Jamie Parizer

Jamie Parizer konačno je odlučio otkloniti golemu čeličnu zavjesu sa kontemporarnih tabu tema suvremenog sarmojeda.

U ovom trenutku Jamie Parizer gleda u zelenu bogomoljku koja se već pola sata neuspješno pokušava popenjati na zid i razmišlja o nevjerojatnoj upornosti tog malog odvratnolikog bića. Pa se prisjeti svog zadnjeg iskazivanja upornosti.

Bilo je to u srednjoj školi kada je Jamie Parizer svim silama odlučio sebe poštediti od neumoljivog terora isfrustriranih psihotika. I, prisjeća se Jamie, bila su to lijepa vremena. Kada umjesto filozofije-Jamie na kavu. Umjesto testa iz povijesti-Jamie s ekipom gleda film. Umjesto tjelesnog-Jamie se truje drogama. I tako.

Pitate se gdje je tu upornost?
E pa, gledajući sve to samo korak dalje, trebalo je sve to uspješno opravdati. A to je bilo gotovo nevjerojatno. Isto ko i vrh zida za ovu bogomoljku. I, vjerovali ili ne, ali Jamie se uspio izvuć bez neopravdanih. Istina, njegove metode privukle su svekoliku javnost te je njegova vještina zadivila i najpametnije umove. Uskoro, Jamie je bio taj kome se cijela škola obračala za ispričnice. Stvar je otišla toliko daleko da je Jamie Parizer izmislio i vlastitog doktora (Mirko Sekelj dr. med. spec.) koji je s vremena na vrijeme mijenjao specijalizaciju od kirurga do neurologa. U planu je bilo izmišljanje i vlastite klinike sa posebnim logom, lako izradivim žigovima i razumijevanjem za sve kojima je potrebna pomoć u kritičnom trenutku.

No, sve je to palo u vodu jednog dana kada je biserica iz razreda gajbi iz tjelesnog dala ispričnicu, model 329PH, unikatna izrada, potpisana vještačkom imitacijom doktorskog potpisa izmišljenog kirurga...a na njoj, pod opis bolesti- šifra za menstrualne bolove. Zaključujete, kirurg i menstrualni bolovi baš i nisu spojive teme, osim u slučaju da je kirurg žensko i sama pati od navedenih bolova ili možda ako je riječ o nespecifičnim bolovima koji se liječe po principu horor filmova.

I nebi bilo bed da gajba iz tjelesnog nije svojim limitiranim profesorskim intelektualnim kapacitetima prodrla do domene liječničkih šifri opisa bolesti. Situacija je bila kritična. Uskoro, počeli smo padat jedan za drugim. U svom tom mračnom razdoblju svatko se spašavao kako je znao. Manje se oboljevalo, više je bilo hakli, a sidrom neobjašnjive šutnje za katedrom lagano se proširio. No, Jamie Parizer nikada nije bio otkriven. Obećao si je da će sada biti uporniji u istraživanju boljih načina bijega iz edukativnih ustanova. Eto, toliko o upornosti čovjeka.

Jamie Parizer ostao je zatečen prizorom bogomoljke koja ga sada gleda sa sredine zida i pomisli kako smo mi ljudi zapravo strašno neuporni. U biti, jako smo uporni, ali samo kad su stvari tipa laž, prevara, lijenost i strah u pitanju.

A mala bogomoljka, uporna u svom nevinom nastojanju da vidi kak izgleda dvorište s vrha zida, oličenje je neostvarenog ljudskog ideala, prisutnog samo kod Nobelovaca i drugih svjetskih dobročinitelja. A mi, ostala gamad, sebično gledamo vlastitu korist i uporni smo jedino u tome.
Vauuuuuu. Što je Jamie Parizer pametan.

Nego, da se vratimo mi zabranjenim temama o kojima sam želio danas pisati.
Ali, možda je bolje da to ostavim za sutra. Za danas je dosta filozofije. Imajmo svi mi danas malu bogomoljku u mislima i pokušajmo biti ko ona- zeleni, ružni, ukočeni i uporni.

Vaš Jamie Parizer