klopa-klopa
ponedjeljak, 18.12.2006.
Sam,nek ostave flashu!
U nedjelju ujutro 04:13 min zvoni mobitel.
-Reeciiii...
-Evo,svi su otisli.
-eeeeee
-ma da,jos jedan par se drzi za flasu,nekak bum ih pomel van.
-Nek sam ne odnesu flashu.
-Ajde.
-Evo me.
Navlacim samterice prek pidame pod kojim nema gacica...
Teturam prema kupaoni stavljam cetkicu za zube s kalodontom u usta,
piskim,
oci mi se sklapaju.
S vjesalice skidam vestu od jucer i prek pidame micuci cetkicu koja mi je i dalje u ustima,
prevlacim je preko glave.
Pljujem onaj kalodont ali i dalje hodam po kuci cetkajuci zube,navlacim tenke,pripremam kljuceve mobitel,ispirem zube,nabijem kapicu s cofekima i spustam se niz stepenice,ne po gelenderu jer su mi na njemu zamotane bozicne lampice.osvijetljuju prolaz.
Mrtva tisina u kvartu ni pas se ne cuje,mali pali ko novi izlazim iz dvorista.
Dignut ce mo bar 400kn.
-ma,ne seri,ispod soma neidem.
Pa mozda bu bilo soma,kaj mislis.
Drzim predavanje s hrapavim glasom o pozitivnom mislenju i obilju.
Ne mizeriji...
Dolazimo tamo,kad ono....
Buraz bilo bu tu i 2.000 soma.
-Kaj sam ti rekla,zgleda mi da bi se navuklo i 2. i pol.
-Je al to nebu v jednoj turi.
Pa kaj,ti sortiraj ja bum se vrnula po drugu turu.
Da mi je neko rekel da bum isla i tri ture i da bum napravila prek 150km nebi nikam ni isla.
Al dobro da nisam,tako je dobro ispalo.bilo je i za 4 ture.tu zadnju smo odmah prodali.
Cerekali smo se ko ludaci nabrijani napuiseni ili slicno...
Meni je najvece zadovoljstvo bila kistra voca,burazu pljuge i visky koji nesmemo pit pa smo zvakali filtere i lomili pljuge glumeci da se svadamo...
a za iznenadenje bila je tu i velika kutija puna kolaca par butelja vina finoga...vrecica Mavrovicevih peciva i svasta nesta neki sokovi...nemam pojma.
Ali nismo dogurali ni do soma.Bit ce nekih 800kn.
No cijela akcija je zaista vrijedila 2.000kn
Bilo je ludo.
dosli smo doma u 13h.
Bili u ,,podlapaci,, na cevapima ,za mene pljeskavica velicine volana.
Pale su i neke trapke od ciganke za 20 kn
i crvena beneton silterica za 10.
Jao sto volim sajam!
Dobar job buraz,dobar!
Dat ce mo u crkvi desetinu.
-Ocemo i napisat ce mo zahvalu!
Procitali su ju i svi su vikali :-ALELUYA!
Poslje kod dobrovoljnog priloga su je dali kao primjer.
Mi smo cvali od srece,znam da sam bila crvena kao majca i dugacke rincice sto su mi klizile uz vrat,da netko zna da smo to mi i da smo cijelu noc crncili i vozili ture i ture plasticnih boca...
nebi nam vjerovali.
Slatka lova,slatki trenutci,dobar tim i Blagoslovljeni smo ostalim darovima...
utorak, 12.12.2006.
opet blagoslovljena...
Zivot je krasan!
Neznam sto bi drugo rekla!
Ne samo da mi vrijeme ide u prilog vec i snovima dobivam odgovore,
naputke za dan...Blagoslovljena sam sakom i kapom sa svih strana.
To mi je fascinantno!
Sanjala sam da se vozim na nekoj barci uzvodno,kad nizvodno prema meni plutaju bijele camper cipele,koje sam nekad imala i obozavala ih ,sad na njima pise Lacosta.
Jao,pa to meni Bog salje cipele.Pogledam prema nebu i zahvalim Mu!
Uzmem cipele sva sretna...
Ujutro mi zvoni telefon i osoba na drugoj liniji me zove,
da mi zeli datio nesto novaca,da dodem.
Putem me zove frend da sutra mogu doci k njemu u firmu po plocice za balkon,
pa cu ih ljepiti u neki mozaik...
Sretnem bivseg,koji ce me odbaciti do tog mjesta di me ceka lova,jer se vozim na ,,rezervaru,,
sve se nesto odvija...
Nekad molim za potrebe koje imam i sve stoji,nista se nebi pomaklo ni milimetra,sve se nesto trsim
borim,da se pokrene...sve stoji,onda molim i prepustim sve Njemu u ruke,i ne marim,
odjednom se sve pocne izvrsno odvijati bolje nego sto bih i sama to odradila.
sad jos trebam lijepilo za plocice i fuga masu ili nesto mljecno,mljecni pjesak,mljecna glazura...
sta su mi ono rekli,mljecno,nesto s cim se premazu plocice????
E to trebam!
Nadam se da nije prehladno za lijepiti plocice,mozda bi bilo zgodno da to ucinim bilo koje od ovih suncanih finih posljepodneva.
Pisal mi je ,,sijedi,, nakon dugo vremena.
Prestala sam mu pisati jer ne stignem i jer ga se ni ne sijetim.
Eto danas otvorim njegovu romanticnu postu...
A tak mi smesno to djeluje uopce me ne zanima vise...
Imam toliko zanimljivih decki oko sebe,da neznam kome bi prije posvetila paznju.
Svi su kvalitetni kandidati...trckaraju oko mene,pomazu mi i trtse se ispasti neki ,,zastitnici i odgovorni,, prema svemu sto radimo,jednostavno padam u nesvijest...
odjednom napokon normalni ,,muski,, oko mene.
Duhovni,kulturni,obrazovani,pristojni,duhoviti,vrijedni,sve kad bi ih skupila ispal bi jedan pravi muz.
Ahahahahaa dragi su mi...
Vec organiziramo proslavu Nove godine,nikad to nisam unaprijed planirala do 12h prije doceka.
Sad eto sam glavna u organizacijama...Svida mi se program,valjda zato kaj sam ga sama predlozila,nisam se nadala da ce ekipa pristati no jesu,svidjelo im se tako da ce mo napraviti jednu ludu festu s mu
muzikom u zivo...okretanjem necega na raznju...na otvorenome sve nesto ludo...
sad radim na osvijetljenju ma bit ce to dobro.
Idem sad za obvezama ovog dana.
NEKI DAN SMO NASLI NA SMETLISTU GDIJE SMO SE ZABUNOM PROVEZLI.MELI JA I DANKIC,KUTIJE PUNE GERBERA,ONE KUTIJE S RUPAMA PA DI SU POPIKANI GERBERI,NEKIMA SU LATICE BILE ZUCKASTE I GLAVICE CRNKASTE,OSTALI SU BILI DOBRI,MELI IH JE PRVA ZAMIJETILA I NAREDILA DA STENEMO I TO POBEREMO.JA SAM JEDVA DOCEKALA DA JE NETKO DRUGI IZRAZIO TU ZELJU A NE STALNO JA.
A DANKIC JE REKEL,PA CURE,NEBUTE VALJDA...
MI SMO KO DVIJE RAZIGRANE DJEVOJCICE KOJE TRCE PO NAJLJEPSEM PROPLANKU,CUDILE SE LJEPOTI TIH GERBERA I STAVLJALE IH MAHNITO U GEPEK MOG AUTEKA.
OVAJ SE KRIZAL...KUCA MI JE KO CVIJECARNA,JOS SMO I POKLONILI SUSEDAMA I UCITELJICI TRBUSNOG,I SVIMA KOJE SMO SRELE...
KAD IMAM REZANO CVIJECE U VAZAMA PO KUCI I PROZORIMA OSIJECAM SE BOGATO MAKAR NEMALA NI ZUTE LIPE U NOVCANIKU,MA NEMAM NI NOVCANIK...
ALI TO CVIJECE MI NA PSIHU DIJELUJE JAKO DOBRO.
POSLJE SE UKLJUCIO I DANKIC U MALU KREATIVNU CVIJECARNU KOD MENE NA BALKONU DI SMO MELI I JA TO ARANZIRALE,KAD JE SVE BILO GOTOVO ON JE UGASIL SVA SVETLA I UPALIO PRSKALICU...AHAHAHAHAHAHHAHAAAA OPALE SMO NA DUPE,BILO JE BAS ZAKON,ROMANTICNO I ORGINALNO,MIRIS NOVE GODINE...SAMO SAM GLEDALA NA KRAVLJU KOZU NA PODU DA MI SE NE SPECKA OD PRSKALICA KOJE SKACU,A DANKIC JE VIKAL,PA NEBU NIS BILO...
I tako...svasta nesto...kuca mi je tako dobra i topla,svima nam je lepo kod mene i tu se najvise i zadrzavamo,....a mene to usrecuje,nadnaravno!
skupljam sve moguce bozicne lampice da napravim ludilo u tom vrtu di bu mo bili.Na Tresnjevci.
četvrtak, 07.12.2006.
mozete na razne nacine izaci iz auta.
Sta,sta,stasta.....evo bratko D. je sinoc ispao iz auta na kicmu i svi su gledali prije svega,o cemu se radi i zasto covijek izlazi iz auta unatraske s dlanovima na asfaltu na busnoj stanici.
Ja sam taj prizor gledala u lijevom retrovizoru razbijenom svoga veseloga auta.u kojem se stalno dogadaju neke zanimljive situacije.
kako je bicikl s probusenom gumom bio na zadnjem sijedistu moga auta.bratko D. je posao kuci pjesice,bilo mi je zao da ide opet na noge nekih novih 5km,pa sam mu rekla da se ipak proba ukrcati prek bica.sto je i ucinio.
ali smo onda imali malih problema kako izaci van.
naravno njegovo naopcako izlazenje je privuklo paznju i zgrazanje cudenje ljudi a onda je prasnuo na leda na asfalt.isus.... culo se TUP udarac bum,tres dum a onda cika,mene kako umirem ods smijeha.a T.mrtva hladna gleda u mobitel pise poruke uopce ne dozivljava sta se dogada s njezinim frendom.tek na moj smijeh obraca paznju i pada u prasak svi se cerekamo a jadan D.izvukao se stresao jaknu narancastu koju on zove zuta.da je ubojica sigurno bi se zbog boje kosulje zabunio i ubio krivog covijeka.malo je daltonist al lijepo crta ne kuzim kako to al eto.
stresao je prasino i junacki otisao kao da mu nije nista.
ja sam se cijelim putem tomu smijala i jos mi je smijesno.ahahahahah
utorak, 05.12.2006.
sretna sam!
Zahvaljujem Bogu sto me tako usrecuje pazi i mazi.
Zaista sam sretna iz nepoznatih razloga...sve sto se dogada oko mene pa cak i ono sto proizlazi iz kaosa zavrsava nekim skladom i redom izlazim pobjedonosno i blagoslovljeno.
Zahvaljujem na ljudima oko mene na novim prijateljima toplim i ugodnim druzenjima do kad god oni trajali sad su pravi Blagoslov za mene i ja za njih.
Neka bude tako i jos bolje.
Bez naslova bez kategorije
Zaista vec danima ne pisem,cak od proslog mjeseca.To je tako kod mene kad mi je zivot obojan i sarolik kao sad.Dogodi se neki BUM preokret u zivotu,neka cudna akcija i niz carolija i dogadaja,koje zapravo nemogu povezati i uokviriti ni pismenim ni slikovnim ni verbalnim putem.
To mi se dogada kad zapravo zivim ,,punim plucima,, onako kako ja to volim i znam.
Inspirira me ta nemogucnost prenosenja tih svih emocija,otkrivenja,srece,napredka i ispunjenosti koje nemogu zauzdati i ugraditi u neki oblik umjetnickog dijela.
Ma kako to zeljela!
Cini mi se dam zivim dan 45 sati,a onda pogledam na kalendar i vidim da je vec 5.12.06 to me takoder fascinira.
Ta izgubljenost u prostoru i vremenu.
U prostoru zato sto sam si opet preuredila kucu dodala tako dobre detalje i dekore da mi stan izgleda toplo ispunjeno elegantno,qartisticki..Izgubila sam se u egzoticnosti svog doma, a to mi nikako neide u glavu,kako sam to uspijela kad me zapravo nema doma ili me ima sa jos cudo ekipe koje nalazim ujutro kako hrcu na podu i ne prepoznajem tko je tko.
Ucinili smo svi zajedno dobre radne akcije i kreativne radove,nacinismo jednu prekrasnu sliku s versovima iz Biblije,decki su se brinuli oko drva i peci tako da sam opet oslobodena paljenja vatre,to me cini ZENOM a njih MUSKARCIMA koji su izmislili vatru i koji idu u sumu po ogrijev da ugriju svoju obitelj.
Vracamo se pocecima...civilizacije.
Medu svima nama dogodilo se niz promijena i napredka od kako se medusobno druzimo.
Na neki nacin smo svi okrenuli leda necemu iz proslosti,necemu ili nekomu sto nas je zaustavljalo ili usporavalo na putanji ka uspijehu ispunjenu,osobnom.
Tako da smo svi zajedno nasli jedno u drugome podrsku i popunjavamo neke praznine jedni drugima.
Odnosi su saroliki i mjesoviti tako da nebi znala tko kome sta nadomjescuje i popunjava ali rezultat je ocito savrsen jer smo nasli ispunjenje u jednome kojemu je sve moguce.
Tako da nitko od nikoga ne ocekuje neke zrtve i interese jer znamo da smo nemocni jedno drugog ispuniti i da za to imamo Njega.Pa smo svi na Njega i fokusirani.U tome je izvor tog naseg zajednickog ispunjenja i srece.To mi je lijepo.Neznam kako bi nazvala ovaj blog ni pofd kakvu kategoriju ga stavila...
smatram da rijetko tko moze uopce razumijeti o cemu pisem.
Danima ne pisem ni svoj dnevnik na papiru a da sam ga napisala sigurno bi na toj stranici pisalo ovo.
Idem na kavu...
