Privremeni samhrani otac
Povodom odlaska supruge u rodilište, silom prilika sam postao samohrani otac na određeno vrijeme.
Prekrasnih 16 dana sa sinom Ivorom, živjeli smo kao cimeri.
Ja sam gledao sve sportove na olimpijadi, a on nije morao rano u krevet.
Spavali smo bez potkošulja, on je mogao piti cedevite koliko je želio, a ja sam mu žderao slatkiše bez straha da će me žena uhvatiti sa prstima u Linoladi.
Totalna idila, sve dok nije došao dan da odemo po brata i mamu.
Natovarili smo vrećice sa poklonima za doktore i sestre, stavili nosilicu u gepek i krenuli u bolnicu.
Dok smo se vozili rekoh Ivoru.
- Sine, pazi kako ćeš se ponašati kad dođemo kod mame i brace.
- Zašto?
- Nisi dobio batina 16 dana, budi dobar da ti mama ne bi prekinula niz.
- Dobro, biti ću dobar ako mi nešto kupiš.
- Važi sine, kupiti će tata.
Stigli mi, pokupili majku i brata i krenuli kući. Žena odmah u liftu opali par selfija u ono veliko ogledalo, a kad smo izašli u dvorište razvukla selfi štapinu da napravimo prvu zajedničku fotografiju.
Držim ja maloga, žena drži štap, a Ivor nikako da se namjesti za fotografiranje. Stalno se krevelji, belji, slaže face.
Upozori ga Dijana:
- Ivore!!! Smiri se, nemoj da te moram tu tući.
Namjesti ona ponovno sve nas u kadar, a Ivor opet isplazi jezik.
Ni pet ni šest sjevnu majčina ruka po Ivorovoj guzici.
Mali se odmah uozbiljio a ja se počeo smijati.
Na to me Dijana opiči onim štapom po glavi, a Ivor kaže:
- Tata ni ti nisi dobio batina 16 dana, jel da?
- Nisam sine....
|