I tako...
CXXXIX
Rođena san ne prirano
dok bura je nosila snig
sa bile stine
do bilog briga
drito u more
od zore
Ditinja mašta je
mračne sobe podstanarstva
pritvarala u prostranstva
što međili su neki
štapon metle po glavi
krakunon na vratima dvora
i puta što vodi do mora
bliže
Oči su sjajile više
zrcaleći se u ponistrama
ovlaš priškurenin
baš da se vide
koltrine sa PontaRossa
Napola bosa
gacala san vodu na stuban
i baš san tila bit ka Ljuban
al nima sniga blizu Splitu
i u Ma nema vlaka
Jopet kvaka
dvajestdvica
Pun naramak košarica
od zadojenih loše gojenih
na jeziku britkih
plitkih
pričilo mi zrak
zaklonilo znak
da nije ča oni bi tili
Na me je čeka svit bili
ja nisan znala
ni past ni dić se
ni otrest na tle
one zle
Zapela san u to vrime
tegleć to balavo brime
kompromisno
vapeć za čuvstvon
bez suza
bez sjaja
bez osjećaja
Pantila san riči pune patetike
čitane neiskustvon
bauljala životnin stranputicama
kvrgava
kačena lažljivim udicama
prgava
samo u teci međ` koricama
Obložena tuđom kožom
što sja
bila je najviše ja
Glava mi je bila u knjigama
starci u brigama
braća u školi i pelenama
a ja sama
sa dušon na papiru
nimalo u điru
Nikada u điru
|
