Zamišljate kako svuda oko vas lepršaju demoni, đavoli nižeg reda, ili možda uvijek jedan isti, ja Sotona, i navode van na grijeh.
Nije to posve netočno, ali nije ni od bitnog značaja. Bitne su druge dvije stvari:
1) Čovjek je taj, koji donosi odluku. Uvijek.
2) U većini slučajeva, nema jednostavnih "ili-ili" rješenja za razlikovanje dobra i zla.
Razmislite malo. Bog, moj otac, prvo je stvorio nas anđele, i dao nam slobodnu volju. I neki od nas iskoristili su tu volju za zlo, i otpali od njega. U redu.
Onda je stvorio vas ljude, i dao vam slobodnu volju. I vi ste zgriješili i otpali. U redu, neka bude.
E sad, zašto zamišljate da je anđeo mogao zgriješiti sam od sebe, a vama je potreban vanjski poticaj?
Zar ste vi bolji od anđela?
Još nešto: pogledajte kako u Novom Zavjetu moj brat izgoni demone iz opsjednutih. Pogledajte koji su jadnici ti ljudi i ti demoni: svi vide da su opsjednuti, i zlo mogu nanijeti jedino sami sebi.
A pravi su neprijatelji moga brata bili glavari i starješine, oni koji su imali vlast. Zašto iz njih nije istjerao demone?
Zato jer demona (đavola) nije ni bilo, naravno. Djelovali su po vlastitoj volji.
Ne vadite se na mene i moju vojsku zbog vlastitih grijeha!
Post je objavljen 19.09.2005. u 16:59 sati.