Jedi Hrvat

četvrtak, 30.09.2010.

Samoubojstvo

Potaknut danasnjim clankom o decku iz USA koji si je oduzeo zivot htio bih napisati par rijeci toj temi.

Za one koji nisu citali decko si je oduzeo zivot (bacivsi se s mosta u rijekz Hudson) jer su mu njegovi kolege s faksa smejstili "salu" tj snimali su ga kako se seksa s muskarcem.
Moram proznati da je sala prilicno okrutna i vjerujem sam da spada u kriminalnu domenu i time ce s pogotovo nakon ovakvog nemilog nastavka pozabaviti americko pravosudje. Bas me zanima ishod.
No da li je to sto se desilo moralo zavrsiti ovakvom tragedijom.
Naravno da je svaka osoba drugacija sa drugacijem shvacanjem problem i ne nosimo se svi isto s pritiskom. Isto tako svatko ima neku drugu okolinu i okolnosti u kojima zivi tako da stvarno mi nije namjera osudjivati decka sto je to ucinio.

I ja sam poznavao jednu osobu koja je zavrsila svoj zivot na isti nacin, Zalosno da je ali niti za svog prijatelja neznam razloge i stvarno nemogu suditi zasto je to ucinio. No volio bih znati zasto.

Prvenstveno u oba slucaja smatram da je postojao drugi izlaz, ali mogu shvatiti da ga oni nisu vidjeli. Moram naglasiti da je moje misljenje o samoubojstvu takvo da to vodim kao najsebicniji cin koji mozes pociniti. Prvenstveno jer si sebe rijesio svega sto te tereti (barem tako mislis) ali si zato (najvjerojatnije) ostavio sve koji su te voljeli u nedoumici i pitanjima. Isto tako da ne kazem da najblizi moraju onda snositi i financijski teret takvog cina. Ali isto tako potrebna je velika hrabrost da se tako nesto ucini. Hrabrost za cinjenje cina, ali i doza kukavicluka radi bjezanja od nastalog problema.

A kako da se mi nosimo s tim da nekoga vise nema i da je sam odlucio otici. Pa prvenstveno mislim da moramo takvu neciju odluku postivati ma kako god da nam bilo tesko. Isto tako dolicno se sjecati osobe. Ma koliko god da kontradiktorno zvucalo smrt je dio zivota. Prema mom vjerovanju svi smo nastali iz sile, iz djelica svemira, iz energije koja nas okruzuje i povezuje i kad tad cemo se njoj vratit. Veze koje smo imali s osobom koja je otisla moramo prekinuti. Dostojno se sjecati osobe ali isto tako imati na pamet da smo mi ti koji smo jos zivi i koji moramo nastaviti slusati silu oko nas. Ako dovljno dobro slusamo mislim da mozemo osjetiti nit vodilju...

May the force be with you....

ponedjeljak, 27.09.2010.

"Hard to see the future is"

Vrlo zanimljivi citat. Ako ga se izvuce iz konteksta i shvati kao filozofski citat moze se poprilicno meditirati nad takvim citatom.
Mislim da puno ljudi ima neki osjecaj sto ce se dogoditi ali jako malo ljudi uopce o tome razmislja, a stvarno rijetko tko da moze
prepoznati to predviđanje i pravilno ga interpretirati. Po meni je uspjeh ukoliko djelujes prema tom neodređenom osjecaju, pogotovo
ako to znaci izbjeci stetnu situaciju.
Ne zelim da me se krivo shvati i ne mislim reci da imam ikakve nadnaravne sile, tj gotovo sam uvjeren da ih nemam. Ali mozda sam
poprilicno postao osjetljiv na osjecaje intuicije. Cak mi je i vrlo tesko opisati kakav je to osjecaj. Ponekad se izrazi vrlo jasno. tj kao da
vidim tocno sto ce se desiti, a neki put je samo generalno osjecaj da nesto nevalja ili da je nesto skroz u redu, ili osjecaj napravi to,
nemoj napraviti to.
Pitanje je sada naravno da li postupiti ili ne po tom osjecaju.. Naravno da sto duze primjecujem te stvari sve cesce i postupim kako osjetim
da bi trebalo. Nazalost dese i za koje imam osjecaj kako ce biti medjutim sto god da ja napravim nema utjecaja na ishod.
No cemu sve ovo napisati. Ma razlog je vrlo jednostavan. Ponekad ovakve misli treba samo srociti u tekst kako ne bi nestale. Kako bi postao
svjestan da tako nesto ipak dozivljavam, pa makar to bio i samo subjektivan osjecaj.

ponedjeljak, 20.09.2010.

Pisani trag religije

Nedavno se dosta govorilo o spaljivanju Kurana pa me to potaklo da malo razmislim, a i sročim koju misao ovdje na blog vezano uz skripte, knjige i ono što u biti nagoviješta neku vjeru, tj. religiju.
Kazu da je Biblija nastala utjecajem Bozanske rijeci. Necu reci da to stvarno jest tako niti cu reci da nije. Ali opet se vracam na ono sto sam vec rekao. Bibilija je odraz vremena u kojem je nastala. Sadrzaj prica je u krajnjem slucaju totalno nebitan nego je bitna poruka koju nosi.
Ako cemo to onda tako gledati. Moze se isto (ili slicno) utvrditi za jako mnogo dijela svjetske knjizevnosti. Neka od njih vjerojatno nose i jacu poruku od same Biblije. No zasto da se ogranicim samo na literarna dijela. Npr. glazbena dijela izazivaju isto nose poruku. Mozda ponekad i jace djeluju na nas same jer slusanjem istih direktno izazivaju cak i fizicku reakciju pored one emocionalne. Dakle svaka umjetnost nam moze predstaviti neku poruku.
No cemu ovo sve moje blebetanje. Naravno da zelim se dotaknuti Star Wars filmova i njihovog utjecaja na Jediism. Citao sam neke diskusije koje su se razvile po pitanju istog, tj. da li Star Wars filmovi su Jediismu isto sto i Biblija, ili Kuran svojim religijama. Pa na neki nacin je.. ali isto tako i nije. S obzirom da ne svrstavam Jediism u tradicionalne religije isto tako smatram da nemora sastojati od tradicionalnih ili ukalupljenih elemenata. Tj. Moguce se osvrtati na filmove kao na jedan osnovni element u kojem se daje generalna ideja, ali ne uzima se "Star Wars" kao silom nadahnuto djelo u takvom obliku, tj kao "Bogom dano". Isto tako smatram da je svaka umjetnost, svako djelo potaknuto necim. Sve sto cinimo moze imati utjecaja na nas okolis. Isto tako dogadanja oko nas utjecu na nas same. I tu vidim onu poveznicu koju nazivm silom.
A kako onda zelim gledati na Star Wars filmove. Vrlo jednostavno. Generalna ideja je dana. A iz raznih citata se daju izvuci vrlo mudre recenice o kojima se moze diskutirati. I to je ono bitno. Da vjera. tj. religija nije staticna. Nego da se o tome diskutira, nalaze nova viđenja, otkrivaju nove stvari.

četvrtak, 16.09.2010.

Stare religije

Donosim prvo citat jednog mog američkog Jedi prijatelja:
"In the same way children, outgrow the belief in Santa Clause and the Tooth Fairy; mankind, for the sake of mankind, must abandon the belief systems that were developed to explain the mysteries of the universe. They are no longer mysteries!"
"Na isti način kao što djeca prerastu vjerovanje u Djeda Mraza (Božičnjaka) i Zubić vilu, čovječanstvo, poradi čovječanstva, mora napustiti religijske sisteme koji su se razvili da objasne tajne svemira. One više nisu tajne!"

Ovaj citat je nešto o čemu ja već duže vrijeme razmišljam. No krenimo od početka...
Mislim da sam već spomenuo u prošlom post-u da smatram kako su "tradicionalne" religije odraz vremena u kojem su nastale. Tj. način razmišljanja ljudi, svjetonazori i općenito mentalne sposobnosti pojedinca, ali još bitnije mentalni sklop mase je odredio način na koji će ljudima biti predstavljena određena religija i na koji način će biti najprihvatljivija. Nemojmo se zavaravati ali svaka religija jednostavno treba mase.

Mislim da je malo onih religija koje ne koriste niti jedan oblik propagande, i sasvim je normalno da koriste. A da bi propaganda bila uspjesna i da bi se pridobile narodne mase na svoju religiju treba ju predstaviti na način da to narodne mase razumiju. To što je Bog, Jahve stvorio svijet u 6 dana ne znači točno to što kaže nego je metafora iz koje se mogu izvlačiti razna učenja. Kako je takvo objašnjenje tada bilo vrlo shvatljivo masama desio se problem da je to bilo shvaćeno i doslovce. Radi kratkoće ovog posta neću sada dublje analizirati i ostale religije ali mislim da ste dobili dojam onog sto sam zelio reci.

Ono sto se desilo sa religijama jest da rijetko koja je dozivila neke promjene, a najgora stvar je sto su ostale "uvjerene" u svoje dogme, ne prihvaćajući znastvene dokaze i objašnjenja.

Moderan, samosvjestan i osvješten čovjek vrlo će lako prihvatiti gornji citati i razumjeti ga u potpunosti. Ne mislim da se moramo odreći tradicije. Osobno smatram da kršćanstvo, tj. obrede i tradicije vezane uz crkvu treba održati upravo kao folklor i odraz prošlih vremena na prostorima na kojim živite.

Ali samo vjerovanje ide dalje. Svatko ima neko svoje mišljenje koje je naravno subjektivno. Tako je i moje da Jediism daje moderniju, slobodniju, i naposve realniju alternativu tradicionalnim religijiama. Kao i recimo agnostici vjerujem da nesto povezuje sav ovaj svijet, nešto "nadnaravno" ako tako želite. Ali apsolutno ne vjerujem da postoji raj ili pakao u onom obliku kojem to opisuje Crkva, a još manje jedna (ili tri) božanske osobe "čovjeku nalik".

Puno mi realnije i prizemnije djeluje "objašnjenje" da postoji ono nešto, energija, sila koja je svugdje prisutna i povezuje sve ljude. Nije ta energija zakonodavac, niti nas tjera da budemo dobri (ili zli) ali naši postupci utječu na tu silu i preko nje se mogu odraziti na svijet oko nas. Vječno je samo "jedno" - a to su dvije stvari, dualnost, dobro i zlo i njihovo međusobno djelovanje i smjenjivanje. A za nas "male" ljude to je borba kojim putem krenuti i čemu se prepustiti.

nedjelja, 12.09.2010.

Otkrivanje Jediisma

Mnogi, pa cak i Star Wars fanovi, misle da Jedism kao religija nema smisla. Po meni sve ovisi kako shvaćaš religiju. Ja religiju shvaćam kao sročenu, tj. izrečeno vjerovanje u ono neopipljivo. I ako tako sagledam religiju onda se sve svodi na osobno vjerovanje i kako to taj koji vjeruje to sebi posloži. Ako netko stvarno vjeruje da je ovaj svijet nastao kao izbljuvak zmijožapca kojeg je bog Rata nagazio dok je ganjao marsovce nitko od nas nema pravo po mišljenju i vjerovanju te osobe gaziti.

Netko mi je prigovorio da Jediism ne moze biti religija jer nema tradiciju. "Tradicionalne" religije, po meni, su samo odraz vremena u kojem su nastale i nastajale i ja osobono sam misljenja da su zastarjele i neke cak same sebi svrhom. Izgubilo se ono istinsko sto su nudile, a na vrh je isplivala ljudska glupost i pohlepa. Istina je da generaliziram ali ima vremena da se uđe dublje u materiju kroz neki drugi post. Ono čega sam se htio dotaknuti je Kršćanstvo. Ljudima onog vremena vjera u jednog Boga koji je takav i takav je predstavljena kroz Bibliju - priču tj. priče kakve su ljudima tog vremena bile razumljive. Danas to izgleda prilično smiješno, barem meni. I kad to tako gledam onda mi i cijelo kršćanstvo ne predstavlja ono u što ja mogu vjerovati.

"Potraga" za nekim drugim "vjerovanjem" me vratila na filmove Star Warsa koje sam obožavao. Gledajući ih ponovno kao i istraživajući po internetu svidjela mi se ideja žive sile koja povezuje sve, koja je svuda itd. Počeo sam u glavi vrtjeti razne citate iz filmova pritom razmišljajući koju poruku takav citat može nositi kad bi stajao sam za sebe, tj. van konteksta filma. Takva razmišljanja su mi otvorila put da prihvatim Jediism kao nešto što meni može biti vjera. tj. nešto čime se mogu voditi u životu, nešto što nudi neke moralne vrednote, objašnjenja prije i poslije smrti te nastanka svemira i svjeta.

Post broj jedan

May the force be with you all.....