Mislite li da je blog pravi web log (internetski dnevnik)? Meni se nekako čini da baš i nije. Ali opet, možda je to tako samo u mom slučaju. Naime, ja ipak malo, samu sebe cenzuriram. A u pravom, papirnatom dnevniku, koji bi samo ja čitala, ne bih imala potrebu za cenzuriranje.
Tako npr. kada dođem živčana doma sve bi najrađe sterala u pičku materinu, ali ja se skuliram i napišem pristojni blog. Onda mi netko ostavi glupavi komentar, a ja lijepo odgovorim iako bi mu najrađe rekla di da ide, i koga da zajebava. Ali dobar odgoj mi ne dozvoljava da budem bezobrazna prema drugima i iskaljujem svoj bijes, samo zato što sam taj dan u PMSu. I cenzuriram samu sebe po izboru tema - želim se prikazati u donekle dobrom svjetlu pa zato izbjegavam sve one mračne dijelove sebe za koje i sama znam da nisu previše pohvalni, ali su ipak tu. Ali sada slijedi jedan potpuno otvoreni tekstić. Ponukala me
riječanka u svom postu o Ani Junk.
Dakle, da počnem. Nemam pojma tko je ta žena (Ana, ne Riječanka :) i uopće me ne zanima. Ne čitam njen blog, nikada ga nisam niti otvorila jer me ne zanimaju ispovijesti jedne prostitutke. Ja jednostavno ne osjećam žaljenje za takvim ljudima. Koliko puta je bilo kome od nas falilo novca i željeli smo si priuštiti nešto više (što neki drugi možda imaju), ali nije bilo mogućnosti i morali smo shvatiti da ne možemo dobiti uvijek sve. I mi, i naši roditelji, smo crnčili danju i noću da bi imali što više. A onda se neka fufica sjetila - gle, pa ima jednostavniji način da zaradim. I otišla na štajgu - za jebanje vam ne treba škola, predznanje, niti ništa.. samo tamo staneš i mlatiš u jednoj noći lovu za koju ostali jadnici rade i tjedan dana. I sad su svi ostali luzeri jer ona mlati toliku lovu! I onda se žali da ju je makro prebio - pa sori darling, ali to ti je rizik posla. Ako hoćeš zarađivati dobro i samo se jebati u životu, moraš malo i propatiti.
I onda se baba žali da su je neki ljudi vezali za krevet (pročitala sam na naslovnici) - i kaj je tu problem? Pa platili su ti za to... Nemaš se kaj bunitit jer to ti je posao. To je kao da se prodavačica u butiku žali jer joj je netko razmotao majicu - njen posao je da ju natrag smota i stavi na policu. Nije posao kurve toliko plaćen (u odnosu na ostale) zato što je lagan. Treba pretrpiti puno i imati želudac za to.
I sad u cijeloj toj priči masa nas redovito plaća poreze, pošteno radi, ne širi spolne bolesti, završava škole, i moram plaćati njoj razna liječenja, ponovni početak i sve što joj treba da se vrati na pravi put. Ma, mene vam boli briga za nju i njoj slične. Uopće mi nije stalo. I da, priznajem, ja sam socijalno neosjetljiva, ali samo za neke slučajeve.
Obitelj izgubi oca iz xyz razloga i meni je normalno da će im se pomoći i trajno pomagati. Ali neka druga obitelj ima 12tero djece i sad očekuju pomoć? Pa što su toliko djece rađali, ako se ne mogu birnuti za njih. Nitko nije rekao da moja mama ne bi voljela imati 6 djece i biti doma po cijele dane, ali je znala da nema uvjete za to, a nikada joj nije bila želja živjeti od socijalne pomoći. Ili "normalna" obitelj ima dvoje djece, brinu se za njih, dižu veliki kredit da bi si kupili stan da imaju gdje živjeti, a ova od 12-tero, osim stalnih dječjih doplataka i Bog zna kakvih povlastica, još i dobije 5-erosobni stan - jer oni moraju negdje živjeti. Pa šta su ih toliko radili, kad nemaju uvjete za njih.
I još jedna kategorija - prosjaci. Da, istina je, ja ne dam prosjaku NIKADA novce. Nikada. Ali svakom uličnom sviraču obavezno. To su ljudi koji nešto i rade za te novce. Ali ovi kojima je lakše stajati na cesti i prositi nego ići raditi... Joj, popizdim na to. Bilo je jednom u Večernjaku nekakvo istraživanje, da prosjaci na Trgu zarade mjesečno i preko 3.000 kuna!!! A mislim da svi znaju onu priču, kada žena dođe na vrata prositi, a ti joj ponudiš da ti opere prozore i da ćeš joj platiti za to, a ona to s osmjehom odbije. Znam ja jednu koja je to ponudila, i niti jedna prosjakinja nije pristala.
I na kraju još jedna kategorija - narkomani. Opet, moje sažaljenje je nula. Drogiraju se, troše novce roditelja, sve radi svojeg užitka i da im ja sada plaćam liječenje. Da se mene pita "no chance".
Ali zato ima kategorija kojima bih uvijek pomogla: zlostavljane žene, zlostavljana djeca, obitelji koje su izgubile člana nekim nesretnim slučajem, jako bolesni ljudi (ne svojom krivnjom) koji si ne mogu platiti liječenje, ljudi sa invaliditetom...
Da, ova gadura koja je napisala ovaj tekst sam ja. I po prvi put se nisam niti malo cenzurirala. Ja namjeravam za svoj život pošetno raditi i priuštiti si sve što budem mogla. A ako se razvijenost civilizacije vidi prema socijalnoj osjetiljivosti, onda sam ja još u prahistoriji. I ne želim se od tamo maknuti.
EDIT 21:01
Za one koji jaaako površno čitaju - ja ne govorim o Ani Junk jer niti jedan njen post nisam pročitala pa smatram da niti nemam pravo govoriti o tome, nego izlažem svoje općenite stavove o socijalno ugroženim skupinama...
