Jamie Parizer

I Jamie Parizer jedan je od onih koji se s entuzijazmom prihvate nekih stvari, i onda, nakon par dana, kad entuzijazam nestane-sve po starom. Tako je i Jamie Parizer izgubio volju pisati ovaj blog. Zašto da ga piše?? Ionako nitko ne čita, a sam sebe ionako cijelo vrijeme sluša.
Ništa.... do nekih boljih vremena, Jamie Parizer napušta našu lijepu zamlju i ide u toplije krajeve (tam di lastavice fertiliziraju poljoprivredne površine). ADIJOS!

Dragi moji čitaoci (vas dvoje-troje), Jamie Parizer zna da smo svi mi ljudi, znatiželjni do ubiboga i glupi do iznemoglosti i da svi mi imamo neke stvari o kojima baš i ne volimo pričati u javnosti i sramimo se jer je to stvar tipa ujk, fuj, «ja to nikad nebi» ili «ma to samo kreteni rade». No, Jamie Parizer najviše voli pričati o takvim stvarima. Pa evo počnimo sa temom:

Sranje na javnim WC-ima.
Svaki čovjek voli srat u svoj domaći WC.To je činjenica. Jednostavno je najljepše skipat se tamo gdje je njegova guzica već reljefno utisnuta u dasku. Naša domaća WC školjka prilagođena je našoj guznoj flori te nema šanse da bi tamo mogli pokupiti neku neprijateljsku bakteriju koja bi nam mogla razvaliti šupak ili sjebati nam genitalije u nepovrat.

Naša Wc školjka mjesto je opuštanja. Zadovoljstvo nam je sjest na nju, i dugo, dugo ju zagrijavati. Ponekad ponesemo nešto za čitati (u Jamievom slučaju obavezno) a ponekad uzmemo nešto za popit, pa čak i pojest…jer ko zna koliko ćemo se dugo zadržat ovaj put. Što se čitanja na WC-ju tiče, Jamie Parizer ne može niti zamisliti jedno sranje bez pristojnog štiva. Neki put uzme roman, neki časopis, u nedostatku boljeg materjala zametne se tu i «nikad je nebi pročitao» knjiga ili križaljčica. Jamie Parizer izbjegava novine tipa Vjesnik, Jutarnji….zbog formata. Jamie u biti ni ne čita novine nego lista, lista, lista i dok nađe nešto prigodno, onda se skipa i to je to. Jamie Parizer je već otišao tako daleko da je to njegovo sranje uz čitanje poprimilo razmjere Pavlovog uvjetovanog podražaja. Dovoljno je da Jamie Parizer samo vidi novine i odma mu se prisere. No, ajde, dosta o toj idili naše kućne školjke (Jamieva ima i ime- MIRKEC).

No, što ako igrom slučaja mi nismo kod kuće a počne šarafiti tamo gdje ne bi trebalo? Ajde, ako je u naturi, naći ćemo par prikladnih listića i nema frke. Neki put, to je zaista divni doživljaj. No, usred grada, usred posla, usred ljudi, ….a šarafi….šarafi……joj joj joj…..di sad?? Ajmo na najbliži WC i jebi ga…idemo s njim van.

Jamie Parizer strašno je oprezan i pretpostavljam da je tako i većina naših sugrađana, on nikad ne sjedne na dasku u javnom WC-ju nego cilja i gađa s visoka, u položaju u kojem se Terminator izdiže dok dolazi na zemlju (naravno, obučen). No, tu su moguće već dvije situacije. Imati dobro, čvrsto i solidno govno ili Mirjanu (štakorica iliti proljev). U prvom slučaju, kada je govno solidno, najgora stvar je onaj špric o kome priča Annie De Meni kada govno bljučne u vodu i pošprica te po guzi, a zatim i zvuk «pljop» koji se proširi javnim WC-jom ko na zvučnike. «Pljop» i nije tako strašan ako znamo da smo sami na WC-ju i da nitko ne ćuli znatiželjne uši ispred naših vrata.

No, u drugom slučaju, ako je u pitanju Mirjana, jako je teško naciljati. Mirjana izlazi van u pravocrtnom mlazu koji iz guzice izlazi pod nezgodnim kutem a može izlaziti i u širokom «špric na sve strane» mlazu. U svakom slučaju, mogučnost da komplitli zaseremo WC-školjku je ogromna.

E sad, nakon okršaja s govnom, sljedeća situacija s kojom se svi mi suočavamo na javnom WC-ju je posezanje za papirom. U najboljem slučaju, rola mekog troslojnog WC papira je nadohvat ruke i sa njom možemo udovoljit našoj iscrpljenoj guzi ili malo upristojiti školjku u slučaju da je Mirjana napravila svoje. Lošije je recimo dok je available samo onaj crveni krep papir u listićima. Ko je to uopće zmislil? To grebe a nit ne briše kak treba. Ma žasu. Ali, dobro, ni to nije tak bed jer bar ima papira. Ali kaj ako nakon kipanja posegnete za papirom i…..NIŠT! NIŠT! AAAAAAAAAAA. Gazda WC-ja štedi ili su opet neki studoši ukrali papir da doma ne moraju kupovati. U svakom slučaju-panika je neminovna. No O.K. Cure se tu obično snađu jer one često nose maramice. Te maramice nužno su im potrebne da se obrišeju nakon piškenja u prirodi. Jamie Parizer ne treba takve stvari i on samo stepe svog REEBOKA. Ali zato i nema maramica kad mu trebaju.

E, i kaj sad. Usro si se, možda čak i katastrofalno uneredio školjku sa vanjske strane, a nigdje papira. Jamie Parizer u takvim slučajevima kuca na vrata i pita čekajuće sugrađane dal ko ima papira. U slučaju da je sam, Jamie odškrine vrata i pogled baci na umivaonik i traži one papire za ruke obrisati. Ako su tamo, polučučeći, zatvorskim hodom, odskakuta do umivaonika i na brzinu uzme papire i stvar riješena. No, u toj situaciji izlaže se opasnosti da neka duša koja isto treba kipati uleti u WC- u tom trenutki u baci pogled na Jamievu usranu guzicu. Uf…sramote…

A, da se mi vratimo korak natrag. U slučaju da nema WC-papira,u slučaju da nema ljudi, u slučaju da nema papira za ruke, u slučaju da nema ničega!!!! E sad. Dal obuči hlače na usranu guzicu i smrdeti ko usrana beba ili smisliti nešto drugo? Definitli nešto drugo.U nedostatku boljeg rješenja, Jamie Parizer vlastitom rukom briše guzicu, navlači hlače na sebe, izletava iz WC-ja i pere ruke najjačim mlazom kipuće vode. Ne jede ništa cijeli taj dan, a rukuje se samo sa ljudima koji su to «zaslužili». He he he

A još je jedna stvar na koju treba misliti. To je neizbježan smrad. Koliko vas je bilo u javnom WC-ju, kad ste se israli i podmetnuli plisku bombu ili ste recimo prdnuli ko svinja (slučajno je izletelo)? I bed vam je bilo izači van jer će onda svi znati ko se to tako govedski usrao i ko to prdi u javnom WC-ju. Stvar je lako riješiva u slučaju da ima više kabina. Onda možeš jednostavno čekati u svom smradu da se masa preraspodjeli u okolne kabine i izletiti van dok je čisto. No, ako je jedan ne jedan, onda nema druge nego otvoriti širom vrata i uzdignute glave i šerifofskog stava, ošinuti sve pogledom «JA SAM NAJVEĆI SERATOR NA SVIJETU!» i ponosno odmarširati prema izlazu - bez pranja ruku (osim u slučaju da ste rukom obrisali guzicu)

Voli vas Vaš

Jamie Parizer (give me five! :)

P.S. Čučavci su priča za sebe…

Jamie Parizer konačno je odlučio otkloniti golemu čeličnu zavjesu sa kontemporarnih tabu tema suvremenog sarmojeda.

U ovom trenutku Jamie Parizer gleda u zelenu bogomoljku koja se već pola sata neuspješno pokušava popenjati na zid i razmišlja o nevjerojatnoj upornosti tog malog odvratnolikog bića. Pa se prisjeti svog zadnjeg iskazivanja upornosti.

Bilo je to u srednjoj školi kada je Jamie Parizer svim silama odlučio sebe poštediti od neumoljivog terora isfrustriranih psihotika. I, prisjeća se Jamie, bila su to lijepa vremena. Kada umjesto filozofije-Jamie na kavu. Umjesto testa iz povijesti-Jamie s ekipom gleda film. Umjesto tjelesnog-Jamie se truje drogama. I tako.

Pitate se gdje je tu upornost?
E pa, gledajući sve to samo korak dalje, trebalo je sve to uspješno opravdati. A to je bilo gotovo nevjerojatno. Isto ko i vrh zida za ovu bogomoljku. I, vjerovali ili ne, ali Jamie se uspio izvuć bez neopravdanih. Istina, njegove metode privukle su svekoliku javnost te je njegova vještina zadivila i najpametnije umove. Uskoro, Jamie je bio taj kome se cijela škola obračala za ispričnice. Stvar je otišla toliko daleko da je Jamie Parizer izmislio i vlastitog doktora (Mirko Sekelj dr. med. spec.) koji je s vremena na vrijeme mijenjao specijalizaciju od kirurga do neurologa. U planu je bilo izmišljanje i vlastite klinike sa posebnim logom, lako izradivim žigovima i razumijevanjem za sve kojima je potrebna pomoć u kritičnom trenutku.

No, sve je to palo u vodu jednog dana kada je biserica iz razreda gajbi iz tjelesnog dala ispričnicu, model 329PH, unikatna izrada, potpisana vještačkom imitacijom doktorskog potpisa izmišljenog kirurga...a na njoj, pod opis bolesti- šifra za menstrualne bolove. Zaključujete, kirurg i menstrualni bolovi baš i nisu spojive teme, osim u slučaju da je kirurg žensko i sama pati od navedenih bolova ili možda ako je riječ o nespecifičnim bolovima koji se liječe po principu horor filmova.

I nebi bilo bed da gajba iz tjelesnog nije svojim limitiranim profesorskim intelektualnim kapacitetima prodrla do domene liječničkih šifri opisa bolesti. Situacija je bila kritična. Uskoro, počeli smo padat jedan za drugim. U svom tom mračnom razdoblju svatko se spašavao kako je znao. Manje se oboljevalo, više je bilo hakli, a sidrom neobjašnjive šutnje za katedrom lagano se proširio. No, Jamie Parizer nikada nije bio otkriven. Obećao si je da će sada biti uporniji u istraživanju boljih načina bijega iz edukativnih ustanova. Eto, toliko o upornosti čovjeka.

Jamie Parizer ostao je zatečen prizorom bogomoljke koja ga sada gleda sa sredine zida i pomisli kako smo mi ljudi zapravo strašno neuporni. U biti, jako smo uporni, ali samo kad su stvari tipa laž, prevara, lijenost i strah u pitanju.

A mala bogomoljka, uporna u svom nevinom nastojanju da vidi kak izgleda dvorište s vrha zida, oličenje je neostvarenog ljudskog ideala, prisutnog samo kod Nobelovaca i drugih svjetskih dobročinitelja. A mi, ostala gamad, sebično gledamo vlastitu korist i uporni smo jedino u tome.
Vauuuuuu. Što je Jamie Parizer pametan.

Nego, da se vratimo mi zabranjenim temama o kojima sam želio danas pisati.
Ali, možda je bolje da to ostavim za sutra. Za danas je dosta filozofije. Imajmo svi mi danas malu bogomoljku u mislima i pokušajmo biti ko ona- zeleni, ružni, ukočeni i uporni.

Vaš Jamie Parizer

gle, znam da si u krcu u zadnje vrijeme i ono, kaj ja znam, da si tam u smradu zgnječena skupa sa smrdljivim susjedima. Ma sve kužim. Al daj jebo te, pa nemoraš me zamarati sa tim svojim kretenizmima. Maltretiraš me svaki dan sa "Draga Kitty, Draga Kitty...". Oš prestat? Mislim stvarno, daj si nađi neki hobi, šaraj po zidovima, prdni tu i tam pa nek svi pogađaju ko ga je strefil. Guli koru od jabuke pa radi figurice iz toga. Igraj se pasijans ili čovječe ne ljuti se. Hmrla buš za koji dan, a ti umjesto da siz d dej, jedino kaj radiš je to da me deprimiraš s tim svojim mislima. Paj daj se malo trgni. Život je lijep! Sloboda leži unutar čovjeka! Go wild! Odi malo do tog zabarakadiranog prozora, pokaži svoje pubertetske cicice naprijatelju..možda ti se smili. Uzmi malo nožić pa rezuckaj okolo. Kaj ja znam..najdi si nekaj. I daj se već jemput drmni s tim klincom. Kaj, nije valjda da te ne zanima kak je to? A mali si ga već cepa na tebe naveliko.
O.K.? Me kužiš?
Zato prekini sa tom deprom i javi mi se kad buš bolje (ak doživiš).
Pozdrav iz Tenerifa,
Tvoja Kitty

Bijah slijep a sada vidim. Je, je, istina je to. Nakon dugog lutanja u tami (nemože se to nazvati ni život), nakon toliko neprospavanih noci, slavni Jamie Parizer dobio je novi razlog da živi. Dragi moji, i to ne bilo kakav razlog nego onaj egzistencijalne prirode, bez kojega nebi imalo smisla puštati vodu u Wc-ju.. No, da nebude sve to tako ko grom u koprive in medijas res, da Vama vaš Jamie Parizer objasni o čemu je stvar.

Bilo je to jednog i ne baš tako sunčanog dana, u ono vrijeme dok se Jamie svakog dana budio sa novim gnojem na licu, kada ga je usred jedne obične šetnje presrela misao. Više je to bilo pitanje nego konkretna misao . I Jamie počne razmišljati… i njegova ga mašta odvede u daleke sfere , pa čak i predaleke tako da to pitanje ostane neodgovoreno. Nakon nekog vremena i zaboravljeno.

No, jednog drugog dana, malo duže vrijeme nakon prvog incidenta sa gore navedenom mišlju, usred nedužnog čina masakriranja šljive u knedli, dođe još jedna misao. I ovo je bilo više pitanje nego konkretna misao. I onda se Jamie sjeti da je već prije bio u sličnoj situaciji. I neko je vrijeme trebalo da se Jamie Parizer sjeti onog prvog pitanja na kojeg još uvijek nije znao odgovor. I odlučno, naoružajući se djetinjom znatiželjom protiv neznanja krene u traženje odgovora na svoje pitanje.

Jamie se prvo sjeti svog sveznajučeg Roditelja koji zna Sve. I oči u oči, u jednom prigodnom trenutku za vrijeme ručka, Jamie pita svog Roditelja: «Očeljube, jel ti možda znaš zašto na kolima hitna pomoći piše ĆOMOP ANTIH?» I Roditelj se sav izbezumio. »Odkud sad to glupo pitanje. Pa normalno da piše naopačke da se vidi iz zraka,helikoptera i tak.» I Jamie sav sretan visoko poskoči zadivljeno gledajući u svog Roditelja koji uvijek zna odgovor na sve. I taj dan prođe u miru i tako dođe i večer a sa tim i vrijeme da Jamie Parizer odmori svoje umorno tijelo.

I leži tako Jamie Parizer u polumraku sobe i čeka da se vruči čaj na noćnom ormariću ohladi na prihvatjivu temperaturu prikladnu za nježno ispijanje. Kad odjednom. PA TU NEMA LOGIKE!!! Iz zraka se vidi isto naopačke! I odmah Jamie Parizer krene sa isceniranjem vozila hitne pomoći u sceni tipa Matrix (ona dok se jedan prizor gleda sa svih strana) i nedvojbeno zaključi da je u pravu. ĆOMOP ANTIH i iz zraka znači ĆOMOP ANTIH. A i ako je to već za elijene i pilote, zašto onda ne piše na krovu vozila? I tako Jamie Parizer u trzavici punoj misterije probdije tu noć i propsuje sve živo ujutro prigodom posjeta kardiologu (7:12). I tako to pitanje postane još nespretnije za nenametljivog sustanara svakodnevice. Jamie Parizer tada odluči da će posvetiti svoj život odgonetanju misterija hitne pomoći. Jedno bijaše sigurno, Jamie više nikad neće ići doktoru tako rano ujutro nakon neprospavane noći.

Tog popodneva Jamie odluči presresti Listeka sa pitanjem istim. I Listek sav siguran u sebe odgonetne: «Ma to ti je zato jer oni tam nalijepe krivo, a mi nemamo novaca, pa kupujemo 'robu' s greškom.» Jamie posveti par trenutaka toj misli. No, iako Listekovo objašnjenje primamljivo zvuči, Jamie Parizer ga odlučno odbije ne gubeći nadu u nesebičnost hrvatskog zdravstva. Nato Listek ponosno prozbori: « Istina će te osloboditi» i ohrabri Jamie Parizera na daljnje traženje slobode.

Nekoliko dana kasnije, Jamie Parizer ponovo sretne svog Roditelja na travnjaku te krajnje iznenađen bijaše svjedokom nametljivog nesmješnog humora sa strane Roditelja. Nit je tražio to nit je zaslužio. I tako Roditelj na travnjaku dobaci: « Ha ha to ti je za one koji su ludi da dok ne vide pročitati da skuže da su ludi ili oni koji su vudreni u glavu da onda vide kaj piše.» Jamie ne rekoše ništa. Roditelj tada, potaknut šutnjom krene u prepričavanje iste te šale pokušavajući objasniti da lud vidi ono kaj je krivo koda je pravo po sistemu – i – daju +.» I Jamie u nakani da ne povrijedi osjetljivo srce Roditelja istisne smiješak tipa «u slučaju nužde» i nastavi kositi.

I tako, dan za danom, Jamie se susretao sa neshvaćanjem, neznanjem i lošim humorom okoline. I odluči da to, kao svako malo dijete, potisne duboko u svoju podsvjest. I nebi to bilo uopće sad važno da se danas, u jednoj prekretnici života, čisto slučajno, između dva dima cigarete, Jamie Parizer nije prisjetio te nedovršene stavke u njegovom životu. I odmah, kao tane što izleti iz napete puške nakon pritiska okidača, Jamie Parizer iznenada postavi to pitanje suvozačima u autu. I isto tako ko iz puške (iako malo manjeg kalibra), doleti smiren i precizan odgovor. «Pa to ti je zato da vozači mogu u retrovizoru vidjeti kola hitne pomoći u slučaju da ih dotična dostižu jureći i blješteći vriskavim svjetlima, te da ih u tom slučaju, propuste ispred sebe po hijerhiji zvanoj pravo prednosti ." Sjedi 5 . Jamie Parizer odjednom prestane disati ne vjerovavši kako to da evo, baš sad u tom blesavom trenutku između dva dima cigarete, njegova maglica razjarenih misli napokon nađe počinka. I ne preostaje mi ništa nego reč: «Hvala ti Žare!»

Ova priča samo je podsjetnik da sve kad tad dođe na svoje dok se najmanje nadaš.
Voli vas Vaš
Jamie Parizer

Postovana nacijo!
Nakon dugo vremena konacno i jedna vijest ugodna uhu, oku, pa i jetri. U svom pohodu na vrhunce globalne ekponiranosti, nasu malu nedođiju posjetio je i Jamie Parizer. Jamie Parizer godinama se skrivao od javnosti i u jednom odlucujucem trenutku odlucio je otvoriti bespuca svoje unutrasnjosti i i nama, obicnim smrtnicima predstaviti svoju neopisivu osobnost. Krajnje je vrijeme, dragi moji, da upoznate i to malo zeleno bice.
Vaš Jamie Parizer