|
|
| < | studeni, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Blog.hr
forum za sve mame,tate i oni koji će to tek postati
Udruga Veliki Osmijeh
nekada davno...moj stari blog...
lightysky
Još čitam
foxy 
podloga
kolumna jedne superžene
mjesečina
julija
SredovjeÄÂŤni udovac
kabanica
Moja malenkost i najdraži
E mamina ljubica & R mamin mali miš
DUG TEKST ALI GA VRIJEDI PROČITATI AKO VAM TREBA MALO HUMORA
DA SI ULJEPŠATE DAN...
*Jaja na brazilski*
Čupati dlake s vlastitih muda ljepljivom smjesom po tradicionalnom
egipatskom receptu!? Tko bi normalan želio samom sebi nanijeti bol tako da
silom prokrči šumu s najboljih prijatelja svog najboljeg prijatelja? Dobro,
osim porno glumaca ili biciklista...
Razmišljam tako naglas, dok potpuno neopušten ležim na stolu kod simpatične
dame srednjih godina koja u drugoj prostoriji nešto melje. A u ruci gnječi
tajanstvenu smjesu od šećera i limuna. Porno glumac nisam jer sam prvo htio
završiti faks, a bicikl još nisam naučio voziti, što znači da ni neću. Ali
kad je ta znatiželja tako prokleta stvar.
U čemu je stvar - muškarci obožavaju vidjeti elegantno dotjeran sočni mufić
(ništa gore nego kad kliću moraš tražit rašljama), bio on u obliku irokeza,
trokutića, srčeka ili brade Željka Vele, koji te svojom stidljivošću napale
da istrošiš i posljednje atome snage prilikom Njegovog Veličanstva Seksa.
Ali što je sa ženama?
Jeste li se ikada zapitali kako je njima teško za vrijeme oralnog seksa
snalaziti se u bespućima nikad obrađivane džungle vaših dlačurina poput šume
Mangrova, u kojima bi Ivica i Marica i Bakica mogli tražiti azil? Kako li se
osjeća nesretnica koja za vaše oralno zadovoljstvo mora trpjeti iritirajuće
nosno škakljanje bručki dugih dva ili više centimetara i još vam se pritom
smješkati?
Klasični brđan bi na to odgovorio - "Zabole me, bitno je da ja uživam", ali
kako bi se trebao ponijeti pravi moderni muškarac, recimo James Bond ili
Đuro Gavrilović? Trebamo li malo stisnuti zube kako bismo u krevetu dobili
još puno više od svojih boljih polovica i sebi pružili jedan sasvim drukčiji
ugođaj? Treba li osvajati novi kontinent? Možete li zamisliti pušenje bez da
ona barem jednom zašteka i vadi noktima dlaku koja joj je zapela u grkljanu?
I to uvijek kad nam je najljepše...
Gospođa se naginje nad mene i kaže mi da će vjerojatno malo boljeti ali da
joj izgledam dovoljno hrabro. Pokušavam ne misliti na ono što slijedi. A što
me natjeralo? Zanemarimo sad onaj stari vic zašto su stidne dlake kovrčave
(da ne bodu u oči) i pogledajmo istini tamo gdje ne bode (a moglo bi). Zašto
uopće depilirati stidno područje? Postoje barem tri dobra razloga zbog kojih
se treba odlučiti na taj bolni korak:
1. Higijena - ako ste se barem jednom u životu obrijali ispod pazuha, znate
o čemu govorimo. Itekako ima smisla.
2. Elegancija - nekako je ljepše. Pitajte Rocca Sifreddija, Beckeyja Jakica,
Petera Northa ili nekog iz te branše.
3. Vizualnost - žene muškarce dijele na: one s privjeskom do 18 centi (mali)
i one preko toga (Mašala!).
Kako samo rijetkima od nas veličina (odnosno konjaža) automobila i debljina
novčanika donosi dodatni pedalj, činom potkresivanja nadpenisnih dlačica i
uklanjanjem testisnih, dobili ste barem centimetar ili dva u njenim očima u
fazi kad se treba pokazati u punom sjaju! Žene nam mogu govoriti da im
gledamo u sise, ali u trenucima kad su gaće na podu, ni one nama definitivno
ne gledaju u oči. Uostalom, osamljena palma bolje se uočava od šumarka
kestena.
Držim se za svog Neodoljivog Nenu. Moj mini Kiklop se uvukao kao žica u
usisavač, a ja počinjem stiskati šake i zube. A ima i drugih načina. Prvi je
klasičnim izbrijavanjem plastičnom britvicom. Male šanse od samoranjavanja,
čas posla, ali i brzo obnavljanje dlaka, pa će vaša osobna pušačica nakon
dva-tri dana vašeg nebrijanja imati besplatno rumenilo za usne i izgledati
kao da se borila s pobješnjelom WC-keficom.
Izbrijavanje klasičnom britvom je samo za posebne luđake jer je dovoljan
zvuk mobitela, kašalj susjeda ili prdac brgljeza na prozoru pa da vam
pobjegne ruka. Jezivo. Isto tako je s onim ženskim kremama za depilaciju,
koje se namažu, ostave, usmrde pola kvarta (pred vrata bi vam došli i vrtni
patuljci i mali Kinez iz reklama i urlali - smrdi, smrdi, užasno smrdi) i
onda polovično skinu.
To toliko smrdi da mislite da vam je Stojko istrulio i da će otpasti zajedno
s dlačurinama. Silkepil je nešto triput bolnije i od tetoviranja (imate
pokoju dlačicu na leđima? Ostavite je tamo!), a kako muškarac jednostavno ne
može sam sebi nanositi zlo kao žena (koja si nanosi vreli vosak i onda kida
komade kože, dlaka i gornjeg sloja epiderme) - morate se dati u prave,
profesionalne ruke.
Vjerojatno ne postoji Hrvatica koja nije čula za egipatsku depilaciju. Nije
jeftina, ali je najbolja, rekla mi je naša stilistica Maja te me uzela za
ruku i dovela do njezina mjesta djelovanja. Potapšala me po ramenu, uz tople
riječi utjehe "koji si ti kreten" gurnula unutra te netragom nestala. Sam i
izgubljen poput nerasta u Etiopiji, skupljao sam hrabrost. Šupak mi se
stisnuo kao oko od jastoga, ali sad sam tu. Zamišljao sam idealnu mini crnku
sa šiškama nalik na Liz Taylor u ulozi Kleopatre, ali malo sam se iznenadio.
Uglavnom, malo drukčije. Bože... Kreće...
Prema depiliranju testisa, pregled prostate doima se kao pisanje zadaćnice,
sviranje blok-flaute ili okretanje palačinki. Depiliranje testisa je bol na
koju ne stignete ni reagirati jer teta Egipćanka čupka ustrajno i
neustrašivo, s tolikom silinom kao što megagladna pura po dvorištu zoblje
netom bačenu krupnu pšenicu. Depiliranje testisa je gore od posjeta pijanoj
zubarici, koncerta prehlađenog Elija Piska i seksa s nadrkanom zvečarkom.
Ne traje dugo.
Ali boli dugo.
Sitan ubod milijuna igala koje žele nepovratno odvući tvoju vrećicu za čaj
na drugi kraj sobe. Toliko je boljelo da sam mislio da će mi odvojiti
žumanjak od bjelanjka. Kapljice krvi izbijale su poput soka iz maslačka, ali
teta nije imala namjeru stati do zadnjeg izdanka. Kući sam se vukao kao
posrnuli silovani dvojnik Johna Waynea i Valtera Bate Živojinovića sa
sedamdesetak, što švapskih, što indijansko-meksičko-kvislinških metaka u
tijelu. Zaspao sam u mukama i znoju zamišljajući sladoled od Nivee, smrznuti
pazuh ženke Jetija, pašticadu od glečera i dodir bilo kakve hladne pomade.
Kad ono, pri prvom nesvjesnom jutarnjem češkanju, umjes-to standardnog zvuka
kao da netko gricka svježi čips - ništa. Kao da je netko uključio "Mute"! A
područje koje je jučer bilo Galipolje - sada meko ko duša. Kao goluždravo
pače ili guza male pande. Nisam ruku mogao odvojit deset minuta. Kao magnet!
I, što je najbolje, stvar navodno traje 6 tjedana! Žene kažu da s vremenom
sve manje boli i da ti jednostavno prijeđe u naviku. Ali žene i rađaju, pa
još dvojim hoće li biti sljedećeg pokušaja.
Zanima li vas kakav je osjećaj za vrijeme seksa? Kad meka, puna i podatna
ženska ustašca palucnu satenski meko gnjezdašce u podnožju vašeg Miška? O
tome neki drugi put.
Kad skinem ovaj pakleni osmijeh s lica!
I zato, živjele piramide!
Živio Keops!
Dlake na krpice!
Živjela slobodna jaja!!!
Samo da se zna preuzeto s FB-a 
Jednostavno mi nije jasno zašto muškarci imaju potrebu za kašnjenem?znam da se ta mana nevidi samo u muškom svijetu da i mi žene imamo nedostatak u toj mani nemislim na općenito kašnjenje nego vrijeme kad kaže da će doć doma a nikad nedođe u to vrijeme ,nadam se da ste me shvatili. Evo npr. najdraži ...mrzim kada mi napiše poruku tipa baby evo me za 20 min doma a znam već i sama da tih 20 min će se vjerojatno odužit na još sat vremena...ili jučer napr. idem do banke i platiti račune doma sam brzo sam to obavim i dolazim..aha to mi je već postao vic dana....naravno njegove obaveze po gradu uključivale su 2 cuge pa se plaćanje računa odužilo na 3 ljepa sata 
Zašto jednostavno nemože poslat sms kad je već krenio doma ej ja krenio onda bi ja znala a eto sad će doć doma...ili tipa da si sam odluči koliko mu vremena treba za neke obaveze pa mi odma kaže neračunaj na mene 3h i nikom ništa ovak me sam naživcira...jesu li oni samo neorganizirani ili jednostavno nam vole dizat živac??? Mislim da se razumijemo mene nesmetaju ni njegove cuge i ni druženja s prijateljima po tom sam pitanju ja mislim žena sa poželit 
ali ovo ubijanje s dolascima kući mi baš već buši mozak 
Vukovar Stoji grad Pod kišom čelika, ognja i smrti Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad Stoji grad Vječan ko narod ponosno stoji I posljedne dane dušmanu broji Vukovar, Vukovar Iz majčinog krika sloboda se rađa I uskoro bijela zaplovit će lađa Do sunca Iz krvi i bola nikada narod zaboravit neće Vukovar
sama sam u tom stanju pa evo par slikica koje su me baš zabavile..
Danas smo cijeli dan proveli vani.... i sad opet idemo van...guštati u ovom suncu....Nadam se da i vi uživate ;))))
Sva tuga je još nakupljena u mom srcu ..jer sam je skupljala u sebi da svima mogu pokazati da sam jaka da slučajno pred najdražim se neslomim...ali eto život je krenio dalje i jednostavno ta tuga je ostala u meni,nije izašla na vidjelo...ali iskreno dođe mi da vrištim ...samo da odem na neku osamu i završtim od boli...baš sam nesretna...u jako kratkom periodu moj život se izmjenio za 360 stupnjeva.... a ništa na dobro zapravo samo na gore...djeca spavaju, a najdražem je prvi radni dan..sama sam..i neznam što bi sa sobom pa uvjek lomim ovu svoju glavu pa razmišljam samo o najgorem...kako kaže najdraži ..imaš previše vremena za razmišljanje......a zapravo ja nemam vremena za ništa ..danas mi je pola dana otišlo na spremanje kuće (samo osnovno znači ništa veliko) i kuhanje...to fucking kuhanje...ali eto sarma je na stolu i bit će je još barem 3 dana..lukavo zar ne...eh da..što ću tek sad s tolikim vremenom ????
p.s. hvala vam svima od srca
danas sam isparatila je na vječni počinak....zbogom moja velika prijateljice....posvećujem ti ovo i nadam se da si tamo gore negdje mirnija i sretnija....
i zauvjek si s nama tu prisutna svojim duhom i vedrinom....i u očima moje E......
zadnjih dana mi se iskreno ni neda jadat o svojim malim problemima...kada gledam bolesnu sveki koja umire u mukama...
završila je u bolnici prije dva dana..uz rak želuca koji je preboljela prije godinu dana sada ima tumorske izrasline na jetri i limfnim čvorovima...nemože jest,pit ,nepokretna je..i to sve u manje od 2 mj...sad još k tome gangrena na nogama..ma šta da više kažem...neka mi onaj gore oprosti ali ja želim da joj skrati muke iako je već kraj a svi smo svjesni da je...da je nemuči više..da i mi njeni bližnji nemoramo gledati njenu patnju.....sad svaki put kada zazvoni telefon očekujem tužnu vjest koja će nas sve slomit...ali znam da moramo biti jaki jer jedna velika žena koja će otići s ovog svijeta nas je to zamolila.....ja vas čitam dragi moji ..ali snage za pisat nemam ...