ponedjeljak, 19.09.2005.
Đavo je beba prema čovjeku
|
Zamišljate kako svuda oko vas lepršaju demoni, đavoli nižeg reda, ili možda uvijek jedan isti, ja Sotona, i navode van na grijeh.
Nije to posve netočno, ali nije ni od bitnog značaja. Bitne su druge dvije stvari: 1) Čovjek je taj, koji donosi odluku. Uvijek. 2) U većini slučajeva, nema jednostavnih "ili-ili" rješenja za razlikovanje dobra i zla. Razmislite malo. Bog, moj otac, prvo je stvorio nas anđele, i dao nam slobodnu volju. I neki od nas iskoristili su tu volju za zlo, i otpali od njega. U redu. Onda je stvorio vas ljude, i dao vam slobodnu volju. I vi ste zgriješili i otpali. U redu, neka bude. E sad, zašto zamišljate da je anđeo mogao zgriješiti sam od sebe, a vama je potreban vanjski poticaj? Zar ste vi bolji od anđela? Još nešto: pogledajte kako u Novom Zavjetu moj brat izgoni demone iz opsjednutih. Pogledajte koji su jadnici ti ljudi i ti demoni: svi vide da su opsjednuti, i zlo mogu nanijeti jedino sami sebi. A pravi su neprijatelji moga brata bili glavari i starješine, oni koji su imali vlast. Zašto iz njih nije istjerao demone? Zato jer demona (đavola) nije ni bilo, naravno. Djelovali su po vlastitoj volji. Ne vadite se na mene i moju vojsku zbog vlastitih grijeha! |
