japan za japance

utorak, 31.10.2006.

Izostanak nedjeljnog "posta"

Užasne su mi ove engleske riječi koje mi se polako već uvlače u svakodnevni jezik. Ja se još opirem, ali u mojoj firmi više ne znam na kojem jeziku ljudi pričaju. Nije da sam ja nešto posebno pismen, ali tu i tamo mi se neke stvari popnu na živce. Ako sam dobro shvatio, jedan asistent (Nepismeni) s mog bivšeg faksa piše blog na tu temu.
Dakle, naslov treba glasiti: "Izostanak nedjeljnog izvještaja".
Nego, kako god glasio naslov, meni se u nedjelju nigdje nije išlo pa sam se cijeli dan izležavao u krevetu sve dok negdje u kasno popodne nisam ogladnio, a zadnje jestive stvari sam pojeo za doručak (oko 12h). Vjerujem da su me je jedino glad i potres od barem 6 stupnjeva po Richteru mogli izvući iz stana taj dan. Dobro, možda i vulkanska erupcija iz obližnjeg Fujija. Kako su i potres i erupcija izostali, van me je potjerala glad. I onda sam otišao do najbližeg dućana i kupio neko gotovo japansko jelo. I sada, veliki preokret u radnji: Vratio sam se u stan, zalio jelo vrelom vodom (valjda tako piše na onim japanskim uputama) i dobro se najeo i potom se vratio u krevet, pogledao 2 filma i zaspao.
Ako ništa drugo, barem sam se jučer ujutro ustao bez ikakvih poteškoća, čio i oran.
Spektakularne fotografije snimljene taj dan potražite na drugim blogovima jer ja nisam ni takao fotoaparat.
P.S.
Toplo preporučam Kućaničinu reportažu iz Meji hrama i Harajuku-a.

subota, 28.10.2006.

Kamakura

Kamakura je najbliže selu što Japan ima. Ima manje od milijun stanovnika i može se pješke preći po dijagonali. Dakle, riječ je o manjem mjestu južno od Yokohama-e koje je prava oaza budističkih hramova. Moj cilj je bio obići 5 najbitnijih mjesta i to sam i ostvario. Red obilaska i kratka obilježja:
1. Hram Engakuji - drugi najbitniji budistički hram u Kamakuri
2. Hram Kenchoji - najbitniji budistički hram u Japanu
3. Oltar Tsurugaoka Hachimangu - u centru grada je i gomila djece je danas tamo imala nekakvu pričest ili nešto toga tipa
4. Hram Kotokuin - za moje pojmove kip Bude u ovom hramu je ogroman (13m viskok), ali za pojmove kineskinje koja radi sa mnom, to je mali Buda jer je njihov kip u Kini visok 88m. Zanimljivo je da je taj kip zapravo bio u zgradi, a ne na otvorenom, ali je svojedobno tsunami odnio cijelu zgradu, a kip je, začudo, ostao na mjestu neznatno oštećen.
5. Hram Hase - lijep pogled na grad
Također, bio sam poprilično iznenađen kad sam na kartama vidio da se hramovi označavaju ni manje ni više nego sa svastikom iliti kukastim križem. Objašnjenje je u tome da je to religiozni simbol u hinduizmu, a kako je budizam osnovao hinduist, taj simbol počeo se koristiti i u budizmu. A kakve to veze s Hitlerom ima? Dakle, Hitler je za grb uzeo svastiku jer je ona također simbol Arijevaca koji su hinduisti. Komplicirane li povijesti... U svakom slučaju, gledanje po mapi mi svaki put izaziva nekakve negativne asocijacije.
Nego, ajmo mi na veselije teme.
Opet me je šokirao broj automata za piće koje su japanci u stanju staviti na jedno mjesto. Za Tokijo je službena statistika da imaju jedan aparat za piće na 20 stanovnika. Užas!
Od svih viđenih stvari, za sada su mi japanski vrtovi najzanimljivija stvar. Teško mi je zamisliti koliko to sve lijepo izgleda u proljeće ako je ovako lijepo i u jesen.
Također, u Kamakuri se nalazi velika pješčana plaža. Stojeći na toj plaži i gledajući prema pučini dobio sam novu definiciju otvorenog mora. Prvo veće kopno udaljeno je 4400 km (otok Nova Gvineja).

nedjelja, 22.10.2006.

Yohohama i "naški" ručak

Za početak sitnice:
- U Japanu su svi mobiteli preklopni.
- U Japanu su ribe glupe. Pojašnjenje: Danas su u luci ribe skakale iz vode i to na očigled pola jata galebova.
- U Japanu su galebovi gluplji od riba. Pojašnjenje: Nisu uspjeli uhvatiti niti jednu od onih skakajućih riba.
- Japanci vole baseball.

Za nastavak Yokohama:
- Yokohama je mali gradić kraj Tokija od 3 milijuna stanovnika.
- U Yokohami se nalazi najviša zgrada u Japanu.
- U Yokohami se nalazi veliki Chinatown koji sam obišao uzduž i popreko.

Ručak, tj. ručak i večera (ako se dobro sjećam sastojao se od 5 jela):
- Ogroman!!!
- Ukusan.
- Nije 100% naški jer u Japanu nema svih potrebnih namirnica (ili ih je samo jako teško prepoznati).
- Ukusan.
- Ogroman!!!
- Kolega U Zemlji Izlazećeg Sunca još nije uspio iskamčiti neki vic iz japanaca.

Roppongi:
Za postepeno upoznavanje ovog dijela grada, večeras smo šef-talijan i ja izašli u neki irski pub gledati Roma - Chievo. Na njegovu žalost Roma je iz 29 šuteva prema golu zabila jedan gol. Za isti uspjeh, Chievo-u je trebalo 9 šuteva. Dakle, rezultat 1:1 i na žalost šefa-rimljana, Roma je ostala druga na tablici.

Eto, odoh ja na spavanje. Sutra je dan za nove radne pobjede.
Slike iz Yokohama-e:

subota, 21.10.2006.

Najbolja vrsta turizma

Sinoć (petak navečer), umjesto da rano legnem na spavanje i budem oran i čio za današnji turistički pohod, zadesila me je nevolja. Kompjuter mi je pokupio neki bijesni adware (look2me) za koji mi je trebalo dobrih 2-3 sata da ga maknem. A ni telefoniranje nakon toga nije puno pomoglo u ostvarenju do tada već propalog plana ranog odlaska na spavanje.
Rezultat takve večeri bilo je ustajanje oko 13h i propadanje plana za današnji odlazak van Tokija. (Ne ide mi plairanje nešto u zadnje vrijeme. ) I u tom trenutku mi je sjevnulo: Idem se lijepo vlakom odvesti na suprotnu stranu grada i onda udri pješke nazad kroz male/velike/bilo kakve ulice i uličice. I bome, potrajao je taj put nazad dobrih tri sata pješačenja, ali je bilo fora. U takvoj šetnji vide se i stvari koje nisu priređene za turizam, a to je uvijek zanimljivo.
Sutra je u planu dopodnevni obilazak Yokohama-e te, nakon toga, naški ručak kod kolege U Zemlji Izlazećeg Sunca. O prethodnom ručku u režiji Kolege i Jedine i Najdraže Mu Žene (kako ju sam oslovljava ), po uredu kruže priče mitoloških razmjera. Ipak, mora se uzeti u obzir da nitko u uredu, osim Kolege i mene, nije Slavonac pa je izvjesno da šokiranost količinom hrane proizlazi i iz te činjenice. Eto, uglavnom, sutra mu Slavonac (ja) ide u kontrolu pa ćemo vidjeti jesu li svi ti mitovi opravdani. Kako sam Slavonac, znam da večeras ne smijem večerati, a ni pod razno sutra doručkovati.

Eto, kao i obično, evo slike za kraj:

utorak, 17.10.2006.

Posao

Ajde za one koje zanima šta radim od ponedjeljka do petka, dnevni ritam mi izgleda ovako (odstupanja nisu veća od pola sata ):
07:40 - ustajanje, tuširanje, doručak (u Zagrebu je 00:40)
08:20 - izlazak iz stana i šetnja do stanice Hamamatsucho
08:30 - ulazak u vlak i puštanje lekcije japanskog na iPod-u
09:10 - lekcija završila, presjedam na stanici Higashi-Kanagawa
09:20 - izlazak na stanici Shinyokohama
09:30 - ulazak u firmu i sjedanje u boks
11:45 - odlazak na ručak (korejski roštilj, japansko sve, indijski curry, itd.)
12:30 - povratak s ručka + kava u Starbucks-u za van
13:00 - pojavljuje se Bugarka na Skype-u (+1 u odnosu na Zagreb)
14:00 - počinjem zvati moju Šveđanku, ali ona još spava
17:00 - eventualno skoknem po još jednu kavu u Starbucks
19:00 - počinjem se pakirati
20:10 - svraćam ampm i kupujem šta mi već treba
20:15 - ulazim u stan
23:00 - idem spavati

Divan je ovaj japanski život, a čak nije ni strka na poslu. Ali, ruku na srce, vikendi to sve nadoknade.

nedjelja, 15.10.2006.

Slike

Kako mi se danas ama baš ništa zanimljivo nije dogodilo mogu vam samo reći da pogledate slike. Jedino što mogu izdvojiti jest da sam pomogao u snalaženju dvjema južnokorejankama (mama i kćer) pa je mama izrazila želju da se slikam s njima i tako je i na mom fotoaparatu završila slika s kćeri, a na njihovom slike s objema. Već sam postao domaći kad sam u stanju na karti s isključivo japanskim pismom objasniti ljudima gdje su i kako da dođu do mjesta na koje žele ići.

Eto, toliko od mene za danas. Idem prati, sušiti i peglati veš da ne moram preko tjedna.

subota, 14.10.2006.

Gadget-i, Akihabara i Ginza

Evo ga, pao je i prvi gadget (šminkerska elektronička napravica za one koji nisu upućeni u tematiku). Na žalost nije iz japanske produkcije, ali bit će i toga. Dakle, ponosni sam vlasnik iPod-a pete generacije od 80GB. Zlobnici bi rekli: "Ali to nije fora, toga ima i kod nas." Da ih utišam, kupio sam i slušalice Sony MDR-NC22. Nakon nekoliko probnih slušanja, odgovorno tvrdim da s ponosom mogu stati uz bok i slušalicama Shure E3c (podatak vrijedan onima koji su uopće čuli za Shure E3c ), ali to ostatak svijeta još nije u prilici saznati jer su ove Sony-jeve slušalice za sada dostupne isključivo u Japanu. Dakle, glavna poanta tih slušalica jest da imaju noise-cancellation (to jest, na svakoj slušalici postoji još jedan mali mikrofon koji analizira zvukove koji dolaze iz vana i generira njemu suprotan zvuk koji pušta kroz slušalicu u uho zajedno s glazbom i rezultat je samo glazba, bez okolne buke). E sad, zašto sam kupio te slušalice: zato jer mi ide na živce buka u vlakovima, avionima, a i u uredu sjedim u boksu u prostoriji gdje sjedi još 70ak ljudi.

Ali, to je bilo tek na kraju mog današnjeg turističkog pohoda na Tokyo. Veći dio današnjeg dana sam proveo u Akihabara-i. Ljudi moji, čega tamo ima?! Nevjerojatno smiješno mjesto! Dakle, to je jedna velika pijaca (ne baš sa štandovima, ali nije ni daleko) sa svom mogućom tehničkom opremom koju je svijet do sad vidio. Za pravo, većinu ovoga svijet nije vidio, već samo Japan. Isprva je sve tako šareno i smiješno... Gomila cura obučenih u nekakve smiješne uniforme dijele letke, reklame krešte iz svake trgovine, gomila ljudi hoda i razgledava i kupuje... Ali, nakon prvog pogleda dolazi i drugi, a onda se vidi trgovina fotoaparatima, pa trgovina pornografijom, pa trgovina ultra skupih audio uređaja, pa trgovina s pornografijom (ispod 15), itd. Ovi japanci neke stvari shvaćaju jako kruto, a neke, zapadu nepojmiljive, njima su jako prihvatljive... Naime, njima ništa nije perverzno, njima je to sve normalno... Ali dobro, barem su dućani s takvim stvarima većinom u podrumu i imaju samo mali uski ulaz na prizemlju tako ne upadaju u oči onima kojima to smeta...

Sljedeće mjesto na popisu bila je Ginza. Ginza je ekskluzivni shopping kvart u Tokiju. Najprestižniji dućan je Wako, a mogu se naći i Louis Vuitton, Dior, Gucci, Chanel i Prada. Nadam se da nije ni potrebno reći, ali službeno najskuplji kvadratni metar zemljišta ili prostora općenito na kugli zemaljskoj je upravo u Ginza-i. Ne znam koliko dođe jer koga god sam pitao, nije htio prodati...

Eto, to je što sam danas primjetio... Sad sam u iskušenju da li da idem u Roppongi ili ne... Nekako mi se čini da je dobro ostaviti taj Roppongi za jedan dan kad budem pun energije i nabrijan na noćni izlazak, a ne otići ovako umoran i bez nekakvog entuzijazma... Tako, jednom kad odem, neće japanke mene ganjati, već ću ja njih... (Nadam se da Lada ne čita baš često ovaj blog. )

Eto, pozdrav od mene nakon još jedne subote i evo i današnjih slika:

P.S.
Jučer sam napokon probao i Sushi. Na žalost, nije me se nešto dojmio. A i kako će se mene slavonca dojmiti prijesna riba. Riža je dobra, wasabi (podsjeća na iznimno ljut hren) podnošljiv i taman toliko ljut da ubije okus prijesne ribe. Zato ga i stavljaju. Dakle, probao sam dvije vrste: prijesnu tunu i prijesnu jegulju (ako me Luca nije prevario). Sam okus je ok, ali treba se navići.

četvrtak, 12.10.2006.

I najpoznatiji je...

Dakle, današnje pitanje, upućeno japancima s kojima idem na ručak, bilo je: "Tko je najpoznatiji Hrvat u Japanu?"

Ljudi moji, vjerovali ili ne, to nije Mirko Crocap Filipović, već je, ni više ni manje, nego Ivica Osim.

Ali bilo je malih poteškoća u postupku dekodiranja Osimovog prezimena jer ga oni ovdje zovu Ošim...

U svakom slučaju, kažu da su obojica jako poznati, ali da je Osim u zadnje vrijeme non-stop na televiziji.

ponedjeljak, 09.10.2006.

Umori me ovaj turizam... :)

Danas sam već nakon dva sata hodanja bio krepan... A čekala su me još barem tri... Ubila me gužva u zoološkom vrtu... Ima više majmuna van kaveza nego u kavezu...

Nakon toga, uslijedila je polusatna šetnja do Asakuse i prisustvovanje nekakvoj lokalnoj priredbi japanskih Trenkovih pandura i mažoretkinja... To je bilo fora za vidjeti...

I na kraju Asakusa... Tokio u izdanju sa sredine prošlog stoljeća... Stvarno je dobar osjećaj prošetati se kroz te male uličice... Problem je s ovim gradom je da sve što znaš ti, zna još 20-30 milijuna ljudi i barem 2-3 milijuna je taj dan odličilo raditi isto što i ti... Užas...

Eto, sutra idem na posao, a tamo svatko barem ima osigurano svojih 7-8 kvadratnih metara... Prava prostranost...

Ništa ljudi, ne znam koliko ću zanimljivosti doživjeti tijekom tjedna, ali idući vikend su na redu Akihabara (grad elektronike) i Roppongi (noćni život)...

I da, još malo slika...

nedjelja, 08.10.2006.

Turizam 2

Dakle, drugi je dan trodnevnog vikenda (u ponedjeljak je ovdje nacionalni praznik poznat kao Dan sporta ) sa sobom donio još jedan turistički pohod. Ovaj put destinacija je bila Odaiba, a do nje je najljepše ići pješke preko Rainbow bridge-a (duginog mosta) tako da sam se ja jutros (oko 13h ) zaputio do Tamachi-ja i dalje pješke.

Dakle, odaiba je umjetni otok u Tokijsom zaljevu koji je nekad služio u obrambene svrhe, a danas je dom nekoliko velikih shopping centara, Fuji TV-a i jedne velike plaže na kojoj kupanje nije prepoučeno (oni su dovoljno pošteni da priznaju da se nije pametno kupati u blizini luke za razliku od nekih naših gradova... - oni koje provociram će se sami prepoznati... ).

Ukratko, ništa spektakularno, ali lijep pogled s mosta, idealan za slikanje i jedna dobra šetnja (cca 4h)... Taman da se potroši sin

Nakon Odaibe, na red je došla dugo čekana atrakcija, velika Bic Camera... Dakle, ljudi moji, 8 katova i još 2 u podrumu prepuna elektronike... Zakon!!! Već imam alociranih 10ak tisuća kuna koje ću ostaviti u ovom dućanu... Na žalost, unutar dućana je zabranjeno fotografiranje tako da ništa od slika... Vjerovali ili ne, najveća iznenađenja nisam doživio na katovima s audio/video ili kompjuterskom tehnikom već na katu s kućanskim aparatima... Ne znam čitati japanski, ali siguran sam da ovim njihovim veš-mašinama ne treba ni prašak ni voda ni omekšivač... Definitivno, aparati za kupaone i kuhinje su stoljeće ispred naših na Zapadu (vidio sam Švedsku, vidio Ameriku, ali ne mogu da se nagledam Japana... ).

I tako, u dva dana sam vidio 1/100 najvažnijih mjesta u Tokiju... Što se ostatka Japana tiče, više manje sam se odlučio da ću otići na 2-3 jednodnevna izleta (Mt. Fuji i sl.) i jedan dvodnevni ili trodnevni u Kyoto, ali to će sačekati dok prvo ne obiđem Tokijo...

Eto, dosta teksta za danas... Evo vam jos malo slika...

subota, 07.10.2006.

Turizam...

Napokon, vikend i prvi turistički pohod na Tokijo. Grad je toliki da će mi trebat barem 5-6 pohoda da vidim samo ono najbitnije. A ovo što sam danas obišao je best-of-the-best.

Dakle, šta sam ja to danas vidio...
1. Barnes dance (Shibuya crossing) - za one koji nisu studirali promet, to raskršće gdje se u jednom trenutku svim pješacima upali zeleno i onda kreće stampedo... svako hoda u svom smjeru... strašno... Ovim raskršćem u jednom radnom danu prođe kompletno stanovništvo Hrvatske (a ponekad se i slovenci pridruže )...
2. Shibuya 109 - jedna od najpoznatijih robnih kuća u Tokiju... Sastoji se od dvije zgrade od po 10ak katova... jedna je muška, a druga ženska... ne znam kako je u muškoj, ali u ženskoj je zakon!!! - ovo nisam slikao, to morate sami vidjet... :) (Cimeru, iz ove zgrade sam ti noćas poslao poruku...
3. Yoyogi park - park koji je carska garda (ili tako nešto) koristila za treninge, a sad je otvoren za javnost...
4. Meiji Jingu oltar i vrt - Jedan od važnijih oltara posvećen caru Meijiu i carici Shoken... Lijepo izgleda... :) A i naletio sam na neko tradicionalno vjenčanje pa je bilo fora i to vidjeti...
5. Shinjaku - Administrativni centar metropole (23 grada koja čine Tokijo, plus još 24 susjedna grada koje je Tokijo progutao do sada - ukupno ti gradovi imaju 35 milijuna stanovnika)... Također, Tokijo je jedini grad na svijetu koji ima predgrađe u kojem živi više od 3 milijuna stanovnika... :)

Eto, to je bilo mojih 5 sati današnjeg šetanja... Sad idem vidjeti kakav im je noćni život... :) Izvještaj čitajte sutra... :)

I da, šećer na kraju: Slike!!!

srijeda, 04.10.2006.

Gimnastika i vrste općenito

Vraćam se s posla danas i prolazim kraj gradilišta, kad tamo 30ak radnika poredano u dvije vrste i gimnasticiraju u ritmu koji diktira, vjerojatno neki predradnik. Nevjerojatno... Kao u osnovnoj školi... :) Šteta što je bio mrak pa nisam mogao slikati.

Nego nisu to jedine vrste koje sam do sad vidio. Kad je gužva na stanici, japanci se lijepo slože u vrste i tako čekaju vlak. I to imaju točno označena mjesta gdje će biti vrata kad vlak stane i onda se oni tako lijepo poredaju i blijedo gledaju strance koji blijedo gledaju njih... :)

I da, morao sam se izuti u restoranu danas... Sjedili smo na podu... :)

Također sam svratio i do Bic Camera-e u Shin Yokohama-i (2 min od posla) i evo kako to izgleda iz vana:

utorak, 03.10.2006.

Formula 1

Danas sam, osim prvog dana na poslu (slike će valjda sutra), pokušao srediti karte za utrku u Suzuki. Nije prošlo dobro:

---

Ticket - Formula 1

---

Suzuka F1 Ticket Center	03 October 2006 09:42
Thank you for an email. All the tickets of finals day are sold out. There is a ticket of an exercise day and a preliminary day. Unfortunately, as for the ticket of finals day, all the unreserved seats are sellouts, too. from yuko [Quoted text hidden]

Ali što frend (D. M. iz Rijeke - dvadesetipet-šest, ne znam je li kažnjavan) kaže: "Ja bi o'šo!". :) Ja najvjerojatnije neću. Ali možda ću na Ančića ako preživi do subote (polufinale).

ponedjeljak, 02.10.2006.

Dolazak

Prvi dojam
Pa nije taj Japan tako egzotična zemlja kao što sam to do sada mislio.

Drugi dojam
WC mi je spojen na struju?! Ipak je egzotična. Naime, pomoću malog termostata moguće je podesiti toplinu WC-daske.

Treći dojam
Iz prvog pokušaja sam kupio najnormalnije mlijeko. Očekivao sam da će to biti teže.

Eto, toliko od mene za prvi put. I da, evo i slika stana (i WC-a) u kojem ću živjeti barem idućih mjesec dana.

	listopad, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv