Ruke. Kako samo izgledaju te mase ljudskih ruku što se miču po gradskim ulicama? Te ljudske ruke kolju, puštaju krv drugim životinjama, stvaraju strojeve, bodu iglama, drže usjane pegle, svjetiljke, zastave, britve, instrumente, ljudi ih pronose ulicama i ne znaju što bi s njima?
Skidaju suknene šešire, mašu palicama, nose u rukama predmete, cigarete, knjige, jedna ruka drži drugu ruku u magnetizmu tjelesnog dodira, tople su ruke ljudske...okupane su, nafarbane, njišu se mrtvim njihajima, prate kretnje ljudskog gibanja kao mesnati uresi u jednoličnim amplitudama, i tako se mičul judske ruke po ulicama zajedno s ljudima, po tom dugotrajnom i jalovom ljudskom putu, koji teče i koji navire između zidova gradskih kao voda. A ljudi vuku sobom svoje ruke, svoje dugove, svoje brige, i žene, i djecu, i umorne noge, i nezdravo, žalosno tijelo, i tako se miču u bokovima i u zglobovima, otvaraju usta, govore, viču, a gdjegdje javlja se na usnama ljudskim osmijeh. (Krleža)
pusti da ti sviram, duša gine od tišine
i ne boj' se buke, to što svira to su ruke
jutros si zaboravio sve što te držalo skupa
ovaj dan što na prozor lupa nije tvoj, nije tvoj
oko tebe šute stvari
tvoj krevet i stol te nijemo gledaju
sa zidova vise trice tek da te grubo sjećaju
u sjenama tih, vremenama tih vremena,
slutiš prevaru, izdaju ....izdaju
ma pusti da ti sviram, duša gine od tišine
i ne boj' se buke, to što svira to su ruke
Srce ima svoje razloge: „svoje“,
o kojima razum ništa ne zna i
nikada ne može nešto znati!
GNOTHI SEAUTON!
(Spoznaj sama sebe)
Tako je po predaji glasio natpis na Apolonovu hramu u Delfima.
"Dijete je maleno, ali nosi u sebi čovjeka;
Mozak je malen, ali skriva misao;
Oko je samo točka, ali obuhvaća beskraj." (Alexandre Dumas, Dama s kamelijama)
"Budi kao izvor što se prelijeva,
a ne kao bunar u kojem stoji uvijek ista voda." (Paulo Coelho, Veronika je odlučila umrijeti)
"U jednom svijetu punom dvomislenosti ovakva se izvjesnost događa samo jedanput i nikada više, ma koliko života čovjek proživio."
(Robert James Wahler, "Mostovi okruga Madison")
"Ako si kamen, budi mramor,
ako si cvijet, budi mimoza,
ako si čovjek, budi ljubav..."
O meni:
-vesela
-romantičarka
-voli čitati knjige
-voli se glupirati
-voli svoju obitelj i prijatelje
-voli gledati zvjezdano nebo
-voli otići na selo
-voli umjetnost
-voli šetnje
-voli promatrati ljude
-voli pjevati
-voli trabunjati po klavijaturama
-voli se duuuugo bučkati u moru
-voli plivati
-voli dugu kosu
-voli ljude onakvi kakvi jesu
-voli vidjeti druge kako se smiju
-voli spavati na trbuhu
-voli čokoladu
-voli imati urednu sobu
-voli sjediti na podu
-voli biti zaljubljena
"Ali Ljubav...daruje oku
dragocjeni vid;
Oči zaljubljenoga
zaslijepit će i orla;
A njegove uši čut
će i najtiši zvuk,
Dok je duša lopova
sumnjičava i gluha:
Osjećaj Ljubavi mnogo je
krhkiji i osjetljiviji
Od nježnih ticala
puža u kućici." (William Shakespeare)
Na kori na stablu
djevojka je jedna
urezala svoje ime.
A stablo, dirnuto duboko,
na djevojku spustilo cvijet.
Stablo sam ja,
dirnut i tužan,
a Ti si djevojka
koja mi deblo ranila.
Tvoje milo ime
vječno ću pamtiti,
ali reci što si učinila
s mojim jadnim cvijetom.
(Ibrahim Ferrer, Buena Vista)
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva. (Antun Gustav Matoš)
PRATNJA
Njene mi oči nisu dale
zaboraviti posve na nju.
one su samo meni sjale
na mojem dugom putovanju.
Kao da hoće da me brane
sve moje pratile su pute.
a u tegoba pune dale
pogledahu me zabrinute. (Dobriša Cesarić)
Pitam Te
Hoćeš li se na me sjetiti kad odem,
Ti, što me i sad držiš za odsutna?
Tko će znati je li ta ledena ruka
već svemu kraj ili tek početak?
I znati da li s tjeskobom ili obećanjem
šapućeš moje ime u kasni noćni sat?
I znati da li se u svojim snovima
bojiš mene ili se za sebe bojiš? ( Josep Carner )
ČEKAJ ME
Čekaj me i bit ću tu,
Samo čekaj mene…
I u dobru i u zlu,
Kad oluja krene.
Čekaj me kad padne noć,
Čekaj svako veče,
I kad drugi neće moć,
I kad drugi neće.
Čekaj kada neće bit
Pisma izdaleka,
Čekanja kad bude sit,
Drugi koji čeka.
Čekaj me i bit ću tu
I ne praštaj sada
Tima što u svakom zlu
Pamte riječi jada.
Neka mati, neka sin
Misli da me nije.
Tužan drug uz vatre dim
Suze neka lije,
Neka dignu čaše svi
U čast zadnjoj uri,
Ali s njima nemoj ti,
Čekaj, i ne žuri.
Čekaj me i bit ću već
I od smrti jači.
Neka kažu tužnu riječ:
„Nema ga i plači!“
Kako shvatit može taj
Vjerno srce žene?
Svojom nadom ti si, znaj,
Sačuvala mene.
Zašto ja sam opet tu
Tek mi ćemo znati –
Čekala si i u zlu
Da se tebi vratim. (Konstantin Simonov)
Stopala u nizozemskom pijesku...
Dragi ljudi iz zkm-a!
