...all you need is love...
"There are only 4 important questions in life:
What is sacred?
What is the spirit made of?
What is worth living for?
What is worth dying for?
The answer to all four is the same: only love."
(Don Juan de Marco)
Smrt ili orgazam...
Da zivite u 2006. znate po tome:
1. sto niste u kontaktu s obitelji jer nemaju e-mail.
2. jer imate 15 telefonskih brojeva kako biste mogli razgovarati s nekim iz svoje troclane obitelji.
3. jer vas baka trazi da joj posaljete JPEG datoteku s vasim
djetetom za
screen saver.
4. jer svaka reklama na TV-u ima internet adresu na dnu ekrana.
5. kad kupite racunalo nakon tri mjeseca je zastarjelo i moze se
prodati za
pola cijene koju ste platili.
6. spopada vas panika ako ste kod kuce zaboravili mobitel (kojeg
niste imali
prvih 20 ili 30 ili 40 godina svog zivota) i vracate se po njega,.
7. jer je koristenje pravog novca umjesto kartica komplicirano
8. sto ste upravo pokusali unijeti lozinku u mikrovalnu pecnicu.
9. sto vam se cini da je avionska isporuka drugog dana strasno
spora usluga.
10. jer se ne mozete organizirati bez post it-a
11. sto vecinu viceva cujete putem maila umjesto direktno od nekoga
12. sto uvodite dodatnu telefonsku liniju da bi vas se moglo
nazvati.
13. kad se iskapcate s interneta imate osjecaj kao da vasu voljenu
osobu
netko skida s medicinskih aparata koji su je odrzavali na zivotu.
14. sto ujutro ustajete i spajate se na internet prije nego sto ste
popili
kavu.
15. U 2 ujutro idete na WC i onda prije nego se vratite u krevet
provjeravate nove e - mailove.
16. Okrecete glavu na stranu da bi se nasmijali. :)
17. Dok ovo citate smijuljite se i klimate glavom.
Želja...
Večeras sam poželjela sjesti na plažu i gledati zalazak sunca...
Baš kao i onda kad su nastale fotografije...
još malo sunca...
Šaljem topli pozdrav!
Molitva za frustrirane
Daj mi smirenosti da prihvatim stvari koje ne mogu promijeniti,
Hrabrosti da promijenim stvari koje ne mogu prihvatiti
i mudrosti da sakrijem tijela onih koje sam danas
morao ubiti jer su me raspizdili.
Također, pomozi mi da pazim čije ću prste danas gaziti
jer oni mogu biti povezani s guzicama koje ću sutra
možda morati ljubiti.
Pomozi mi da dajem 100 % na poslu/ u školi :
12% ponedjeljkom
23% utorkom
40% srijedom
20% četvrtkom
5% petkom
Kad imam stvarno loš dan
i kad mi se čini da me svi žele raspizditi,
pomozi mi da ne zaboravim da su
potrebna čak 42 mišića da se namrštim,
a samo 4 da im pokažem srednji prst
i kažem :popuši mi!
Amen
Tuga lijepog lica...
Kolebam se da ovaj nepoznati osjećaj čija me čama i slatkoća salijeću, nazovem ozbiljnim imenom Tuge.
To je tako potpun, tako sebičan osjećaj da ga se gotovo stidim, dok mi je tuga uvijek izgledala vrijednom štovanja,
Ne, nju nisam poznavala, ali dosadu, žaljenje, grižnju savjesti, iako rjeđe, da.
Danas me obavija nešto mekano i razdražujuće kao svila, i odvaja od drugih.
Zbogom, tugo
Dobar dan, tugo
Upisana si u brazdama stropa
Upisana u voljenim očima
Ne nalikuješ posve na bijedu
I najjadnije usne odaju te
Osmijehom
Dobar dan, tugo
Ljubavi ljupkih tijela
Ljubavi snago
Koje ljupkost izbija
Kao čudovište bez tijela
Obezličena glavo
Tugo lijepog lica
(P.Eluard, La vie immediate)
Vrlo tiho i vrlo dugo ponavljam to ima u tami.
Tada nešto u meni izroni što, sklopljenih očiju, dočekujem i nazivam:
Dobar dan, Tugo.
( Francoise Sagan, „Dobar dan, tugo“ )
LJUBAV koju dajemo...
...jedina je LJUBAV koja nam ostaje!
"LJUBAV je čarobnica, vila koja preobražava
bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice
i kraljeve od obične gline.
Ona Je miomiris toga čudesnog
cvijeta - srca - i bez Te Svete Strasti,
Te Božanske Omame,
mi smo manji od zvijeri;
a s Njom je zemlja nebo,
a mi smo bogovi."
(R.G. Ingersoll)
"Romantična LJUBAV se dogodi; ona se ne
postiže naporom - Ona vas sama pohodi."
(Margaret Horton)
Naučila me da ono što volim, zavolim još više.
Da volim bezuvjetno, zbog NJe-Ljubavi same po sebi, čiste i svete.
Da volim zbog onoga što jest, a ne što bih htjela da bude.
Volim, može biti bilo gdje, kilometrima daleko...
Zbog Njega sam naučila voljeti na nov način, a to znači voljeti Nekog posebnog,
toliko drugačijeg od drugih, a tako sličnog meni samoj...
"Stavi me kao znak na srce,
kao pečat na ruku svoju,
jer LjUBAV je jaka kao smrt,
a ljubomora tvrda kao grob.
Žar je njezin žar vatre.
Mnoge vatre ne mogu ugasiti LJUBAV
niti je rijeke potopiti."
(Pjesma nad pjesmama)
Vidim sjaj i bijedu velegrada
Jedne me večeri uhvatila želja za šetnjom gradskim ulicama. Iako je bilo kasno, odlučila sam prošetati svojim gradom.Na tisuće upaljenih uličnih svjetiljki i reklama paralo je tamnu noć. Brojne ulice su se ispreplitale tako da im se ne vidi ni početak ni kraj. Između njih nabacane su skupine veličanstvenih zgrada što ponosno dotiču zvijezde svojim nosevima ili pak otoci kuća s bogatim okućnicama.
Prolazim glavnom ulicom, a buka brojnih automobila narušava noćnu tišinu. Čuje se glazba iz blještavih klubova u kojoj noćni život vodi bogata rulja. Provirih na trenutak. Nasmijana mlada lica zabavljaju se pod reflektorima, pijuckaju skupa pića. Izgledaju potpuno bezbrižno, kao da su sve brige ostavili kod kuće na počinku ili su ih utopili u alkoholu.
Htjedoh se maknuti od buke.
Pred sobom sam ugledala veliki park pun uspavanih tulipana. Baš mi se jedna klupa učinila privlačnom, pa sam odlučila sjesti i uživati na zraku.Bila je malko zakrivena zelenim grmom.
Kad sam se smjestila, pogled mi je pao na prozor stare vile na kojem su se veselo igrale sjene. Bio je to dom jedne gradske četveročlane obitelji i, iako je bilo kasno, svi su bili budni. Kroz otškrinut je prozor dopirao dječji veseo smijeh. Činilo se kao da slave nešto, jer je zaorila vesela pjesma.
„Lijepo je znati da su ljudi sretni“, prošlo mi je glavom.
Razvukao mi se osmijeh na licu, no tada mi je pogled pao na maloga dječaka čija se pojava približavala mojoj klupi. Oči su mu sjajile, ali ne od radosti. Bio je to tužan pogled. Svjetlost ulične svjetiljke pala je na njegovo lice. Bio je tamnije puti, a u ruci je držao malu harmoniku.
Bilo mi je jasno.
To je samo jedan od tisuće djece koja su prisiljena moliti i prositi za novac. Samo jedan od onih koji svoj život provode na trgovima, ulicama velegrada. Njihov je život borba za opstanak, potraga za osmjehom.
Sretna obitelj i raskošan život njima je samo iluzija… I dalje me je promatrao tužnim, velikim očim. Uputih mu onaj osmijeh koji je bio išćeznuo u trenutku spoznaje njegove teške sudbine.
Duboko u njegovom oku zaiskrila je mala radost, a onda je otrčao niz ulicu i nestao u mračnom dijelu velegrada čiji sjaj skriva svoju bijedu.
