Zlajo Caki
Podugačak je popis sitnica koji me čine sretnim.
Recimo kad nađem 10 kn u hlačama koje nisam dugo nosio, kada pospan u jutro ne popišam dasku na WC školjci, kada padne kiša na onaj dan kad kosim travu pa ju naravno ne moram kositi, kada mi žena dozvoli da na posao idem novim autom, kada ona ne viče na mene više od 6 puta na dan ili kada na N1 televiziji vidim Naidu Kundurović. Sve su to sitnice, ali me uvijek razvesele.
Večeras sam gledao izjavu Zlatka Canjuge Cakija, a on onim svojim milozvučnim i toplim glasićem, poput uškopljenog Bečkog dječaka priča o svojoj Piruški.
I vidim ja po njemu da je jako sretan jer Piruška izlazi iz zatvora svojoj dječici, pa sam odmah na popis stvari koje mene vesele dodao i Zlaju.
Zlajo odmah si iza WC daske. Neka te to ne vrijeđa, ipak si na visokom trećem mjestu. Bio je jadničak Franjin portčko na čelu NK Croatie, ali mu ne zamjeram ništa jer je uvijek bio nekako drag i mio, nije bio pokvaren. U svakom slučaju je ljudina i gospodin za narkomana koji je trenutno na čelu mog Dinama.
Drago mi je Zlajo da sam te vidio nakon svih ovih godina, iskreno si me razveselio.
Izljubi Pirušku jezikom, zaslužio si care.
|