japan za japance

nedjelja, 11.02.2007.

Predzadnji

Dragi moji posjetitelji, došao je i dan kad moram najaviti da uskoro odlazim iz Japana i nisam siguran hoće li me život dovesti nazad u Japan. Sljedeća destinacija: Švedska.

Nego, da se vratimo na Japan. Dakle, danas sam krenuo u Edo-Tokyo muzej po preporuci prijatelja Sam Sam Gan-a. (Pri uopznavanju sam ga pitao zašto je sam, a on je odgovorio da nije sam i da ima ženu. smijeh Šalim se. Samo sam mu preveo ime nazad s hrvatskog pa nam je bilo smiješno.) I tako sam sav optimističan došao do muzeja i ušao u predvorje. U tom trenutku nastupio je šok. Naime, cca 300 ljudi čekalo je da kupi karte, a cca 200 ljudi čekalo je već kupilo karte i čekalo je da uđe u prvi izložbeni prostor. Katastrofa! Ja sam se samo dobro nasmijao, izvadio fotoaparat, opalio par snimaka, još jednom se nasmijao, lagano se okrenuo i bježi van. Pokušao sam shvatiti onog čovjeka koji je mrtav ladan ušetao u predvorje i stao u red iza tih tristotinjak ljudi. Žao mi je što slike najveće gužve nisu ispale dobro pa ih nisam ni stavio, ali vjerujem da će vam i ove što su koliko-toliko dobre, biti dovoljne...

Inače, Ryogoku je grad sumo hrvanja i iznimno opsežan i zanimljiv tekst o sumo borcima možete naći na blogu Kućanice u Japanu. Kako trenutno nije vrijeme sumo turnira, nisam uspio vidjeti ništa spektakularno osim scene gdje su dva sumo borca ušla u malu trafiku tražeći nemam-pojma-šta.

Kako mi je propao plan na obiđem muzej, a već sam bio gladan, nije mi teško pala promjena plana. Novi plan se zvao: ručak. njami Nakon standardno dobrog ručka sjetio sam se da moram oprati veš i spremiti stan i slične "gluposti" i odlučio rano započeti dan još ranije privesti kraju. I eto, to je to. Gubitak vremena. :)

E, da... Jedne dobre stvari sam se sjetio koja mi se baš sviđa ovdje u Japanu. To je količina mladih neafirmiranih bendova koji sviraju i pjevaju na ulicama i pokušavaju privući dovoljnu pozornost da među gomilom ljudi privuku pažnju i pokojeg producenta i izdavača. Šta je meni tu dobro? Pa recimo, besplatan koncert na neočekivanom mjestu s iznenađujuće dobrim izvođačima i izvođačicama koje možda vidiš prvi i zadnji put u životu, a možda ih i za koju godinu ugledaš na TV-u. yes

Japan - 17 Ryogoku

11.02.2007. u 10:10 • 9 Komentara • Print • #

Multimedijalni dodatak na prošli post

Za početak, evo jedan filmić u kojem moja sestra u čudu gleda Shinkansen kako prolazi kraj nas. A što je još zanimljivije, kroz tu stanicu prolazi tek na pola brzine (cca 150 km/h).

A što se tiče, multimedijalnog dodatka na prošli post, prilažem jedan filmić o vožnji monorail-om (automatski vlak bez vozača/stojovođe/konduktera/konobara/bilo kakvog osoblja)

i malu galeriju fotografija:

Japan - 16 Miraikan

11.02.2007. u 09:31 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 04.02.2007.

Miraikan, Izakaya i karaoke

Prva priča: Miraikan

Kako sam već dosta dugo u Tokiju i nagledao sam se svih mogućih znamenitosti, došao je red i na muzeje. Tokyo National Museum sam već obišao, ali nije u meni pobudio nikakvu želju da o njemu pišem na ovom blogu. Slijedeći na popisu bio je Miraikan - National Museum of Emerging Science and Innovation ili, po naški, tehnički muzej. Moram priznati da sam se jako iznenadio. Prije nego što sam se zaputio tamo, prisjetio sam se posjeta Deutsches Museum-u u Minhenu i očekivao sam neki sličan, detaljan pregled kroz povijest znanosti i tehnologije. Ali umjesto standardne priče o prvoj i drugoj industrijskoj revoluciji, na moje opće iznenađenje dočekale su me priče, pokusi i demonstracije o robotima, nanotehnologiji, mikromašinama, supervodljivosti. I to sve samo na prvom katu. Na drugom su me dočekale poznate teme: ljudski genom, mozak i ostatak živčanog sustava, ali ne bi to bio Japan da nisu i tome pristupili na sasvim drugačiji način. Naime, problem koji stoji iza ovih tema je kako napraviti mehaničke dijelove tijela kojima će mozak upravljati na isti način kako je upravljao i s prirodnim dijelovima tijela. I da, pored svega toga imaju i mehanički model interneta, svemirsku kapsulu i raketni motor što se sve čini kao dječja igra naspram oni micro, nano, pico, femto, atto, zepto, yocto i šta ti ja znam kakvih tehnologija.
U najmanju ruku, moram priznati da nisam očekivao da ću motore gledati mikroskopom i da ću isprobavati maketu Maglev-a (vlak koji lebdi). U svakom slučaju, toplo preporučujem ponoviti fiziku i kemiju s viših godina fakulteta ili barem iz viših razreda srednje škole jer treba dosta znanja za probavit sve ono.

Druga priča: Izakaya i karaoke

U slobodnom prijevodu Izakaya znači "birtija za oblokavanje nakon posla". party party party Do ovog petka, niti jednom se nisam pridružio kolegama japancima i onima koji se takvim osjećaju u njihovoj omiljenoj zabavi, ali ovaj put povod fešti je bilo nekoliko unapređenja i jedan novi zaposlenik, a među napređenima i je i kolega U Zemlji Izlazećeg Sunca pa sam im se, u njegovu čast, i ja pridružio. U našem slučaju, nije se išlo u baš najtipičniju Izakaya-u već u neku malo finiju gdje ima jako dobre hrane i neograničene količine pića. Kako smo počeli jesti i usput pijuckati tako su japanci postajali sve otvoreniji i zabavniji. Ovdje moram ubaciti činjenicu da sam u prošlom tjednu jeo i Sushi i Sashimi i da su mi baš dobro sjeli. Nego, kako su nas oko 22:30 počeli tjerat iz Izakaya-e, nekome je palo na pamet da bi baš mogli otići na karaoke koje su, vjerovali ili ne, jako popularne na Dalekom Istoku. Upozorivši sve prisutne na moj talent, tj. nedostatak takvoga, ispak smo se zaputili u obližnji karaoke bar. I onda nastupi još jedan šok. Svaka ekipa koja dođe, dobije svoju sobu i karaoke mašinu. rofl Plaća se po glavi po satu (cca 75 kuna), a uključen je najam sobe, karaoke mašine, račun za struju i komunalije, i neograničena količina pića koja se može popit unutar tih sat vremena. Nije loše ako ćeš pit puno. party U svakom slučaju, bilo je poprilično zabavno i uz sav trud, nisam ih uspio rastjerati svojim pjevanjem. smijeh