Kako su ukiyo-e slike postale popularne na zapadu?
Ukiyo-e, sto bi otprilike znacilo slike lebdeceg svijeta, ili manje poetski - slike koje su nastale presanjem brojnih dvoreza, zasigurno su jedan od ponosa japanske umjetnosti. Rijec je o mukotrpnoj pripremi razlicitih drvenih blokova, na kojima je urezan samo jedan dio koji ce nositi istu boju. Preciznim urezavanjem, i nakon toga kiruski preciznim presanjem boje na komad papira dobije se prekrasno umjetnicko djelo.
Hokusai, Hiroshige, Kuniyoshi samo su neki od drevnih umjetnika cija djela krase mnoge svjetske muzeje.
A njihova su djela stekla popularnost kao - otpad.
Nedavno je u Tokyu bila izlozba Van Gogha i u popratnom su materijalu, Japanci ponosno isticali kako su ukiyo-e inspirirale, ne samo ovog velikog umjetnika, nego i mnostvo njegovih suvremenika.
Za vrijeme Edo perioda, Europljane je vise zanimala japanska keramika - poput primjerice Arite i Kutanija. Kad je keramika dosla do Europe, narucitelji su primjetili da je pazljivo umatana u prekrasne drvoreze.
Japancima, kako god, ova tehnika nije predstavljala umjetnost, nego je bila nesto slicno - pop artu, proizvodila se u velikim kolicinama i bila je manje vise za jednodnevnu upotrebu - poput reklama ili slicica popularnih glumaca. Kad bi ovi izgubili na popularnosti, printevi bi se bacali i dolazili bi novi.
U Europi su ove slike postale popularnije od keramike koju su trebale zastiti, i ljudi su ih poceli kupovati u velikim kolicinama. U Van Goghovo vrijeme, samo je u Parizu bilo nekoliko prodavaonica koje su se bavile prodajom iskljucivo ukiyo-e, te tako na neposredan nacin,preko lokalne slikarske zajednice, unijeli i neke nove tokove u ono sto volimo nazivati Zapadnom umjetnoscu.
