom stvarcicom koja ce mi jako prirasti srcu. kupujem sklopivu stoličicu za 100 denara ili 1.65 euro. kada sam se pakirao u Rijeci kupio sam jeftini i lagani tronozac -stolicu, ali nekako sam se odrekao prelako toga misleci da je to luksuz. ali nije bilo tako. na duzim dionicama, a pogotovo na uzbrdicama gdje je potreban cesci odmor, ako se zelim zaustaviti prvo treba da nadjem ogradicu, stupic ili nesta slicno da mogu nasloniti bicikl jer ga je tesko svaki put rusiti i dizati, a i nema uvijek mjesta. nozica na opterecenom biciklu ne moze izdrzavati teret te ju ne upotrebljavam, eventualno se moze osloniti bicikl pedalom na ivicnjak pod uvjetom da nema nagiba. nakon toga, ako zelim odmoriti noge ili jesti treba negdje i sjesti, a uz cestu takva su mjesta jako rijetka. uglavnom jos od Hrvatske gledam da kupim nesta takvo i evo konacno je naisla. i vrlo brzo mi je prirasla srcu.
cim sam ugledao Ohridsko jezero i planinu Galicicu u daljini bavio sam se mislju da se popnem gore jer se nisam mogao pomiriti sa maglom na Sarplanini. planirao sam da se popnem biciklom do prijevoja na 1568m, pa nek bole noge koliko hoce, zatim prespavati negdje gore i rano ujutro se popeti na vrh sa kojega bi se trebala vidjeti oba jezera kao na dlanu. galicica je inace ujedno i nacionalni park, a tu je i bila fronta u prvom svjetskom ratu te se jos uvijek mogu vidjeti ostaci od rovova. nedaleko vrha Magaro je i albanska granica, a kazu da je pogled odozgo među najljepsim u Makedoniji.
ipak vratimo se prvo u Ohrid gdje se nude sobe sve u šesnaest. cjene su se kretale od 5 do 10 eura, a ja sam se smjestio kod gospođe Naumke na petom katu u centru, ali zgrada je imala lift. Naumka ima dvosobni stan, penziju oko 150 eura i obe sobe je iznajmljivala preko ljeta te bi tako zaradila dodatnih oko 1000e da lakse prezivi. i to sve legalno, pokazala mi je knjigu gostiju.
inace Ohrid je turisticki i kulturni centar Makedonije. ovdje su udareni temelji slavenske pismenosti zahvaljujuci sv. Klimentu i sv. Naumu Ohridskom koji su tokom devetog i desetog stoljeca djelovali ovdje, a sveti Kliment je bio i osnivac ohridske literalne skole. nekad je Ohrid imao 365 crkvi, a od preostalih su znacajne sv. Sofija, sv Panteleimon, sv Ivan Kaneo, sv Bogorodica zaumska te sv Naum na samom jugu Ohridskoga jezera itd.. mnogo je crkvi poruseno od strane Turaka, pa iznova izgradjeno na temeljima gdje su nekad bile, a neke su i prezivjele vise od 500 g otomanskog carstva. vjerojatno najvece vrijednosti ovih crkvi su stare ikone i ikonostasi izrezbareni u drvetu. tu su makedonski majstori u samom vrhu. u starom gradu jos i danas se nailazi na brojne rezbarske ateliere, a najvise me je odusevila mala radionica za pravljenje papira na nacin kako se radio prije nekoliko stoljeca. drvo, voda, presa i strpljenje.
na samom vrhu starog grada nalaze se ostaci Samuilove tvrdjave. inace Samuilo je bio vladar na cijelom podrucju danasnje Makedonije i zapadne Bugarske, a za prijestolnicu je izabrao Ohrid. u bitki na Belasici 1014 godine bizantinci su konacno porazili samuilovu vojsku, a bizantski car Vasilije je naredio da se 14000 porazenih oslijepi, a svakom stotom da se ostavi po jedno oko da bi se mogli vratiti pred Samuila.
Balkanu moj.
OHRIDSKO JEZERO (KOD STRUGE)
ZA SVAKOGA PONEŠTO
GRADSKA ARHITEKTURA
IZRADA PAPIRA - LJUPCO PANEVSKI
MAJSTOR REZBAR - KOČO ANIOSKI
SV. KLIMENT
SV. JOVAN KANEO
OSTACI SAMUILOVE TVRDJAVE
JUZNI VJETRIC
MAVROVSKA PASTRVA
ako krenemo na jug ohridskim jezerom osim brojnih hotela i apartmana naici cemo i na lokalitet Poncho-Michov grad. to je mjesto na jezeru gdje su ronioci pronasli na dnu ostatke od kolaca od hrasta i razne predmete koji poticu iz broncanog i zeljeznog doba. na tim kolcima je nekad stajala platforma sa naseljem, pa je na osnovu ostataka podignuto novo sa kucicama od pruca, blata i drveta, a originalni ostaci se mogu vidjeti u obliznjem muzeju.
na samom jugu jezera neposredno uz granicu s Albanijom se smjestio manastir i manastirski kompleks sv. Naum koji je najposjeceniji u Makedoniji. kako je karta za domace posjetitelje bila jeftinija, pravio sam se Makedonac, ali me covjek na ulazu prozreo. ipak mi je naplatio manje. valjda za trud. jos kad je cuo da sam dosao biciklom dao mi na poklon ikonicu sv Naum i pozelio sretan put. nedaleko manastira su izvorista odakle se puni Ohridsko jezero podzemnim vodama ispod Galicice. jezero je inace jako bistro i pravi se je uzitak okupati u njemu na brojnim pjescanim plazama.
N. P. GALICICA
PLOCHA MITCHOV GRAD
SV. NAUM MANASTIR
SUTON NA JEZERU
OSVJEŽENJE
FOTELJA - 100 DENARA
2.07. sam se napunjenih baterija krenuo obracunati sa 800metara nadmorske visine u desetak kilometara. zapravo je pri velikim nagibima jednako tesko, ako ne i teze gurati optereceni bicikl. utjece tu dosta i psiha, zavoj po zavoj, red odmora, red kukanja, pa ushicenje jer vidis da mozes. ljudi ti masu iz auta i poticu da ne odustanes. na pola sata ispod prevoja ima neko odmaraliste sa vodom gdje sam planirao prespavati, ali bilo je previse prometno pa sam se bojao da me ne pokradu. bila je subota uvecer. tu srecem Dimitrija iz Skopja, biciklista koji me je otpratio do vrha i koji mi je rekao da ima u sumi neka kuca sa nadstresnicom, pa sam kampirao ispred te kuce. ujutro nisam mogao doci sebi, sav taj trud uzalud. opet je bilo oblacno, pa sam odlucio cekati. nakon 4-5 sati sam ipak otisao na vrh jer nisam imao dovoljno vode i hrane za jos jednu noc. ne samo da sa vrha nisam vidio jezero nego nisam vidio ni prst pred sobom. ne pamtim bas takvu maglu. bar 4-5 puta sam se gubio sa markiranog puta i vracao i opet mokrih nogu se vratio za duplo duze vremena do kuce, gdje sam posakrivao stvari i bicikl. nedaleko kuce sam vidio covjeka koji je rezao i skupljao neka drva iz šume, pa se on prepao i dosao pitati tko sam. ispostavilo se da je iz sela na ohridskoj strani i da ne prima placu mjesecima, pa prezivljava. ispricao mi je interesantne price o jezeru i Galicici te me pozvao da se odmorim, osusim, najedem i prespavam kod njega. kao da ga je bog poslao, ali zivio je s krive strane planine, a ja ne bih mogao podnijeti jos jedan uspon nakon svega.
GALICICA - KARTA
KONAČNO - NA PREVOJU
DIMITRI
VRH GALIČICE
A GDJE SADA
PRESPANSKO JEZERO (KASNIJE)
OVDJE SAM POSAKRIVAO STVARI
i tako sam se spustio na prespansku stranu i u nekom mjestascu Carev dvor podigao sator iza crkve i zaspao snom pravednika.
4.07. ujutro sam krenuo put Bitole zaobilazeci treci makedonski nacionalni park Pelister. zahvaljujuci Goranu Stosicu iz Vranja u Srbiji kojeg sam slucajno upoznao u tom gradu jer je imao trgovinu za bicikle, imao sam u dzepu broj telefona od Borceta iz Bitole koji je njegov prijatelj i takodjer ima trgovinu biciklima. inace za Bitolu sam prvi puta cuo jer se moj nikad vidjeni ujak tamo rodio dok je pokojni deda sluzbovao u starojugoslavenskoj vojsci. javio sam se Borcetu, a on me smjestio u svojoj kuci u Krklinu nedaleko od Bitole. uz svoju veliku tradicionalnu i gostoljubivu porodicu Borce osim trgovine ima i muzej "Filip" avto-etno zbirka na retkosti. zbirka sadrzi desetak oldtajmera, 30-ak starih motora, a u etno djelu osim brojnih predmeta mogu da se vide i seoska, gradska, jevrejska i turska soba, antikvarnica te brojni muzicki instrumenti i oruzja. kaze da je sve nabavljeno u Makedoniji u tridesetak godina. koga zanima moze da vidi vise na stranicama www.muzejkrklino.mk
slijedeci dan boravka koristim za obilazak grada i nabavku te da zalijepim gojzerice. siroki sokak ili korzo dominira centrom, a nedaleko je i ovdasnja carsija gdje se moze naci sve, od igle do lokomotive. dobro ne bas lokomotive, ali sigurno se moze naslusati zanimljivih prica. tako sam i ja svratio kod Sase cevlara ili postolara da mi zalijepi cipele, a on je krpao rucno djeci loptu koja brat bratu nova ne kosta par eura, pa nemos otic bez da popijes tursku kavu, pa se skupilo drustvance i bas su mi bili dragi ti razgovori. kao da smo se poznavali oduvjek. naisao i Mendel inace negdje mojih godina, pa prica da nije volio skolu, a naucio srpskohrvatski iz romana o Zagoru i Bleku. kaze on da ima i novih stripova na makedonskom, ali da 'sto gromovi' mu ne zvuci dobro kao "sto mu gromova", pa cita samo stare.
i tako nakon sto sam se zadrzao duplo duze od planiranog u Makedoniji, prepun lijepih dojmova i domaceg sira i ajvara krenuo sam na jug.
N. P. PELISTER
POCEO SAM MASTATI
BITOLA - PANORAMA
BITOLA - FONTANA I TURSKA DZAMIJA
SIROKI SOKAK
PORODICA TANEVSKI (NEDOSTAJU DVIJE KCERI)
DVORISTE KUCE-MUZEJA
ETNO MUZEJ
SASO I MENDEL (ZAGOR)
FRANCUSKO GROBLJE - SOLUNSKI FRONT (1914-1918)
RUTA ( Mavrovo - Ohrid - Bitola )
