Janko od Papuka

Tatino prijepodne

Evo nije još niti dnevnik prošao, a ja zjevam kao šaran u plićaku.
Ovaj cijeli tjedan radim drugu smjenu, što znači da čuvam Luku i Ivora do povratka majke im sa posla.
Sve je počelo još noćas oko 2:00h, kada sam osjetio meke dječje tabane na nosu i čelu. Ako me baraba nije grunuo jedno 30 puta u glavu do 6:00, nije niti jednom.
Otišla žena na posao, ja ustao izubijan kao oni Spliće na Partizanovu stadionu, a mali ostao spavati sa nogama na mom jastuku.
Zapalio cigaretu, popio kavu, odigrao partiju pasijansa na laptopu kad evo i maloga, ustao ide prema meni i lupa se rukom po peleni (znak da ju je kontaminirao).
Pametan je na mamu, ne priča, ali gestikulira.
Razmotao ga i odmah sa njim u kadu. Skinuo ga cijelog, ali sam mu zaboravio skinuti čarape pa sam ga tuširao u čarapama.
Kad sam ga upiljio sa spužvom skinuh mu te mokre čarape i bacim ih na pločice. Obučem ga, kad taman Ivor dolazi iz škole.
Servirao im doručak, dao Luki da popije sirup, upalio im crtiće na tabletu i otišao se tuširati i brijati.
Nije prošlo ni 5 minuta, evo njih za mnom.

- Ivore brježi van i vodi brata sa sobom.
- Moram piškiti.
- Pišaj i tutnjajte van.

Brijem se a oni rovare iza mene i najednom nestadoše.
Okrenem se, kad one čarape bačene u WC školjku.

- Ivore sunce ti žarko šta je ovo???
- Koje?
- Pogledaj.
- Pa nisam ja bacio te čarape u WC, to je Luka napravio.
- Znam da nisi, ali trebao si pustiti vodu kad si pišao, a ne da ja sad po tvojoj pišalini prebirem.
- Zaboravio sam.
- Pa dobro da nisi pišao pored školjke.

Smirili se banditi, kad mi zapišti mobitel. Pogledam, žena poslala pruku:

- Pokupi suhi veš, i raširi onaj iz mašine i baci smeće.

O jebem te Istanbulska deklaracijo i onog tko te je deklarirao.

Vjerovali ili ne sad im idem večeru praviti, po zapovjedi