Najbolja vrsta turizma

subota, 21.10.2006.

Sinoć (petak navečer), umjesto da rano legnem na spavanje i budem oran i čio za današnji turistički pohod, zadesila me je nevolja. Kompjuter mi je pokupio neki bijesni adware (look2me) za koji mi je trebalo dobrih 2-3 sata da ga maknem. A ni telefoniranje nakon toga nije puno pomoglo u ostvarenju do tada već propalog plana ranog odlaska na spavanje.
Rezultat takve večeri bilo je ustajanje oko 13h i propadanje plana za današnji odlazak van Tokija. (Ne ide mi plairanje nešto u zadnje vrijeme. wink ) I u tom trenutku mi je sjevnulo: Idem se lijepo vlakom odvesti na suprotnu stranu grada i onda udri pješke nazad kroz male/velike/bilo kakve ulice i uličice. I bome, potrajao je taj put nazad dobrih tri sata pješačenja, ali je bilo fora. U takvoj šetnji vide se i stvari koje nisu priređene za turizam, a to je uvijek zanimljivo.
Sutra je u planu dopodnevni obilazak Yokohama-e te, nakon toga, naški ručak kod kolege U Zemlji Izlazećeg Sunca. O prethodnom ručku u režiji Kolege i Jedine i Najdraže Mu Žene (kako ju sam oslovljava wink ), po uredu kruže priče mitoloških razmjera. smijeh Ipak, mora se uzeti u obzir da nitko u uredu, osim Kolege i mene, nije Slavonac pa je izvjesno da šokiranost količinom hrane proizlazi i iz te činjenice. Eto, uglavnom, sutra mu Slavonac (ja) ide u kontrolu pa ćemo vidjeti jesu li svi ti mitovi opravdani. smijeh njami Kako sam Slavonac, znam da večeras ne smijem večerati, a ni pod razno sutra doručkovati. smijeh

Eto, kao i obično, evo slike za kraj: