Zaista vec danima ne pisem,cak od proslog mjeseca.To je tako kod mene kad mi je zivot obojan i sarolik kao sad.Dogodi se neki BUM preokret u zivotu,neka cudna akcija i niz carolija i dogadaja,koje zapravo nemogu povezati i uokviriti ni pismenim ni slikovnim ni verbalnim putem.
To mi se dogada kad zapravo zivim ,,punim plucima,, onako kako ja to volim i znam.
Inspirira me ta nemogucnost prenosenja tih svih emocija,otkrivenja,srece,napredka i ispunjenosti koje nemogu zauzdati i ugraditi u neki oblik umjetnickog dijela.
Ma kako to zeljela!
Cini mi se dam zivim dan 45 sati,a onda pogledam na kalendar i vidim da je vec 5.12.06 to me takoder fascinira.
Ta izgubljenost u prostoru i vremenu.
U prostoru zato sto sam si opet preuredila kucu dodala tako dobre detalje i dekore da mi stan izgleda toplo ispunjeno elegantno,qartisticki..Izgubila sam se u egzoticnosti svog doma, a to mi nikako neide u glavu,kako sam to uspijela kad me zapravo nema doma ili me ima sa jos cudo ekipe koje nalazim ujutro kako hrcu na podu i ne prepoznajem tko je tko.
Ucinili smo svi zajedno dobre radne akcije i kreativne radove,nacinismo jednu prekrasnu sliku s versovima iz Biblije,decki su se brinuli oko drva i peci tako da sam opet oslobodena paljenja vatre,to me cini ZENOM a njih MUSKARCIMA koji su izmislili vatru i koji idu u sumu po ogrijev da ugriju svoju obitelj.
Vracamo se pocecima...civilizacije.
Medu svima nama dogodilo se niz promijena i napredka od kako se medusobno druzimo.
Na neki nacin smo svi okrenuli leda necemu iz proslosti,necemu ili nekomu sto nas je zaustavljalo ili usporavalo na putanji ka uspijehu ispunjenu,osobnom.
Tako da smo svi zajedno nasli jedno u drugome podrsku i popunjavamo neke praznine jedni drugima.
Odnosi su saroliki i mjesoviti tako da nebi znala tko kome sta nadomjescuje i popunjava ali rezultat je ocito savrsen jer smo nasli ispunjenje u jednome kojemu je sve moguce.
Tako da nitko od nikoga ne ocekuje neke zrtve i interese jer znamo da smo nemocni jedno drugog ispuniti i da za to imamo Njega.Pa smo svi na Njega i fokusirani.U tome je izvor tog naseg zajednickog ispunjenja i srece.To mi je lijepo.Neznam kako bi nazvala ovaj blog ni pofd kakvu kategoriju ga stavila...
smatram da rijetko tko moze uopce razumijeti o cemu pisem.
Danima ne pisem ni svoj dnevnik na papiru a da sam ga napisala sigurno bi na toj stranici pisalo ovo.
Idem na kavu...
Post je objavljen 05.12.2006. u 15:16 sati.