Zbog cega su Japanci ludi za baseballom?
Baseball je za vecinu Hrvata dosadan sport. Iskreno, i u medjunarodnim razmjerima, poprilicno je minoran - igra se u Sjedinjenim Drzavama (gdje se odrzava tzv. Svjetska liga), par karipskih otocica-drzava, i na Dalekom Istoku. Iako globalno nepopularan, jako je tesko naci Japanca koji ga nikad nije igrao - u stvari, mozda je bolje kazati da su Japanci mozda i najveci fanovi ovog sporta.
Jedan od njih je i moj prijatelj Takahiro s kojim idem na baseball utakmice. Taka je jako navucen na ovo nabijanje loptice. U skoli je Taka redovito pricao o baseballu do granica iritantnosti, ali kao srednjoskolac, on je bio jedna od najvecih nada japanskog baseballa - s njegovim su se likom prodavale razglednice, najpoznatija sveucilista nudila su mu stipendije...
Jedna studija pokazala je da je basesball koncipiran od pravila koja jako odgovaraju japanskom mentalitetu.
Ovdje se zna sto tko radi i koje su mu zadace. Udaraci udaraju po loptici, hvataci hvataju. Ne moze jednostavnije.
U igri nose brojeve vezane za njihove zadace i svaki od njih ima posebnu ulogu. Igra je ,jednostavo, idealna za japansku ljubav prema grupama, organizaciji i raspodjeli posla.
Takodjer je vazna i uloga trenera koji je zaduzen za strategiju (jer u baseballu je za razliku od ostalih sportova strategija puno vaznija od snage) i Japanci takodjer vole pretpostavljati koji ce biti slijedeci potez protivnika.
Naravno ne treba zaboraviti ni socijalnu stranu koju omogucava ova igra. Utakmice znaju potrajati i vise sati, sto je idealna prilika za piti pivo sa prijateljima ili poslovnim partnerima, opusteno jesti i navijati za svoj tim i imati interakciju sa nepoznatim, a cesto i cijele obitelji uzivaju u prizoru. Nasilje na stadionima je nepoznanica i svi se samo zabavljaju. Baseball nudi sve ono sto Japanci vole, i zbog tga recimo nogomet, nikada nece imati ni priblizno slicnu popularnost baseballu.
