Božanski vjetar
Odlomak japanske naredbe kamikazama:
"Ne dolazi u obzir da se vratite živi. Vaša misija uključuje na stanovit način i vašu smrt.
Vaša će tijela biti mrtva, ali ne i vaš duh.
Smrt jednog od vas značit će rađanje milijuna drugih.
Ne zanemarujte ništa što bi štetilo vašoj obući ili vašem zdravlju.
Za vama ne smije ostati nikakav uzrok žaljenja, koji bi vas slijedio u vječnost.
I, napokon, ne žurite s pogibijom.
Ne možete li naći svoj cilj, vratite se. Možda ćete sljedeći put imati povoljniju priliku.
Izaberite smrt koja će donijeti najveći učinak."
Kamikaze u prijevodu znači Božanski vjetar...
Puno pitanja...
Je li moguće nekoga stvarno voljeti, a da zapravo ne možemo navesti niti jedan pametan razlog zbog čega volimo tu osobu? Je li dovoljno reći „zbog nje/njega samog“?
Zašto djevojke vole „muškarce“ koji ih ne šljive? Onako, zapnu za nekoga tko ne mari za njih, a pritom odbiju nekoliko osoba koje bi ih čuvale i držale kao kap na dlanu…
Svi znamo da postoji razlika između zaljubljenosti i ljubavi. No može li se odrediti kada prvo prelazi u drugi oblik? A možemo li nekoga voljeti, a da pri tom nismo zaljubljeni u tu osobu?
Je li istina da se zaljubljujemo u ono što ne možemo imati? Zašto je to tako privlačno…?
„Zabranjeno voće“, neki osobni hir, želja za avanturom…?
Tražimo utočište u nečijem zagrljaju…?
“Divno je biti nekome nešto…“
Sanjari, ljubavnici, patnici…. Svi smo mi nešto od toga, ovisi kako nam se sudbina skroji...
Priča o paprenjaku
Po sastojcima med, orasi i papar - paprenjak, kao tradicionalno hrvatsko jelo, uistinu je proturječan, slično kao i cjelokupna hrvatska povijest, slatko papreni zalogaj za mnoge strane apetite.
Koliki su tuđinski osvajači kroz stoljeća, kao i ovi najnoviji ovovremenski agresori posezali za tim slasnim zalogajem umiješanim u najboljem mogućem omjeru Srednje Europe i Mediterana, otkidajući za se slatku ocaklinu, a nama ostavljali zapaprenu stvarnost!
Sada kad smo napokon ostali sami pri "obroku", nas tradicijski hrvatski paprenjak (i August Senoa mu u svom romanu "Zlatarevu zlatu" poklanja pozornost) mozemo podijeliti prijateljima i gostima!
Upravo probavljam jednoga!
;-))
Divno ljudsko djelo!
Stoljećima je kelnska katedrala bila najpoznatiji arhitektonski simbol Njemačke. Njena izgradnja, doduše s prekidima, započela je u 13. st. i trajala je više od 600 godina. Iako je zapanjujućih dimenzija koje nadmašuju svaku ljudsnku predodžbu - tornjevi su 157m visoki, unutarnji prostor je dug 144m, širok 86m, visok gotovo 45m, a visina središnje lađe doseže visinu od preko 43m - katedrala ne nosi superlativ najveće crkve, već naslov "najvećeg crkvenog pročelja".
Oko 50. godine prije naše ere na području današnjeg Kolna* bila je rimska kolonija Colonia Claudia Ara Agrippinensium, po kojoj Koln dobiva ime. Početkom 9.st. nadbiskup Hildebold, arhiepiskop Karla Velikog, ondje gradi baziliku s dva kora, tzv. "staru katedralu". Na njenim temeljima 1248, godine arhiepiskop Konrad von Hochstade polaže kamen temeljac sadašnje crkve. 1560. dovršen je portal s kipovima, južna lađa s krovom, južni toranj zajedno s prostorijom za zvono te sedam prostorija s oslikanim prozorima. Dio poprečne lađe stavljen je pod krov pa se kor mogao koristiti za mise. Kelnska crkva ostaje nedovršena ssve do 19.st. Dugo vremena činilo se da je priči kraj.
Međutim, javnost nikada nije odustala od njenog dovršenja. Početkom 19. st. val entuzijazma prema srednjem vijeku proširuje se Europom donoseći sa sobom neogotički stil. Nedovršena katedrala postaje simbolom njemačke umjetnosti. Godine 1842. kralj Friedrich Wilhelm IV. polaže kamen temeljac za ponovni početak rekonstrukcije. Otada do 1880. traje veliki građevinski poduhvat i crkva dobiva dijelove koji nedostaju. Cijena toga zahvata iznosila je tadašnjih 27 milijuna marakai, na sreću, slijedila je originalne planove iz 13. st., dok je krov ipak izveden u modernijem materijalu, čeliku. Za vrijeme Drugog svjetskog rata katedrala trpi nekoliko oštećenja, a od 1956. u punom sjaju vraća joj se njena prava namjena.
*isprika zbog nedostatka umlauta na slovu O, jerbo ga ne znam stavi ;-P
SRETAN VAM USKRS!!
Reci nešto...
Ti i ja igramo igru riječi usnama mokrim od ljetne kiše
Što ti vrijedi mudra glava kad ti sunce prži lice
Što ti vrijede sjajne oči kad u njima vidim sebe
Vodim te, nama je svijet premalen – slijedi me, idemo iznad neba
Zastati ćemo u krilu mjeseca na drugoj strani
Otpjevati sve što nismo stigli dok smo bili sami...
(En face)
Perverzije ili samo pokvareni mladenački um? =)
"Mani se ludih misli, Alessandro, dirni me i znat ćeš, što skrivam. Alessandro stavi ruku na opatova prsa i nađe dvije nježne, okrugle sisice čvrte kao da su od bjelokosti, te namah spozna da je žena..."
(Dekameron)
"Zadrkaše ta vješala tanka..."
(Smrt Smail-age Čengića)
"...gdje je stanovala sama učena i umjetnička fukara kao što su đaci, urednici, pjesnici, slikari, glumci..."
"Ćutio Lovro jezikoslovlje kao nekakav jaram koji mu steže živu krilatu dušu, na junački žvalio svoga Pegaza, sjetiv se da ga pomaže otac, da mu valja što prije do kraja zvanja doći
(Šenoa, Prijan Lovro)
"Prikazivala je gospođu koja je imala stolu i kapu od krzna kako uspravno sjedi okrenuvši prema gledatelju teški krzneni muf, u koji joj je utonula ruka sve do lakta."
(Kafka, Preobražaj)
Toliko o lektirama... kakva god knjiga bila, može se nešto zanimljivo iz nje izvući...eh, to mi je hobi!
Zaljubljen u Ljubav
Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju,
u malu djevojku,
u njezine prste nemoćne
u struku kostelje moje
zelene.
Volio sam je,
vodu divljeg jezera,
dijete u povoju,
vitju i brzu
jegulju.
Nju, u čijim se kosama migoljila magla,
nju, čiji je vrat
skladni snop sita,
čiji je hod
šetnja paprati.
Nazivao sam je
vidrom i lasicom,
rijekom i pašnjakom,
srnom
i janjetom.
Jer se svlačila kao zora,
jer se podavala kao sijeća
i otimala
kao živica.
Volio sam je kao ženu,
ko dijete,
ko brata,
volio sam je kao mir i kao povratak;
nju, vodu divljeg jezera,
dijete u povoju, vitku i brzu
jegulju.
(Josip Pupačić)