...life is a joke...shit happens...

...jebote, sinoć sam vidio galeba, ali ono baš-baš...nemoš vjerovat, onog prvavog pravcatog galeba, a mislio sam da su izumrli...tj. bio sam siguran da su nestali istog onog trena kad se duž naših obalnih i priobalnih područja ugasilo i posljednje pojačalo lokalnog VIS-a, koji bi svako ljeto po hotelskim i restoranskim terasama zabavljao i uveseljavao prvenstveno švabice, pa tek onda šveđanke, englezice, talijanke, čehinje i ine inozemne gošće, a bogami bi znao zabaviti i ponekog pripitog gosta...no da sad nebi došlo do zabune, ono VIS zapravo znači...vokalno instrumentalni sastav, a ne...veri importand senjor...

...da, snimio sam galeba koji je samouvjereno, onako svježe izbrijan, sa savršeno složenom fudbalerkom na Duška Lokina i s besprijekorno čistom bijelom vestom, ležerno prebačenom preko lijevog ramena, kružio terasom, dok se prst debela, zlatna kadena klatila oko njegova vrata i dok je pri svakom drugom koraku kroz raskopčanu havajku, provirivao veliki zlatni križ, pokušavajući pronaći način kako da se potpuno izvuče i zablista u punom sjaju pri čemu se nemilosrdno borio s velikim crnim kovrčama koje su prekrivale galebov torzo i prezentirale pomno njegovani, ljubavni tepih...nonšalantno je kružio terasom, sa zataknutim palcem desne ruke za remen od krokodilske kože na kojem se isticala velika sjajna kopča s još sjajnijim logom...dolče i gabana...zapravo, remen je bio samo modni detalj i nije imao nikakvu drugu funkciju (osim da pridržava palac) pošto su bijele ljetne hlače bile toliko uske i toliko visoko navučene da mu je sam šav uletio između jaja i potpuno ih razdjelio, no nije mu šav razdvojio jaja samo po pola, na lijevo i desno, razdvojio mu je i žumanjke od bjelanjaka...gledajući ga, bio sam uvjeren kako se te hlače mogu navući jedino uz pomoć žlice za cipele...da, cipele...cipele su bile retro đir, mokasine s dva mala zlatna zvončića koja su šuškala dok se poput pantere, odmjerenim koracima kretao terasom prezentirajući gošćama svoje atribute i šireći pritom miris svog omiljenog after šejva; Bruta...kružio je naoko nezainteresiran i opušten da bi već sljedećeg trena, s lakoćom koja zapanjuje, uletio pozamašnoj, tustoj švabici koja se u vrlo kratkom roku počela topiti...što od topline ljetne noći, što od pažnje kojom ju je obasipao stari rutiner...

...i tek tada mi se upalila lampica...pomislih, a tko je onda, u ono davno vrijeme kontao naše komade, domesticus vulgaris komade, jer koliko me sjećanje služi, strendžerice su iz nekog nam nepoznatog razloga, uvijek bile na prvom mjestu, uvijek su bile one te prema kojima bi se prvo krenulo, možda upravo zbog toga jer nam nisu bile dostupne tijekom cijele godine (osim ona dva-tri mjeseca koliko je trajala ljetna sezona) ili jednostavno zbog toga što ostatak godine (osim ponekog nespretnog pokušaja da im napišeš pismo) nisi prema njima imao baš nikakvih "obaveza", skroooooz tamo do sljedećeg ljeta...a naše domaće curke, e one su bile sigurne ko u banci, imali bi ih u pričuvi, na dohvat ruke i to tijekom cijele godine jer nisu imale gdje odletjeti...siguran sam da su tada, na žalost, mnogi tako i razmišljali...

...dan prvi...negdje u Opatiji, mislim da je u pitanju bio disco 72. ili čak Imperial, ne sjećam se točno, no to je sad najmanje važno, frend i moja malenkost, nakon kraćeg snimanja, bez ikakve zadrške uljećemo komadima i to s klasičnom spikom tipa...long tajm no si ju...jest da je spika debilna, slažem se, ali je i djelotvorna jer najprije kod prisutne izazove zbunjozu, a onda erupciju cereka...naravno da je iskusno oko odmah procijenilo kako se tu radi o dvije engeskinje koje su se to večer došle zabaviti uz ples, cugu, smijeh, zajebanciju i...ma rekao bi standarno, ju nou...cure su uza se imale nekakvog svog idiota (foto aparat) s kojim su nas htjele slikati, a mi šatro nismo dali i na kraju, ne znam na koju foru, taj aparat završi u zadnjem džepu mojih traperica, jer plan je vjerojatno bio, ako ih ne kresnemo večeras, čemu žurba, sutra ćemo sigurno, naravno kad im budemo vraćali idiota...i normalno, to večer nebi ništa, no dogovor je već ranije pao, sutra se nalazimo s njih dvije, tamo negdje na slatini...

...dan drugi...krenusmo nas dvojica, puni volje, onako samouvjereni, potpuno sigurni u sebe i pozitivan ishod jer bože moj, priča se niti ne može drugačije završiti, a na kraju krajeva...pa tko nam nebi dao, mladi smo, zgodni smo, pametni smo, ma svaštasmonešto pa čak i više od toga...na Kantridi ugledasmo dvije cure kako stopiraju...stanemo...File upita...kamo ćemo cure...a cure, gotovo u isti glas...idemo na kupanje prema Opatiji, zapravo, nismo još odlučile gdje, može tamo gdje i vi, nama je svejedno...i tako cure uđu...sjećam se ko dan danas, da je jedna od njih ispričala, kako su joj starci negdje otputovali i da je večeras sama doma pa upita ovu drugu, da li bi prespavala kod nje jer da joj je ono, skroz bed spavati samoj...i sve smo mi to čuli, ali nekako, kao kroz san, kao kroz maglu, nismo uopće obraćali pažnju na moguću kombinaciju jer na koncu konca, što će nama ove dvije domaće curke kad nas na slatini čekaju mrak engeskinje...gdje želite da vas ostavimo...upitah cure, našto one po treći ili četvrti put ponoviše istu priču, kako je njima svejedno i da se mogu kupati zajedno s nama, pošto smo im u međuvremenu rekli da i mi idemo na kupanje...uglavnom, cure su se trudile dati nam do znanja kako bi rado ostale s nama, samo što to nas onda nije jebalo 5-9...

...iskrcamo ih ispred hotela Zagreb i još se mudro pobrinemo da slučajno nebi išle za nama i vidjele u kojem ćemo mi pravcu krenuti...kako li smo samo bili lukavi i pronicljivi...sačekali smo da nestanu iz vidokruga i tek se onda uputili na slatinu potražiti naše dvije, beautiful english girls...kontamo, ne možemo falit, imamo idiota, a ako ništa drugo one će doći bar po aparat...zujimo, snimamo, gledamo na sve strane...ništa...baš ništa...pitam ja njega...sjećaš li se kako su izgledale...jest da je bio mrak, pa se malo popilo i tako to, ali to ne mijenja na stvari, niti malo...nakon kraćeg razmišljanja, File je u potpunosti odvrtio film...frende komadi su bili strava, sjećam se dobro, tvoja je bila plava, a moja crna i malo niža, ali je imala mrak sisu...ajd' rekoh, valjda čovjek zna, a i manje je sinoć popio od mene...i dok smo se mi tako pokušavali prisjetiti, kako su izgledali "naši" komadi, iznenada se ispred nas, ničim izazvana, pojavila...e sad, zaista je bilo teško za procijeniti, radi li se tu o muškoj ili ženskoj osobi, however...gladam ja u nju...gleda File u mene...šutimo...zatim zajedno gledamo u pravcu bića koje stoji ispred nas, u pravcu nepoznate "žene"...da, shvatili smo da se radi o "ženi" jer je na sebi imala gornji dio kupaćeg kostima, a taj gornji dio nije imao baš nikakve svrhe jer nije imao što sakriti, ništa, nada, nichts, niente, nothing, 0 bodova...a noge...noge su bile krive, prave nogometaške, imala je toliko krive i kvrgave noge da bi joj i sam Hadžibegić pozavidio na njima...nepomično stojimo, zureći u nepoznatu curu ispred nas i šutimo...odjednom cura promumlja nešto nerazgovjetno na nekakvom čudnom jeziku, pruži ruku i uzme idiota (kojeg sam do tada vrtio po rukama) kaže...thanks...okrene se i nestade...a nas dvojica, nas dvojica smo još neko vrijeme nepomično stajali na onom istom mjestu, ne vjerujući i ne shvaćajući što se zapravo dogodilo...nevjericu sam prekinuo pitanjem...pajdo, jeli ovo bila tvoja ili moja pička...no bilo kako bilo, otišli smo na pivu umjesto na kupanje i dok smo se vraćali prema autu, File je cijelim putem vitlao s najlon vrećicom u kojoj su bile kupaće, nove kupaće gaćice koje je usput kupio pošto su njegove ostale doma, od silnog uzbuđenja zbog susreta sa engleskim komadima, zaboravio je i na gaće...

...brzo nas je prošlo...bližila se večer i naravno, nova akcija, novi komadi, nova kombinacija, Opatija nas je zvala...ušli smo nešto iza ponoći u Imperial, u 72. nismo ni namjeravali ući iz dobro nam znanog razloga (bar još neko vrijeme) čak što više, nismo ni razgovarali o tome, o toj zgodi, zapravo o nezgodi, koja se komotno magla nazvati..."akcija idiot"...uglavnom, spika je išla u smjeru...u Imperialu su ipak bolji komadi i to...i odmah, čim smo ušli, uvjerili smo se da smo bili u pravu, uzeli smo cugu i stali na odabrano mjesto, mjesto sa kojeg se sve vidi, a tada, tada je spazih, bila je prekokrasna (iako sam bio full trijezan) stajala je pored podija i stvarno je bila prekokrasna...u jednom trenutku mi se učinila nekako poznatom, kao da sam je već negdje vidio, kao da smo se već negdje upoznali, ustvari, što sam je duže gledao, to sam bio sve uvjereniji da se odnekud poznajemo, samo se nisam mogao sjetiti odakle...a onda odjednom...paf...pa da...pa to je cura koja je večeras sama doma, cura kojoj su starci otputovali, cura koja ima frendicu, frendicu koja će večeras prespavati kod nje, cura koju smo danas pokupili na Kantridi, čovječe...istresao sam vodku-tonic na ex i uzviknuo (poput starog, dobrog, Johnny Casha)...let's go Johnny...popravio zurku i lagano krenuo prema mjestu na kojem je stajala i njihala se u ritmu jednog od disco hitova iz onog vremena, ako se dobro sjećam stvari, mislim da je bio Prince i njegov Kiss...dakle, gibam se polako prema njoj, a ona gleda prema meni, rekoh sebi...to je dobro, sjeća te se...ali što sam joj bio bliži, sve više mi se činilo da me nekako čudno gleda, imao sam dojam da gleda kroz mene, kao da me nema, kao da ne postojim, kao da sam zrak, aria, prazan skup...i kada sam joj se sasvim približio, rekoh...eeeeej bok, jesi li za kakvu cugu...ili nešto u tom stilu, ali ona je i dalje gledala kroz mene i nije se niti potrudila odgovorit, samo se gibala u ritmu muzike za ples (rekao bi Jura) ...stajao sam tako neko vrijeme (ni sam ne znam koliko dugo) i gledao u nju, a ona kroz mene...na poslijetku se okrenuo, otišao na šank, naručio si cugu i sjeo...rekoh sebi...pa dobro majstore stvarno si konj, ma šta konj, konjina, veći si idiot od onog idiota kojeg si danas vratio onom engleskom biću...sjedio sam tako za šankom još neko vrijeme i promatrao je, bila je prekrasna, bila je prekokrasna i što sam je duže gledao, bivala je sve ljepša...pomislio sam, jebote...popio još jednu cugu i otišao doma...bloody idiot...

...dan treći...naravno da me sve to onda, u ono vrijeme, baš i nije bacilo u neki teški bed, bar ne dugoročno, ubrao sam ja već treći dan da se idiot konstantno provlači kroz čitavu priču (a bogami i dalje) bez obzira što je na kraju, ipak dospio tamo gdje mu je i mjesto...a sutra, sutra je već je bio novi dan i nova šansa za zamuljat kakvog novog komada, nije bilo vremena za opuštanje, sezona je bila u punom jeku...sljedeću večer sam upoznao lijepu, pametnu i dobru (ok, ok, znam da je naizgled nespojivo) Tanyu, koja je dva mjeseca nakon što se...ali to je sad već neka druga priča...priča, kojoj bi glazbena podloga (u izvedbi Vinka Coce) legla ko budali šamar...dok svi ljudi spavaju, galebi se karaju...