Jazzie

E pa dragi moji, došla je napokon i ova večer, navodno najsvečanija noć u godini. Po mom mišljenju, to je najviše izvještačena i napumpana noć u godini, ali nećemo kvariti dobro raspoloženje.

Želim vam svima puno sreće u cijeloj 2005. godini jer ako ima sreće onda je tu i zdravlje, ljubav, novac i sve ono što se uvijek nabraja.

A ja se sad odoh spremati. Čekaju me moja nova svilena suknja, majica, mrežaste čarape, brošić, crne špic-čizme visokih potpetica (koje sam btw platila čitavo bogatstvo, ali o tom drugom prilikom) i moja inače frčkava kosa, ispeglana do boli. I nove šiške!

I zapamtite - nije važno gdje ste, dobro se možete provesti i u vlastitom krevetu sami sa sobom. Ali u svakom slučaju se nemojte zaboraviti najesti francuske salate, pečenog odojka i sarme. A možete si i cugnuti malo...

Pišem blog već neko vrijeme. I dosta vas me redovito čita (ili možda samo komentira, ali u to ne ulazim). Ne znam da li ste primijetili, ali rijetko pišem u ljubavi. I možda ste pomislili da je to neka bolna točka u mom životu i da takve teme izbjegavam, ali to je daleko od istine. Naime, ja sam sretno zaljubljena. Ma zapravo nisam zaljubljena, nego volim. Volim jednog krasnog dečka, volim ga već dugo i nemam želju to mijenjati. Ali isto tako nemam želju o tome govoriti. To je nekako dio mog života kojim sam zadovoljna i ne želim ga ureći svoj trkeljanjem.

Razumijem ljude koji su nesretni ili nezadovoljni u ljubavi, ili traže ljubav, ali ne razumijem one koji govore da su zadovolji, a ipak imaju potrebu o tome pričati. Ne, nisam ja protiv priče o sretnoj ljubavi ili dobroj vezi, ali otkud u ljudima ta potreba da analiziraju u detalje svoje sretne ljubavi tražeći ono nešto trulo.

Gledam svoje prijateljice - kada su nesretno zaljubljene ili nezaljubljene samo o tome pričaju. I onda pronađu sreću (ili barem tako kažu), a naše se kavice opet svode na razgovore o njihovim vezama. "Volim ja njega, voli on mene u to sam sigurna, ali zašto je za ručak pojeo jednu šnitu kruha, a ne dvije?" Ne razumijem ja te ljude koji imaju tolike želje da racionalizacijom svega. Ne razumijem koja je svrha rastavljanja jedne divne cjeline kao što je ljubav u detalje. Ne razumijem zašto ljudi ne mogu prihvatit ljubav i uživati u njoj, a ne na silu tražiti iglu u plastu sijena koja možda uopće ne postoji. Pitam se da li su takvi ljudi u stvarnosti zadovoljni, ili je to samo maska prema svijetu, a u svoju ljubav iskreno sumnjaju. Ili je to samo iz njih izlazi njihova osobna nesigurnost.

Uglavnom, naviknite se. Ja ću o ljubavi pisati samo ako postane nesretna ili kad nešto počne škripiti u mojoj vezi. A dao Bog da nikada ne pišem o ljubavi jer će to značiti da sam sretna i zadovoljna.

A vi dragi moji, volite, volite cijelim srcem, dok psihoanalizu ostavite čiči Freudu.

Zanimljiv tekst? To je neki tip napisao na forumu ili news grupi na kojoj stranci razgovaraju o Hrvatskoj. Nisam točno sigurna o čemu se radilo jer je to do mene došlo iz druge ruke, ali samo je kopi-pejstano.

Nastavila sam svoju ekšn (moj engleski je pod utjecajem loopice kao što vidite). Esperanza i juliere nemaju liste prijatelja na blogu pa sam lupetala po linkovima od smajlićke. Eto Domi je postavio novu formulu koja kaže: veličina jožice je proporcionalna težini i veličini cipela, a obrnuto proporcionalna visini. Za one koji su na Vi sa matematikom to vam je ovo - veličina_jožice=težina * veličina_cipele/visina. 988, blog o biserima ljudi koji zovu informacije, definitivno "must see". Jednostavan blog blondine, koji sam moram priznati posjetila samo zato što je adresa stanford.blog.hr, a to me podsjetilo na onog gay tipa iz Sex & the City. Ali sadržaj nema veze s tim, već su to lijepe priče iz svakodnevnog života jedne curke.

Loše se osjećam i htjela sam se poštediti bloganja uz hladni prozor, ali naletila sam na ovu vijest i ne mogu se suzdržati - moram ovo podijeliti s vama. Proslistala sam par blogova večeras i nisam naišla na niti jedan koji je osvrnuo na ovu vijest na indexu. Lijepo Vas molim, odvojite malo vremena i pročitajte.

E sad kad ste pročitali možemo razgovarati. Jako se trudim ne prostačiti, i pisati u duhu dobrog odgoja, i teško je. Ova jeb*** pravna država nikako da profunkcionira. Boli me ku*** za Kutle i njemu slične jer su njihove kriminalne radnje ravne nuli naprema ovome. Boli me briga i za Jadranku Kosor i za Leticu, i za njihova naklapanja o ulasku u EU sve dok se ovakve stvari događaju. U kakvoj mi to odvratnoj zemlji živimo? Kakva mi to gov** gutamo i do kad? Kada će netko stati na kraj, nagorem kriminalu na svijetu - seksualnom zlostavljanju djeteta!


Da li znate da kada netko ubije policajca dobiva veću kaznu nego da ubije "običnog" čovjeka? Zato što je policajac osoba na službenoj dužnosti koja predstavlja državu i njegovo ubojstvo je direktan napad na državu i njezine službe. Ne bi li po istoj logici ovakav gad, trebao dobiti još veću kaznu zato što je svećenik, a ne manju. Nije li veći zločin (ako je uopće moguće komparirati ovakve gadosti) kada ovakve nešto svećenik napravi djetetu. Svi znamo da ima poremećnih ljudi, i učimo djecu da ne razgovaraju sa stranicima, i ne uzimaju ništa od stranaca, ali iskreno, tko je ikada rekao djetetu da ne razgovara sa svećenikom?

U obrazloženju presude stoji:

A kako bi bilo da su napisali i ime tog stručnog suradnika? Kako bi bilo da cijeli svijet zna koji je to vrhunski stručnjak zaključio? Pitam se ima li ta osoba obitelj, djecu, može li se pogledati u ogledalo... Ovakvo nešto izreći na glas može samo kreten, debil, idiot - to nije čovjek. I sudac koji je to uzeo kao olakotno okolnost za oslobođenje tog kriminalca.

Ne mogu se oteti dojmu da je katolička crkva imala svoje prste u tome. Nije li već vrijeme da se skine veo tajne sa katoličke crkve? Čemu jednoj toliko velikoj vjerskoj zajednici treba ovakva sramota? Ne razumiju li oni da jedna ovakva budala ocrnjuje 10 dobrih svećnika, koji svoj poziv prihvaćaju časno i dostojanstveno? Zašto netko tko se zavjetovao Bogu svjesno štiti kriminalca?
Pogledajte ovo lice. Pogledajte i zapamtite. I ako ga ikada vidite na ulici pljunite mu u lice.

Da je moje dijete taknuo ne bi on slobodan zemljom hodao... Oprost? Ma kakav oprost...

Sorkač ljudi, ali sad sam turbo bolesna pa nisam u stanju niš pametno (niti glupo) napisati. Čim se skuliram vraćam se, čitam i pišem.

Pozdrav.

Sretan Božić svima!

Želim Vam da okitite divan, šaren i kičast bor prepun lampica,
da stavite ispod njega puno poklona umotanih u sjajni papir i ukrašenih velikim mašnama,
da ispečete fine kolače,
da odete na polnoćku,
da se lijepo zabavite poslije polnoćke na nekom tulumu,
da cijeli Božić provedete kod kuće sa svojom obitelji,
da uživate u finom Božićnom ručku tipičnom za Vaš kraj - kod mene purica s mlincima,
da odmotate poklone i u niti jednom trenutku ne pomislite koliko je to koštalo već da je od srca,
da se cijeli dan smiješite i uživate u društvu svojih bližnjih,
da volite sve oko sebe i cijeli svijet
i da se opet svi čitamo u nedjelju!

Gledam danas na VOXu (njemačka televizija) nekakvu anketu. Pokazali su ljudima jaslice i pitali ih tko je čovjek koji sjedi uz Isusa. I nitko (od ovih koje su prikazali, naravno) nije znao. Jedna žena je rekla da zna da je Isusov otac Bog, ali da to sigurno nije on jer on zna da Bog tako ne izgleda. Ali se sjeća iz Biblije da se spominju Adam i Eva, pa bi to mogao biti Adam. I što sad da čovjek kaže na to???

U zadnje vrijeme mnogi se blogeri žale da su bolesni pa sam ja već uspostavila teoriju da se nekakva viroza širi blogom. I nije prošlo puno vremena i mene je zahvatila: grlo me rastura, glava boli, ne mogu jesti, imam povišenu temperaturu... I to baš u pravi trenutak kada dolazi Božić, fina klopa, već tradicionalni tulum za Badnjak... Zbog toga mi je teško buljiti u monitor pa danas ništa od moje akcije, ali čim se oporavim nastavljam dalje.

Velika pusa svima!

Imala sam već ideju o čemu ću danas pisati (još jučer), ali sam se u zadnji tren predomislila. Naime, ponukana vašim postovima o već kupljenim poklonima i ja sam otišla do grada tražeći neke sitnice za moje najdraže jer sam vidjela da je vrag odnio šalu i da je krajnji čas. Ako ste bili danas u centru Zagreba između 17 i 20h, mogli ste me i primijetiti: ja sam bila ona mlada ženska, s odvratno-grozno-ljutim izrazom lica. Blago rečeno - popizdila sam.

Ja obožavam kupovati, ali ne samo sebi, nego i drugima. Ali ne mogu kupovati namjenski jer mi to jednostavno ne ide. I zato si svake godine kažem da ću početi kupovati poklone i dva mjeseca prije Božića, ali ipak mi to ostane za zadnji čas. Da sam počela sa kupovinom kad je trebalo (krajem 10. mjeseca) do sada bih već sve imala jer bih kupila kako bi na što naletila. A ovako mi se događa da se pokušavam sjetiti što sam ono prije mjesec dana vidjela u gradu i rekla da bi bilo idealno za moju frendicu, ali jednostavno ne ide. I onda kupim neku glupost tek toliko da ne dođem prazih ruku.

I na kraju sam kupila: Benettonov crveni šal za mamu, dragom toaletnu vodu od Celine, za ženski dio pučanstva razne mirisne svijeće, štapiće i sl., kozmetiku, muškom dijelu publike torbice za CD-e (za auto), stalke za CD, prazne CDe i DVDe da mogu pržiti do besvijesti, kozmetiku... I za moju najdražu Grkinju divne Benettonove bokserice - sad ih još samo moram poslati dole.

I to kupovanje na silu me totalno iživciralo. Ali da stvar bude gora onda me od toliko hodanja i nošenja vrećica, i kičma počela boliti. Pa sam fino otišla u McDonalds i smazala jedan BigMac. I možete se zgražati do preksutra, ali ja junk-food obožavam. A uostalom moja novogodišnja rezolucija o smanjenju celulita i zdravoj prehrani, vrijedi tek od 01.01.2005. pa mogu valjda još ovo malo preostalog vremena uživati!

Akcija "Prijatelji bla bla bla" se nastavlja. Bugenvilija nema friends listu iz razloga koje već znamo (pogledaj komentare na prošli post), a kod demjan sam naišla mnoštvo divnih blogova. Super mi je kokolo - brižni tata koji btw piše nešto o zdravstvu, pa riječanko uzvrati. Ptica Trkachica me podsjetila na nekog poznatog: "Ne smatram se nekim velikim moralnim autoritetom. Rijetko dajem u humanitarne svrhe, ne bavim se volonterskim radom, ne idem u crkvu i općenito sam zakinuta za onu neku 'pomozimo svijetu' stranu. I iskreno, žao mi je zbog toga". Jel pogađate na koga me podsjeća? A da ne pričam da savjetuje ljudima da pročitaju "Sjećanja jedne gejše" - moju najnajnajdražu knjigu. I još jedna krasna žena - eta: "But just think! If at any time in the future time travel becomes possible, then time travellers are with us now".

EDIT 23:58
Netko je uletio na moj blog sa googla tako da je upisao "dlakave noge žene"!!! Trbuh me boli koliko se tome cerekam!

Helo dragi moji. Upravo sam došla doma i pročitala komentare na moj posljednji post. I vidim da većina ljudi ne voli operu tj. na većina je ne kuži previše. Uživamo slušati poneke arije (George Bizet - Carmen, meni najdraža), ali dva-tri sata sjediti u kazalištu i gledati kako pjevuckaju nije većini neki gušt. I sad se ja pitam - da li će opera ikada izumrijeti??? Mislim znam da će postojati zauvijek, ali da li će se dogoditi za 50 ili 100 godina da nemaju gledatelja?

Moja akcija traje. Nažalost jedna beštija nema listu prijatelja tako da sam to morala preskočiti. Kod black lady sam naišla na veliku listu prijatelja od kojih su me neki stvarno oduševili. Već legendarna Bridge ima želju za Božić - da u njenom životu sve ostane kako jest. Odmah se osjećam jadno kad se sjetim svojih pohlepnih želja Djedici. Prekrasan blog ima Marita. Otkrila sam i jednu udrugu: pozitivnih misli koje su mnogi moji čitači članovi. Divno mjesto i nadam se da će me uspjeti njihovi postovi izvući iz ovo male depresije koja me drži već neko vrijeme. Najljepši dizajn bloga koji sam do sada vidjela ima Mirza. Jednostavno je predivan. I prekrasni blogovi cybergirl i glorija.

I skužila sam da većinom čitam (i čitaju mene) žene. Zakaj???

I čestitam kulerica za new entry na cool listu! Čini mi se da je to prva moja blogerica koja je do tamo dogurala. Tako sam ponosna na tebe. Osjećam se kao majka na promociji vlastitog djeteta...

Volite li slušati operu? Ja iskreno nisam preveliki ljubitelj, što znači da ne idem jednom tjedno u HNK (a iskreno ne znam da li bi i imala što gledati toliko), ali bila sam puno puta na operi i bilo mi je krasno. Ali moram se zapitati: da li vi razumijete text što oni tamo pjevaju? E, pa ja ne.

Naime, opere su najčešće na talijanskom. Iako ne mogu uopće razaznati gdje koja riječ počinje ili završava, mislila sam da je problem što ne govorim talijanski. Ali onda sam išla na Eru s onoga svijeta, koji je hrvatskom i opet sam samo svaku osmu riječ razumijela. A čitav tekst nikako. Izgleda da ja nisam za to...

Danas započinjem akciju (nije dobrotovorna) pod nazivom "Prijatelji mojih prijatelji su i moji prijatelji". Većina nas ima na blogu linkove na svoje blog prijatelje tj. ljude koje volimo čitati. Ja ću od sada svaki dan posjetiti sve prijatelje jednog svog prijatelja, pročitati njihove postove, ostaviti komentare i ukoliko mi se učine zanimljivima dodati ih i na svoju listu. Zašto? Zato što vjerujem ukusu svojih blogeraša, i ako su oni otkrili neki zanimljiv blog koji ja nisam, vrijeme je da ga i ja otkrijem.

Obećala sam prije nekog vremena jednom dragom Romeu nešto napisati o Tallinnu, glavnom gradu Estonije. Naime, on je rekao kako bi ga volio posjetiti, a kako sam ja bila tamo evo mojih iskustava.

Dakle, Tallinn ima cca. 500.000 stanovnika. Kao i u većini gradova post-socijalističkih država, centar je jako lijep, ali kvartovi gdje većina ljudi živi su kao i naš novi Zagreb - spavaonice. U odnosu na ostale Baltičke zemlje (Litvu i Latviju) čini mi se da im je standard puno veći. Naime, grad je osvjetljeniji, ceste bolje... Ja sam odsjela u jednom hostelu koji se zove Academia (ili tako nekako) koji je bio predivan. Iako je hostel, izgleda kao neki hotel B kategorije u Hrvatskoj, a sve je bilo potpuno novo. Općenito, cijene su nešto kao i kod nas, a u odnosu na Rigu te posebice Vilnius puno veće.

U centru se nalazi puno zanimljivih stvari - uglavnom uzmeš u turističkom uredu kartu s točkama koje treba obići i opisima, hodaš okolo i gledaš. Zanimljivo je da u tom starom centru ima divnih uskih uličica, koje donekle podsjećaju na one u Dalmaciji (ili Veneciji). Osim tog starog grada u centru ima i krasnih shopping centara, modernih kafića... Imaju i jednu ulicu gdje se nalaze samo bircevi (recimo kao naša Tkalča). Uglavnom, grad je puno razvijeniji i moderniji od ostalih u Baltičkim zemljama.

Grad je prepun turista iz cijelog svijeta. Zbog toga treba paziti gdje se jede, kupuje i sl. jer ima puno mjesta koja jedva čekaju da odrape turiste. Ipak, za razliku od nas, oni imaju sve pripremljeno za turiste - od raznih letaka, prodaja razglednica na svakom koraku, starinjskih sajmova... Na glavnom gradskom trgu se nalazi puno lijepih kafića sa terasama, a na slici se vide španjolski mariachi kako zabavljaju goste tih kafića. Najveći broj turista dolazi iz Finske (Helsinkija) i to zato što je u Finskoj (zapravo svim skandinavskim zemljama) alkohol izuzetno skup pa se dolaze u Tallinn opijati i kupovati alkohol. Tako sam ja za vrijeme jedne kavice upoznala grupu dečkiju iz Helsinkija koji su došli u Tallinn na proslavu momačke večeri - lijepo smo popričali i platili mi dečki kavicu.

I ono što bi Romeu trebalo biti najzanimljivije su komadi. Dakle, za mog posjeta Baltičkim zemljama uvjerila sam se da su Ruskinje najljepše žene na svijetu (pa nisam još bila u Brazilu ili tako negdje...). Kako Rusi čine 30% stanovništva Estonije ima ih dosta. Lako ih se može prepoznati na cesti jer su u principu puno dotjeranije od "običnih" Estonki. Visoke su, duge kose, u minicama, mrežastim čarapama, visokim petama, našminkane. I ponašaju se vrlo, vrlo otvoreno. Na slici možeš vidjeti komade u disku Hollywood. Btw, to je definitivno "must see place" baš zbog tih cura. Cura u sredini se malo ljubakala sa svojom prijateljicom u rozoj haljinici, malo s mojim prijateljem, a malo s bilo kim tko joj je došao blizu. I Romeo, ne trebaš se naginjati - tangice su crveno-naračaste boje.

I to ti je to. Tallinn me po ljepoti ugodno iznenadio jer sam (tipično hrvatski) očekivala socijalističku bijedu, a zapravo su dosta ispred nas. Ako ikada odeš tamo, nemoj propustiti svratiti i do Finske jer brod do Helsinkija nije skup, a vožnja traje 3h (tj. 1h30min ako ideš brzim brodom). A Helsinki je mrak. Ali to je već druga priča...

I malo estonskog za kraj:

Možda je malo prerano za novogodišnju rezoluciju, ali ja ću je donijeti sada, tako da sljedeća 2 tjedna mogu mirno uživati kršeći apsolutno sve odredbe ove rezolucije, i pri tome ne imati grižnju savjesti. Znači, sa provođenjem počinjem 01.01.2005. u 00:00! A do tada uživancija.

1. Redovito ću se baviti sportom tako da do ljeta skinem sav celulit.

2. Svakodnevno ću jesti puno voća i povrća, povećati unos vode i mliječnih proizvoda te bar jednom mjesečno jesti ribu (mrzim ribetinu!).

3. Smanjiti ću gledanje televizije na minimum, a umjesto toga ću više čitati - bar jednu knjigu tjedno (osim ako je baš neka kriza na faksu pa ne stignem).

4. Svakodnevno ću raditi krevet i redovito čistiti.

5. Držati ću više do svog izgleda tj. neće mi se događati da mi je kosa masna kada negdje trebam ići ili da se moram pod hitno depilirati zbog minice. Stalno ću biti pic-pic.

6. Prestati ću se svađati sa svojima doma. Biti će po onoj pametniji popušta: sve ću samo prešutiti i onda doći na svoj blogić, i izdivljati se.

7. Očistiti ću godinu na faksu prije upisa sljedeće.

8. Otići ću u Grčku ove godine, obavezno!

9. Obnoviti ću svoje znanje njemačkog jezika i spasiti ga od potpunog propadanja.

10. Uzeti ću napokon satove klavira koje sam prekinula prije 10tak godina.


Pozdrav od celulitne, dlakave Jazzie, koja leži u krevetu, ždere čokoladu i bulji u nekakvu ne-njemačku seriju na TVu, a gdje drugdje nego u Zagrebu.

Hvala svim ovim divnim ljudima koji su nagruvali čak 50 komentara na moj prethodni post (a većinu sam ih ja napisala - hahahaha).

Dakle, od moja 22 prijatelja njih 13 je pogađalo koja slikica ih predstavlja, od toga 7 uspješno.

Riječanka: žarko crveni chanel ruž, iz posta o shoppingu u Trstu, ako se dobro sjećam...

Bugenvilija: jaje s Budom jer je žena budistica

Kupus(ica): klinci u zelju (male sarmice :), mislim da je očito

Kulerica: Risenrad iz Pratera (Beč) jer trenutno živi u Beču

Loop: cura s povećalom (lupom) - igra riječi

lilith: cvijeće naravno

Maja: mali crnci jer ide volontirati u Kamerun

Krivo su (za sada) pogodili: beštijica, tija, vjeverica, ofca, black lady i nellich. Ako hoćete da vam otkrijem vašu slikicu samo recite!

Sljedeći ljudi mene ne vole pa nisu niti htjeli ništa pogađati (shmrc): esperanza, cocco, mala ifa, neno u sredini, Ra, Romeo, trinaesti, umbrella i zadatak - uspjeh.

EDIT 15/12/04 23:54
BEŠTIJICA - 07.12.2004. si objavila post u kojem si radila svakave prljave stvari sa Svetim Nikolom, da bi na kraju preuzela njegovo mjesto i obećala da sljedeće godine ti dijeliš poklone. A naslov ti je "Ime mi je Nika i da, o da, sretna sam". I nakon što si pobijedila Nikolu u šibanju zlatnom šibom, ja ti dadoh slikicu grčke božice pobjede Nike. Da, da, žena s krilima!

EDIT 16/12/04 15:12
NELLICH - blog ti je cijeli plavi, slikica u lijevom gornjem uglu su ti zvijezde, ti si zvijezda jer na koji god blog odem već si u friends listi (svi te linkaju), u zadnje vrijeme si zauzeta pa rijeđe pišeš, a ja ne želim da se pretovoriš u repaticu pa da nestaneš - tvoj slikica je ona plava "monkey" zvijezda

beštijica black lady bugenvilija esperanza kokosica kulerica kupus(ica) lilith loop maja mala ifa nelić neno u sredini ofca Ra riječanka Romeo tija trinaesti umbrella vjeveričje kronike zadatak - uspjeh

Gledam Latinicu i kužim da su mi oteli temu. Naime, već duže vrijeme sam željela pisati o pobačaju. I baš se sjetih Portugala (imam prijatelja tamo) i kako je tamo pobačaj zabranjen - što mi je bio veliki šok kad sam prvi put čula, i Denis Latin baš najavi reportažu iz Portugala. Tako mi i treba kad kasno palim...

Uglavnom, ja sam veliki pristalica pobačaja. Hm... baš čudno, jelda??? Mislim, obzirom da uvijek idem kontra Crkve, bilo bi čudno da je sada drukčije. Jedino kaj je razlika da ja nisam sigurna da li bi ikada išla na pobačaj. Meni se najviše sviđa ideja da mi je ostavljen izbor. A ja volim izbor i slobodu. To vam je kao rad trgovina nedjeljom - ja sam za to da se ostavi mogućnost izbora, pa tko voli nek izvoli. Mrzim bilo kakve zabrane. To me čini nesretnom i buntovnom. Mrzim ograničenja.

Zašto bi žena rađala dijete koje ne može uzdržavati? Zašto bi rađala dijete koje možda neće biti voljeno? Zašto bi rađala dijete koje joj je napravio silovatelj? Zašto bi netko prisilo ženu da rađa ako ne želi???

Ali u konačnici, zašto bi meni svećenik određivao što ću ja moći napraviti? To je ono što mi najviše smeta. Zar se ne bi Crkva trebala brinuti za one koji su njihovi vjernici? Ne mogu mi zabraniti prostačiti, krasti, varati - za mene to nije grijeh jer ne vjerujem u Boga i sustav Crkve, pa zašto mi onda žele oduzeti pravo na pobačaj? Meni je potpuno jasno da Crkva abortus smatra ubijanjem nedužnog djeteta (ne slažem se s tim, ali mi je jasno), i neka to tvrdi svojim vjernicima. Ali ne dozovoljavam da mene u to uvjerava. Neka govore da to nije u redu, ali neka ne mijenjaju svjetovne zakone.

Znači, mislim da mogu tvrditi da je abortus zlo, ali ne slažem s s tim da mijenjaju prava i nama nevjernicima.

Da li znate, da u Zagrebu vam svećenik neće doći na sprovod ako umrla osoba nije primila sve sakramente za života? U prijevodu, takve osobe se njih ne tiču. Pa što ih se onda tiče da li ja kao nevjernik činim nešto protivno Bogu.

Znam da se nikada nećemo svi složiti oko te teme, ali ja to niti ne očekujem. Ali vjerujem da je izvedivo ostaviti svakoj osobi izbor da učini onako kako joj srce, moral ili što god, nalaže.

Čitam baš na indexu da se dječak opekao igrajući se s petardama. Tužna vijest koja se ponavlja iz godine u godinu. Jedino ne znam da li primjećujete da petarde vrlo često djeci daju upravo roditelji, smatrajući ih bezopasnim. A i u dućanima im ih prodaju bez pogovora. Konkretno, u mojoj zgradi ima dućan koji od 10. mjeseca do Nove godine dila djeci te razne pirotehničke stvarčice koje mene redovito bude prije 8h, jer je klincima na putu u školu, veća fora za novce od ručka kupiti petarde. I uglavnom ja svakodnevno vrištim sa prozora "jebem vam mater, neodgojenu" i slične hrvatske "poštapalice", ali naravno bez efekta. Fućka se njima za jednu studenticu koja je večer prije tulumarila do 4 ujutro i koja bi htjela spavati. A naravno, vlasnici dućana finu lovu mlate na petardama, ne razmišljajući o mogućoj opasnosti za djecu.

I sad ja tu mogu naklapati do preksutra o tome kako su petarde loše, ali je činjenica da sam ih i ja kad sam bila mala stalno bacala u ove dane. Jednostavno je dostupno, igraš se sa šibicama, radi jedan veliki bum (kao da nam rata nije bilo dosta) i baš mi je bilo fora. I nikada mi ništa nije bilo od toga...

Ali, niti mi je ikada palo na pamet baciti petardu u rezervoar od napuštenog auta. A upravo je to taj opečeni dječak i napravio. Ajde mi molim vas recite, da li je to normalno napraviti? Činjenica je da je tu petardu normalno bacio vjerojatno mu ništa ne bi bilo, ali onda valjda ne pukne dovoljno!

Mislim da krivce za ovakve tragedije treba tražiti, ne samo u trgovcima i roditeljima koji nisu upozorili djecu na petarde, nego i cjelokupnom odgoju takvog djeteta. Još ne mogu shvatiti da netko ide bilo šta baciti u spremnik za gorivo napuštenog automobila. Žao mi je što to nakon ovakve tragedije moram reći, ali ovo dijete je neodgojeno, i roditelji bi se jako trebali zamisliti na koji način su do sada odgajali svoje dijete kad mu nešto takvo može pasti na pamet.

Možda sam malo bezobrazna i neukusna da nakon takve tragedije optužujem roditelje za odgoj tog djeteta, priznajem. Ali ne mogu se oteti dojmu da su svi skloni optuživati samo trgovce, proizvođače i državu za ovakve tragediju - priznajem oni su potpuno krivi, ali mislim da dio krivice leži i u roditeljima tog djeteta. I ne mogu prihvatiti, da nema petardi da se to ne bi dogodilo jer bi onda možda isti taj klinac ubacio upaljenu cigaretu u rezervoar, uz gotovo isti efekt.

U svakom slučaju puno je krivaca za ovakve tragedije, a najveća je šteta što se to ponavlja već godina, a nitko ništa ne poduzima. Želim tom dečku puno sreće u budućem oporavku i nadam se da su barem neki nešto naučili na ovoj tragediji. Ipak, tužno je da se ljudi najčešće ne uče na tuđim greškama, već samo vlastitim kada je već zapravo prekasno.

Mislite li da je blog pravi web log (internetski dnevnik)? Meni se nekako čini da baš i nije. Ali opet, možda je to tako samo u mom slučaju. Naime, ja ipak malo, samu sebe cenzuriram. A u pravom, papirnatom dnevniku, koji bi samo ja čitala, ne bih imala potrebu za cenzuriranje.

Tako npr. kada dođem živčana doma sve bi najrađe sterala u pičku materinu, ali ja se skuliram i napišem pristojni blog. Onda mi netko ostavi glupavi komentar, a ja lijepo odgovorim iako bi mu najrađe rekla di da ide, i koga da zajebava. Ali dobar odgoj mi ne dozvoljava da budem bezobrazna prema drugima i iskaljujem svoj bijes, samo zato što sam taj dan u PMSu. I cenzuriram samu sebe po izboru tema - želim se prikazati u donekle dobrom svjetlu pa zato izbjegavam sve one mračne dijelove sebe za koje i sama znam da nisu previše pohvalni, ali su ipak tu. Ali sada slijedi jedan potpuno otvoreni tekstić. Ponukala me riječanka u svom postu o Ani Junk.

Dakle, da počnem. Nemam pojma tko je ta žena (Ana, ne Riječanka :) i uopće me ne zanima. Ne čitam njen blog, nikada ga nisam niti otvorila jer me ne zanimaju ispovijesti jedne prostitutke. Ja jednostavno ne osjećam žaljenje za takvim ljudima. Koliko puta je bilo kome od nas falilo novca i željeli smo si priuštiti nešto više (što neki drugi možda imaju), ali nije bilo mogućnosti i morali smo shvatiti da ne možemo dobiti uvijek sve. I mi, i naši roditelji, smo crnčili danju i noću da bi imali što više. A onda se neka fufica sjetila - gle, pa ima jednostavniji način da zaradim. I otišla na štajgu - za jebanje vam ne treba škola, predznanje, niti ništa.. samo tamo staneš i mlatiš u jednoj noći lovu za koju ostali jadnici rade i tjedan dana. I sad su svi ostali luzeri jer ona mlati toliku lovu! I onda se žali da ju je makro prebio - pa sori darling, ali to ti je rizik posla. Ako hoćeš zarađivati dobro i samo se jebati u životu, moraš malo i propatiti.

I onda se baba žali da su je neki ljudi vezali za krevet (pročitala sam na naslovnici) - i kaj je tu problem? Pa platili su ti za to... Nemaš se kaj bunitit jer to ti je posao. To je kao da se prodavačica u butiku žali jer joj je netko razmotao majicu - njen posao je da ju natrag smota i stavi na policu. Nije posao kurve toliko plaćen (u odnosu na ostale) zato što je lagan. Treba pretrpiti puno i imati želudac za to.

I sad u cijeloj toj priči masa nas redovito plaća poreze, pošteno radi, ne širi spolne bolesti, završava škole, i moram plaćati njoj razna liječenja, ponovni početak i sve što joj treba da se vrati na pravi put. Ma, mene vam boli briga za nju i njoj slične. Uopće mi nije stalo. I da, priznajem, ja sam socijalno neosjetljiva, ali samo za neke slučajeve.

Obitelj izgubi oca iz xyz razloga i meni je normalno da će im se pomoći i trajno pomagati. Ali neka druga obitelj ima 12tero djece i sad očekuju pomoć? Pa što su toliko djece rađali, ako se ne mogu birnuti za njih. Nitko nije rekao da moja mama ne bi voljela imati 6 djece i biti doma po cijele dane, ali je znala da nema uvjete za to, a nikada joj nije bila želja živjeti od socijalne pomoći. Ili "normalna" obitelj ima dvoje djece, brinu se za njih, dižu veliki kredit da bi si kupili stan da imaju gdje živjeti, a ova od 12-tero, osim stalnih dječjih doplataka i Bog zna kakvih povlastica, još i dobije 5-erosobni stan - jer oni moraju negdje živjeti. Pa šta su ih toliko radili, kad nemaju uvjete za njih.

I još jedna kategorija - prosjaci. Da, istina je, ja ne dam prosjaku NIKADA novce. Nikada. Ali svakom uličnom sviraču obavezno. To su ljudi koji nešto i rade za te novce. Ali ovi kojima je lakše stajati na cesti i prositi nego ići raditi... Joj, popizdim na to. Bilo je jednom u Večernjaku nekakvo istraživanje, da prosjaci na Trgu zarade mjesečno i preko 3.000 kuna!!! A mislim da svi znaju onu priču, kada žena dođe na vrata prositi, a ti joj ponudiš da ti opere prozore i da ćeš joj platiti za to, a ona to s osmjehom odbije. Znam ja jednu koja je to ponudila, i niti jedna prosjakinja nije pristala.

I na kraju još jedna kategorija - narkomani. Opet, moje sažaljenje je nula. Drogiraju se, troše novce roditelja, sve radi svojeg užitka i da im ja sada plaćam liječenje. Da se mene pita "no chance".

Ali zato ima kategorija kojima bih uvijek pomogla: zlostavljane žene, zlostavljana djeca, obitelji koje su izgubile člana nekim nesretnim slučajem, jako bolesni ljudi (ne svojom krivnjom) koji si ne mogu platiti liječenje, ljudi sa invaliditetom...

Da, ova gadura koja je napisala ovaj tekst sam ja. I po prvi put se nisam niti malo cenzurirala. Ja namjeravam za svoj život pošetno raditi i priuštiti si sve što budem mogla. A ako se razvijenost civilizacije vidi prema socijalnoj osjetiljivosti, onda sam ja još u prahistoriji. I ne želim se od tamo maknuti.

EDIT 21:01
Za one koji jaaako površno čitaju - ja ne govorim o Ani Junk jer niti jedan njen post nisam pročitala pa smatram da niti nemam pravo govoriti o tome, nego izlažem svoje općenite stavove o socijalno ugroženim skupinama...

Dragi Djed Mraz,

vidjela sam Antoniju, Valentinu, Marinu, Alena, Zdravka i Sašu da ti pišu pisma pa sam ti i ja odlučila napisati što želim za ovaj Božić i Novu godinu. Prvo i najvažnije želim puuuuuno zdravlja za sebe i svoju obitelj. Ali djede, želim jaaaaaako puno zdravlja. Nemoj da cijele godine moram ići u bilo kakvu bolnicu jer sam ih ove godine ispsjećivala za cijeli život. Djedice, ti znaš da Jazzie nije skromna i da uvijek želi puno svega. Ali ako mi možeš ispuniti samo jednu željicu, neka to bude ova gore.

Sad kad smo to raščistili, možemo prijeći na ono tipično. Jazzie želi dobiti novi laptop. Ovaj stari je poprilično spor i rasturen pa Jazzie ima problema s njim, a jako joj puno treba za fakultet. Jazzie želi i mikrovalnu. Ali ne onu običnu, nego lijepu, srebrnu, sa "touchscreen"-om umjesto gumbića. Jazzie ide na živce kuhati svaki dan čaj i nes od vanilije u lončiću. I Jazzie ne zna kuhati pa mora stalno nešto pogrijavati. I Jazzie jako voli kesten pire, a onaj ledov se dugo treba otapati na sobnoj temperaturi pa ga Jazzie sada stavlja ispod stolne lamice koja jako svijetli i grije. E pa zato Jazzie hoće mikrovalnu.

Da te sad odmah ne isprepadam sa svim, sad ćemo malo pričati o tebi. Reci mi Djedice kako je Baka Mraz? Jel je boli šta, jel je gnjave ovi tvoji patuljci, jel joj teško bez tebe ovih par dana. Imaš sreće djedice što neki ne slave Božić kad i mi, pa ti se to nekako rastegne tj. ne moraš sve na isti dan obaviti.

Djedice, imam ja još želja. Jazzie želi svoj stan. Jedan veliki stan, u centru Zagreba, u jednoj od onih starih zgrada. Ne smeta Jazzie vlaga i sve one loše stvari, Jazzie hoće visoke stropove, puno kvadrata i velika, lijepa, bijela, dvokrilna vrata. Jazzie želi i naslon za ruku za auto. Znaš onaj koji dođe između vozačevog i suvozačevog sjedala. Da, to je Jazzie jako bitno jer se puno vozi i baš bi bilo fora to imati.

Reci mi Djedice kako tvoje sanjke? Jesu još dobre? Moje stare su se se raspale, ali ne trebaju mi nove jer Jazzie mrzi zimu i hladnoću.

Na kraju djedice, Jazzie želi puuuno sreće na fakultetu. Želi dati sve ispite ove godine i cijelo ljeto putovati po svijetu.

Mislim da nisam pretjerala ove godine. Znaš da je znalo biti i dužih pisama. Puno ti hvala Djedice unaprijed i jako te volim.

Tvoja,
Jazzie

P.S. Znaš da nemam dimnjak pa ću ti prozor ostaviti lagano otškrinut da možeš ući. Bez brige, znam da prozor škripi, ali neću otvoriti oči. Tvoj identitet će ostati tajan... Pusa ::)))

Upravo sam na indexu pročitala članak i moram svoj trenutni osjećaj podijeliti s vama. Oni jačeg želuca neka ga pročitaju i mislim da će im osjećaji biti slični mojima. Oni pak koji ne podnose takve gadosti, neka ga slobodno preskoče jer je stvar odvratna. Naime radi se o pedofiliji i seksualnom zlostavljanju. Priča je odvratna, gadna, stravična, ali i istinita. I da, to se događa u ovoj našoj Hrvatskoj.

Ovo je nešto najodvratnije što sam u životu pročitala i kada vidim s kakvim će se mizernim kaznama ti ljudi izvući, plače mi se. Ja bi pedofile i sve takve zlostavljače ubila, zaklala, zapalila, i tko zna što sve još. Radila bi im najveće gadosti na svijetu, ali polako, tako da pate što duže. To su čudovišta, monstrumi... Ne postoji riječ kojom bi ja sada opisala svoje gađenje.

Ja trebam pomoć. Pitanje se nalazi u naslovu ovog posta. Dakle, što muškarci žele???

Jer to itko zna (pa i oni sami)? Bila sam vani ovaj vikend (pa zapravo sam svaki vikend vani, ali ovaj put sam to nekak malo promatrala). I uglavnom, ta muška gamad bi samo jebala (ispričavam se na prostoti, ali "voditi ljubav" ne odogovara kontekstu). Gledam ih kako se po ovim poznatim zagrebačkim klubovima nabacuju pijanim trebama i mislim da je svakome potpuno jasno, da u njima ne vide ništa osim rupe gdje budu gurnuli.

A kako ih samo nađu... Gledaju koja ženska se ekstra razbacuje po podiju, najčešće onako bez puno ritma skače ko striptizeta oko štange. Onda ju odmjeravaju gore-dole, s onim "I see SEX" pogledom. I onda pristupaju, a umjesto neke otrcane "da li smo se već prije sreli", prilaze joj sleđa i počinju plesati s njom. Ali ne plesati onako kao normalno se drmuckati u ritmu mjuze, nego nabiju svoje pimpače (koji su već u stanju opće pripravnosti) na njenu guzu, i mrdaju bokovima napred-nazad, valjda simulirajući što bi joj poslije radili. I sad priča ide dalje... (bar najčešće)

To mi je sve totalno odvratno!!! Ma koliko god bila pijana, gadi mi se ideja da mi nepoznati frajer provači prste kroz kosu (a i to najčešće bude dio ovog životinjskog plesa), da mi se naslanja na leđa sa svojim alatom, da me mjerka što pas šnjofa kuju.

Mislim da je jasno da muški traže te ženske samo zbog ševe. I ne razumijem, što im to znači - zar nemaju fino rukicu pa nek se zadovoljavaju dok ne naiđe prava tj. ona koja ima potencijala biti ona prava. Di je fora bariti pijanu (najčešće ne previše zgodnu) trebicu, kad je nitko takvu ne bi za ništa više od "one-night-stand"-a.

Fuj...

I ako netko ima odgovor nek me prosvijetli jer mi je muški mozak totalna misterija!

(preneseno sa: jazzie.mojblog.com)

Veliko hvala svim onim divnim blogerima koji su napisali pokoji stih koji ih čini sretnim:
beštijica, lilith, tija, xiola bleu, Esperanza, Quod, loop, vjeverica, Neno u sredini, bugenvilija, maja, nellich, vintersky, udo čoroje, A, Zadatak: Uspjeh.

Danas dok sam se vozila u autu, svirala je jedna stara pjesma od Indexa (pri tome ne mislim na portal index.hr) koja mi je izmamila suze na lice. Iako je pjesma vjerojatno starija od mene, glas Davorina Popovića kada pjeva tu pjesmu, mi je stvarno nešto divno. Svaki put kad ju čujem suze mi samo naviru.



A koji Vas stihovi mogu dirnuti?

Iako sam odlučila ne komentirati više ikakve političke stvari, ovaj put ne mogu izdržati. Čitam baš na indexu da su nekakvi zadarski domobrani paradirali gradom sa Pavelićevom slikom. Sjetih se odmah od prije par dana one priče o beogradskim studentima koji su se sprešetavali sa slikom Draže Mihajlovića. Naravno, ovi srpski su bili uhićeni i sprovedeni istražnom sucu. Ali zadarske face naravno, ne.

Mislim da smo time jasno pokazali da hrvatska nije nikakva antifašistička država. Mi ne volimo tuđe fašiste, ali naši fašisti su i naš ponos. Mislim da bi trebalo iznijeti i brojku koliko je Židova i ostalih ljudi ne-hrvatske nacionalnosti stradalo od strane Pavelićevog režima, ali ne da mi se sad "guglati" i tražiti ju. Da je i samo jedan ubijen, previše je.

Ajd, da malo razveselimo ovaj blog.hr - svi stalno pišu o nekim traumama, ljutnji, tuzi, usamljenosti, inatu... I sad sam ja malo smišljala o čemu bi veselom mogla pisati, i sjetila se: glazbi! Ali odmah sam skužila da bi većina odmah počela sa Balaševićem i sličnim tužnim kantautorima, tako da mi ideja i nije baš najbolja. Ali onda se sjetih jedne dobre... Ajmo da svatko napiše neku fora, otkačenu, ludu pjesmicu (strofu, stih). Što god Vam padne na pamet. Sve je dozvoljeno - uz uvjet da je nešto veselo što će izmamiti osmjeh na lice barem jednog čitača. Ja ću započeti...



I ne moraju biti narodnjaci - mene jednostavno ovi stihovi uvijek razvesele, iako pjesmu nikada nisam niti čula!

! Neće me biti par dana na blogu (ah, zauzeta sam ja ženska)... To ne znači da me vi morate prestati čitati... Dajte kad nakon 5 dana otvorim blog da vidim da ste bili tu. Ostavite mi svaki dan bar jedan pozdrav. Zar puno tražim? !

Ovih dana se puno priča o novom zakonu koji bi trebao regulirati umjetnu oplodnju i sve te medicinske stvarčice vezane uz trudnoću. I naravno Crkva u Hrvata se morala pobuniti. Ništa čudno jer se ova naša crkva oduvijek voljela petljati u vlast. Al iznenađujuće, ovaj put ja neću pisati protiv uplitanja crkve, zato što su i meni skrenuli pažnju na neke bitne činjenice.

Naime, ja sam osoba koja prvenstveno vjeruje u znanost, teoriju evolucije, volim imati pravo izbora - tako i kod pobačaja, mislim da je homoseksualnost normalna, dozvolila bi homoseksualcima posvajati djecu, nije mi ništa čudno kod surogat majki, podržavam pravo samohranih majki da idu na umjetnu oplodnju... Dakle, 100% sam liberalna.

I dogodilo se da mi je Crkva malo, pa ne baš otvorila oči, ali upozorila me na neke posljedice svega toga. Meni nije sporan taj odnos "surogat-majke" i djeteta, mislim da se znanost vrlo jasno izjasnila o tome što znači biti biološki roditelj i postoje metode kojima se to jednostavno utvrđuje. Ali činjenica je da kod "banki" sperme i opolođivanja žena spermom nepoznatih muškaraca može doći do komplikacija kasnije. Prvenstveno tu mislim na incest.

Banke sperme djeluju na malom području - neće se dogoditi da se spermom istog čovjeka oplodi žena u Indiji i Hrvatskoj, nego par žena iz iste države, istog grada. I što će onda biti ako se nakon 18-20 godina takva djeca zaljube, ožene i imaju svoju djecu? Oni su zapravo polubraća i to je incest. Ne brine mene ta riječ "incest", nego činjenica da je velika vjerojatnost da će im djeca (ili djeca njihove djece) biti ozbiljno bolesna.

Mislim, ja i dalje nisam protiv takvih stvari, ali iskreno priznajem da do nedavno nisam razmišljala o posljedicama. I onda mi još loop otkrije 6 degrees of separation!!! Shvatila sam da se vrlo lako može dogoditi da se takvi ljudi spetljaju, posebice ako znamo da kao brat i sestra mogu imati dosta zajedničkog.

Nisam sigurna što je "točan odgovor" u ovom slučaju. Zapravo, mislim da i ne postoji.


(fotografije naravno Anne Geddes)