Kad pomislim da me kolegica sa posla više ne može iznenaditi ja se ponovno iznenadim.
U našem poslu, pod tim mislim na registraciju vozila, uvijek imamo problema sa sitnim novcima.
Ljudi moraju u prosjeku izdvojiti pola radničke plaće.
Naravno da odu na bankomat i donesu novac u većim apoenima, nitko ne ide sa škrabicom na tehnički, osim sladoledara iz Čađavice i gospodina koji na centru prodaje kokice.
Već mi je normalno da ona kod naplate računa svakoga pita:
- Jel imate sitnog?
Naravno da je odgovor uvijek "Ne". Još ju i čudno gledaju.
U ured ulazi tip sa klincem i naravno ona sva ozbiljna i službena:
- Koliko vam je mali velik?
Jučer je zvala muža koji je trebao voditi sina kod frizerke:
- Alo, jesi ošišao maloga?
Kad se meni rodio sin, ona je po kolektivu skupljala novce za poklon za babinje:
- Ajde društvo, dajte nešto za Jankovog maloga.
Ovih dana je sunce užarilo asfalt ispred firme, pa se kolega dosjetio da bi mogli spojiti crijeva na hidrant i politi dvorište.
Kada je čula što planiramo kaže:
- Dečki, da vam pomognem?
- Ne treba kolegice.
- Pa dajte da vam bar držim crijevo.
- Opa kolegice, to ti nećemo odbiti. (umiremo od smijeha)
- Majmuni jedni smo na gluposti mislite.
Post je objavljen 12.08.2016. u 23:04 sati.