
Kolebam se da ovaj nepoznati osjećaj čija me čama i slatkoća salijeću, nazovem ozbiljnim imenom Tuge.
To je tako potpun, tako sebičan osjećaj da ga se gotovo stidim, dok mi je tuga uvijek izgledala vrijednom štovanja,
Ne, nju nisam poznavala, ali dosadu, žaljenje, grižnju savjesti, iako rjeđe, da.
Danas me obavija nešto mekano i razdražujuće kao svila, i odvaja od drugih.
Zbogom, tugo
Dobar dan, tugo
Upisana si u brazdama stropa
Upisana u voljenim očima
Ne nalikuješ posve na bijedu
I najjadnije usne odaju te
Osmijehom
Dobar dan, tugo
Ljubavi ljupkih tijela
Ljubavi snago
Koje ljupkost izbija
Kao čudovište bez tijela
Obezličena glavo
Tugo lijepog lica
(P.Eluard, La vie immediate)
Vrlo tiho i vrlo dugo ponavljam to ima u tami.
Tada nešto u meni izroni što, sklopljenih očiju, dočekujem i nazivam:
Dobar dan, Tugo.
( Francoise Sagan, „Dobar dan, tugo“ )
Post je objavljen 11.10.2006. u 22:37 sati.