Marketing
Predzadnji
Dragi moji posjetitelji, došao je i dan kad moram najaviti da uskoro odlazim iz Japana i nisam siguran hoće li me život dovesti nazad u Japan. Sljedeća destinacija: Švedska.
Nego, da se vratimo na Japan. Dakle, danas sam krenuo u Edo-Tokyo muzej po preporuci prijatelja Sam Sam Gan-a. (Pri uopznavanju sam ga pitao zašto je sam, a on je odgovorio da nije sam i da ima ženu. 
Šalim se. Samo sam mu preveo ime nazad s hrvatskog pa nam je bilo smiješno.) I tako sam sav optimističan došao do muzeja i ušao u predvorje. U tom trenutku nastupio je šok. Naime, cca 300 ljudi čekalo je da kupi karte, a cca 200 ljudi čekalo je već kupilo karte i čekalo je da uđe u prvi izložbeni prostor. Katastrofa! Ja sam se samo dobro nasmijao, izvadio fotoaparat, opalio par snimaka, još jednom se nasmijao, lagano se okrenuo i bježi van. Pokušao sam shvatiti onog čovjeka koji je mrtav ladan ušetao u predvorje i stao u red iza tih tristotinjak ljudi. Žao mi je što slike najveće gužve nisu ispale dobro pa ih nisam ni stavio, ali vjerujem da će vam i ove što su koliko-toliko dobre, biti dovoljne...
Inače, Ryogoku je grad sumo hrvanja i iznimno opsežan i zanimljiv tekst o sumo borcima možete naći na blogu Kućanice u Japanu. Kako trenutno nije vrijeme sumo turnira, nisam uspio vidjeti ništa spektakularno osim scene gdje su dva sumo borca ušla u malu trafiku tražeći nemam-pojma-šta.
Kako mi je propao plan na obiđem muzej, a već sam bio gladan, nije mi teško pala promjena plana. Novi plan se zvao: ručak. 
Nakon standardno dobrog ručka sjetio sam se da moram oprati veš i spremiti stan i slične "gluposti" i odlučio rano započeti dan još ranije privesti kraju. I eto, to je to. Gubitak vremena. :)
E, da... Jedne dobre stvari sam se sjetio koja mi se baš sviđa ovdje u Japanu. To je količina mladih neafirmiranih bendova koji sviraju i pjevaju na ulicama i pokušavaju privući dovoljnu pozornost da među gomilom ljudi privuku pažnju i pokojeg producenta i izdavača. Šta je meni tu dobro? Pa recimo, besplatan koncert na neočekivanom mjestu s iznenađujuće dobrim izvođačima i izvođačicama koje možda vidiš prvi i zadnji put u životu, a možda ih i za koju godinu ugledaš na TV-u. 
Post je objavljen 11.02.2007. u 10:10 sati.