Janko od Papuka

10. mjesec

Ivor je za sada prvašić kakvog bi svatko poželio, uredno odmah poslije škole napiše domaću zadaću, presvuče se i odmah se baci na igru. Odgovoran je na mamu, ja sam zadaću pisao uz brezovu šibu u kasne večernje sate.
Samo prvi tjedan je dozvolio da dolazim po njega u školu, sada se osamostalio i sam pješači od škole do kuće. Primjetio sam da mu je jako bitno da bude samostalan, i voli kada ga smatramo odraslim. Danas sam došao po njega jer je padala kiša, da mi mali ne povuče vlagu.
Ne znam zašto, ali kad ga vidim nakon škole, uvijek ga refleksno poljubim. Kao da je bio na odsluženju vojnog roka na granici Makedonije i Albanije, a ne četiri sata u školi udaljenoj 500m od naše kuće. To valjda tako mora biti.
Ušao sam u hodnik škole gdje je on već sa torbom na ramenima obuvao patike.

- Bok sine, vani pada kiša pa sam došao po tebe.
- Super, imam ove krpene patike kroz koje mi curi voda.

Sagnem se prema njemu da ga poljubim, a mali kada je skužio što ću napraviti me diskretno desnicom udari u testise. Sva sreća pa nitko nije primjetio.

- Nemoj me tu ljubiti.
- Neću više, majke mi.

Do auta sam hodao kao šestar, a kada smo sjeli pitam ja njega:

- I što ste danas učili u školi osim boksa?
- Nismo učili boks, učili smo mjesece u godini.
- Koliko ima mjeseci u godini?
- 12
- Bravo sine.
- Znam ih sve nabrojati.
- Ajde da čujem.
- Siječanj, Veljača, Ožujak ( pauza 10 sekundi), Travanj, Svibanj (opet misli 5 sekundi), Lipanj, Srpanj (pauza 15 sekundi), Kolovoz, Rujan, Padolist, Studeni i zadnji je Prosinac.
- Lijepo, a koji je sada mjesec?
- Padolist.
- Da nije možda Listopad?
- Aaaaaa da, zeznuo sam se.
- Listopad ne znaš, a ćaću u jaja znaš udariti?
- To je bilo lako, Listopad je teška riječ.