Janko od Papuka

Usrani sustav

Prije nekoliko godina smo Ivora vodili na operaciju u Klaićevu bolnicu. Boravio je tamo sedam dana i sve te dane sam gledao bolesnu djecu. Nikada veći stres nikada prije nisam doživio.
Teško je gledati bolesnog odraslog čovjeka, pogotovo ako je to netko tvoj, ali gledati bolesnu djecu je nešto prestrašno, pogotovo jer ih poistovjećuješ sa svojom vlastitom. Takve stvari mogu razumjeti svi roditelji, bar sam tako do sada mislio.
Nikada neću zaboraviti djevojčice i dječake bez kose, obrva, trepavica sa tamnim podočnjacima i sivom bojom kože, sondama u nosićima, zavezane za krevete suznih očiiju.

Čitajući današnje novine i gledajući vijesti ne mogu se oteti dojmu da tim klincima treba lijek, a ovi bešćutni političari im ga ne žele omogućiti, nego osnivaju nekakvo jebeno povjerenstvo koje će za nekoliko mjeseci dok pola te djece pomre odlučiti da je lijek preskup i navodno neispitan.
Pa taj isti HZZO je snosio troškove liječenja tadašnjeg ministra zdravstva Hebranga koji je išao operirati jaja u Austriju, Kolinda je pod krinkom državne tajne i o trošku poreznih obveznika tj. roditelja te bolesne djece liposukcijom skidala salo po Americi i slikala se ispred ograda. Plenković zbog sitne anemije nije mogao odslužiti vojni rok svojoj domovini, a Rajnera se pod rotirkama prati na skijanje. Za sve to novca ima, ali za bolesne anđelčiće nema lijeka, jer je preskup.
Spašavamo gazdin Agrokor, smijemo se Mamićevim ispadima, želimo biti uspješni i bogati poput njih, a djeca nam umiru po derutnim bolnicama.
Kakvo smo mi to društvo? Smetaju nam pederi, cigani, srbi, pričamo o ustašama i partizanima, a ne vidimo da nas jebe kapitalizam i da pravo na liječenje i školovanje ima samo povlaštena kasta.
E moj narode!