japan za japance

nedjelja, 04.02.2007.

Miraikan, Izakaya i karaoke

Prva priča: Miraikan

Kako sam već dosta dugo u Tokiju i nagledao sam se svih mogućih znamenitosti, došao je red i na muzeje. Tokyo National Museum sam već obišao, ali nije u meni pobudio nikakvu želju da o njemu pišem na ovom blogu. Slijedeći na popisu bio je Miraikan - National Museum of Emerging Science and Innovation ili, po naški, tehnički muzej. Moram priznati da sam se jako iznenadio. Prije nego što sam se zaputio tamo, prisjetio sam se posjeta Deutsches Museum-u u Minhenu i očekivao sam neki sličan, detaljan pregled kroz povijest znanosti i tehnologije. Ali umjesto standardne priče o prvoj i drugoj industrijskoj revoluciji, na moje opće iznenađenje dočekale su me priče, pokusi i demonstracije o robotima, nanotehnologiji, mikromašinama, supervodljivosti. I to sve samo na prvom katu. Na drugom su me dočekale poznate teme: ljudski genom, mozak i ostatak živčanog sustava, ali ne bi to bio Japan da nisu i tome pristupili na sasvim drugačiji način. Naime, problem koji stoji iza ovih tema je kako napraviti mehaničke dijelove tijela kojima će mozak upravljati na isti način kako je upravljao i s prirodnim dijelovima tijela. I da, pored svega toga imaju i mehanički model interneta, svemirsku kapsulu i raketni motor što se sve čini kao dječja igra naspram oni micro, nano, pico, femto, atto, zepto, yocto i šta ti ja znam kakvih tehnologija.
U najmanju ruku, moram priznati da nisam očekivao da ću motore gledati mikroskopom i da ću isprobavati maketu Maglev-a (vlak koji lebdi). U svakom slučaju, toplo preporučujem ponoviti fiziku i kemiju s viših godina fakulteta ili barem iz viših razreda srednje škole jer treba dosta znanja za probavit sve ono.

Druga priča: Izakaya i karaoke

U slobodnom prijevodu Izakaya znači "birtija za oblokavanje nakon posla". Do ovog petka, niti jednom se nisam pridružio kolegama japancima i onima koji se takvim osjećaju u njihovoj omiljenoj zabavi, ali ovaj put povod fešti je bilo nekoliko unapređenja i jedan novi zaposlenik, a među napređenima i je i kolega U Zemlji Izlazećeg Sunca pa sam im se, u njegovu čast, i ja pridružio. U našem slučaju, nije se išlo u baš najtipičniju Izakaya-u već u neku malo finiju gdje ima jako dobre hrane i neograničene količine pića. Kako smo počeli jesti i usput pijuckati tako su japanci postajali sve otvoreniji i zabavniji. Ovdje moram ubaciti činjenicu da sam u prošlom tjednu jeo i Sushi i Sashimi i da su mi baš dobro sjeli. Nego, kako su nas oko 22:30 počeli tjerat iz Izakaya-e, nekome je palo na pamet da bi baš mogli otići na karaoke koje su, vjerovali ili ne, jako popularne na Dalekom Istoku. Upozorivši sve prisutne na moj talent, tj. nedostatak takvoga, ispak smo se zaputili u obližnji karaoke bar. I onda nastupi još jedan šok. Svaka ekipa koja dođe, dobije svoju sobu i karaoke mašinu. Plaća se po glavi po satu (cca 75 kuna), a uključen je najam sobe, karaoke mašine, račun za struju i komunalije, i neograničena količina pića koja se može popit unutar tih sat vremena. Nije loše ako ćeš pit puno. U svakom slučaju, bilo je poprilično zabavno i uz sav trud, nisam ih uspio rastjerati svojim pjevanjem.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv