STO(145) DANA oko BALKANA

23.06 napokon stizem u Skopje nakon iscrpljujuce voznje po makedonskom suncu. negdje na ulazu u grad sam prvi puta probusio gumu. ovdje zelim pohvaliti moga majstora i sponzora koji je pripremio bicikl za put - Vasu iz Giro bike-a, jer stvarno do sad nisam imao nikakvih problema.
kako nisam poznavao nikog iz Skopja, imao sam u dzepu popis 4 hostela i dao sam se u potragu. nekako pronalazim mrtav umoran hostel "Hostel" te se smjestam u podrum (najjeftinija varijanta za 8 eura + juha za veceru + dorucak). nakon sto sam pojeo sav kruh i juhu te se bacio pod tus krenuo sam u obliznju trgovinu po zasluzeno pivce i ostale potrepstine. ali, achtung, nisam mogao vjerovati, ne prodaju pice poslije 21h, prohibicija, u 21 stoljecu u srcu Europe. nisam se predavao te sam otpjesacio dalje i pronasao restoran Sofra gdje sam prvi puta otkrio čari makedonske pivske industrije. jos me i kuhar pocastio piletinom u curryju kad je cuo da smo kolege po struci.


ULAZ U HOSTEL


KREVETAC U PODRUMU

nadao sam se da cu mozda u hostelu upoznati kakve putnike te razmijeniti iskustva i prikupiti kakve informacije. kroz 2 dana koliko sam ostao proslo je tu sareno drustvo. stalni gosti su bili celavko sa Farskih otoka, interesantan tip, ali dok bi ja pojeo svu veceru on nije niti poceo jer je non stop pricao i to sa svima koji su bili u dometu. zatim bio je tu i mladi japanac koji uopce nije izlazio nego je po cijele dane slao neke sms-ove i smjeskao se. jos su bile nekakve ruske klinke, dvije japanke, svedski par itd. zapravo u podrumu sam jedino ja spavao dok nisu dosli svedjani. svi su bili vise manje ok te je bilo interesantno slusati price za stolom, ali na tome je i ostalo.

sutradan sam otisao u grad u obilazak i nabavku. odmah upada u oci da su neki veliki radovi po gradu kao da se sprema olimpijada. gradila se tu zgrada ustavnog suda, drzavnog arhiva i arheoloski muzej, zatim brojni spomenici ukljucujuci i onaj Aleksandru Velikom. izbrojao sam u okolici kamenog mosta 13 spomenika izmedju ostalog Justinijan prvi, car Samuil, Dane Gruev, Goce Delcev, sv Kliment i Naum, Karpos, Ćiril i Metod itd. nedaleko se gradila i Porta Makedonija spomenik slican trijumfalnoj kapiji u Parizu samo manjih dimenzija. kasnije saznajem da je sve to dio projekta Skopje 2014, koji na taj nacin zeli izgraditi ili ojacati identitet makedonskom narodu. zemlja je smjestena u prilicno nepovoljnom geografskom okruzenju te joj kroz povijest nije bilo lako, a nije ni sada. upravo zato mi je draga, ali previse je, gdje god se okrenes spomenik. pogrijesio sam sto nisam ponio bolju literaturu o Makedoniji sa sobom, jer sve knjige sa informacijama podosta koštaju.
proveo sam divan dan u obilasku skopske čaršije, nacionalnog muzeja Makedonije, staru željezničku stanicu - spomen na potres koji je razorio Skopje 1963g, spomen kucu na Majku Terezu. ispred zeljeznicke stanice sam se zapričao sa clanovima nekakve partije Titovi levi sili, a kazu da imaju i zastupnike da li u parlamentu ili gradu, zaboravio sam. kad sam rekao da sam iz Hrvatske predsjednik partije je odnekud donio kalendar i poklonio mi, a ja sam ga okacio u hostelu da vidim hoce li ga tko skinuti. na obliznjem brdascu Vodno ima gigantski kriz do kojeg vodi zicara i mora da je super pogled s njega na cijeli grad, ali ne stizem gore jer sam jurio na pivu prije 21h. razmisljajuci tako otici dalje ili ostati i dici ustanak protiv prohibicije odlucio sam otici. nebi bilo mjesta za još jedan spomenik.


KAMENI MOST PREKO VARDARA - U POZADINI RADOVI - SKOPJE 2014 PROJEKT


SPOMEN MUZEJ NA MAJKU TEREZU


OVDJE POCINJE CARSIJA, NAJZIVLJI PREDIO U GRADU


STRANACKA BAZA


STRANICA IZ KALENDARA

24. 06. prije nego sam krenuo za Tetovo svratio sam u Šuto orizari ili popularnije Šutku, predio Skopja koji je nastanjen Romima. kazu da je to najvece romsko naselje na balkanu, a brojke variraju od 15000 pa do 50000. i kraljica ciganske muzike Esma Redzepova cija karijera traje vise od 50 godina potice odavde kao i cijeli njezin orkestar. zahvaljujuci njoj sam i saznao za ovo naselje.

kasnije stizem u Tetovo gdje su me docekali prijatelji i domacini iz planinarskog kluba "Ljuboten" - Ganco, Vanco i Bojan. nakon nezaobilaznog gravce-tavceta i kraceg odmora odlazimo na Popovu sapku u planinarski dom odakle cemo ja i moj mladi vodic Bojan krenuti ka Titovom vrhu (2748m), najvisem vrhu Sarplanine ili Sare kako je ovdje zovu. za one koji ne znaju sigurno su culi za pse sarplanince. slijedeci dan ujutro magla, ali ipak krecemo na vrh jer prognoza za nedjelju nije bila ništa bolja, a više nisam mogao čekati. nakon 4 sata hoda sa bazenom u cipelama stizemo na vrh. cekali smo neko vrijeme nadajuci se da ce se razbiti naoblaka, ali nije mi bilo sudjeno. Bojan je inace u svojih 17 ili 18 godina bio vec 5-6 puta na vrhu i vjerujem da ce se nauziti planina za zivota. istovremeno smio , a racionalan i skroman nekako mi dodje zao da ja nisam bio takav u njegovim godinama.
Popova sapka je inace poznato skijaliste sa brojnim stazama i hotelima i citavim nizom vikendica gdje se organiziraju i razna takmicenja u zimskim mjesecima.
u nedjelju ostajem sam u domu te uz police i domace specijalitete odmaram i pisem prethodni post. zapravo je ovdje kad zadje sunce prohladno pa sam ložio obje večeri.


DOMACINI - BOJAN, VANCO I GANCO ISPRED P. K. LJUBOTEN


PRED POLAZAK


SARPLANINA - POTOK


CVIJECE U MAGLI


KULA NA VRHU


WATERPROOF MREZA


VIKENDICE NA POPOVOJ SAPKI


STADO NA ŠARI - NIGDJE ŠARPLANINCA


IPAK SE POJAVIO


PLANINARSKI DOM (DRUGI DAN)


ODMOR ZA DUŠU U DOMU (RADNI)


RUTA ( Skopje - Šarplanina)