Ja tovar

subota, 27.08.2011.

Ples na suncu! Početna solo dionica Čin drugi Bučna kulminacija Razvoz Bis

četvrtak, 25.08.2011.

Nekoliko statusnih Trajno stanje oliti sranje al uvik imam opravdanje oš pms oš fali mi slatko ne more to ama baš svatko. ****** Misliti i srati more se stumbati sve u istu uru isto misto, istu proceduru. Potriba ne pita. Pozdrav iz Splita. ***** Pizza u tepsijama, tepsija u rerni, u kužini se peče ja dimim - Dobra veče! ************ U četiri legla u osam se digla peglat i složit uniforme sam stigla sad sjedeći kljucam glavom do stola a zbog vrućine status je - gola... *********** Tila bi te nešto pitat. A more li se do pola šišat? Ipak ti znaš baratat sa škaran A ko zna sa ovcan zna i sa paran ******* Kisi cmok njiši bok obraz daj jer ja znaj dolazim pa ljubim *******

Za dobro jutro! I za laku noć!

nedjelja, 21.08.2011.

Za dobro jutro! Sa ovon prašinon kad ulize u kuću ni mister Muskolo ne more izać na kraj.

srijeda, 17.08.2011.

Stihoklepac LXXXVII San je umno stanje u kojem sam sve manje jer život me čapija masu snova odnija. Po danu sve se štima kad škripi i kad klima al noćima mojim kad ovaca ne brojim defile dugačak užeže se nade tračak da u snu će doći i plave oči i plava kosa i pramen kose do njihova nosa i moje čelo na njiova usta eh,snovi moji tek sanja pusta. Jer bi po danu da u vrstu stanu burek s glave mm im ijo čak i kad bi sijo. Muž mi je pelave prevelike glave uši mu male širok mu nos i ono drugo mu na ponos oči mu smeđe i na po koplja vjeđe obrve ko šuma živci mu kao guma priča mu dugačka sve uvati sraćka pa se moraš štipat pepelom posipat. Plave dlake nigdi nima ni u nosu ni u uhu kad je lito,ma i zima neće pobić mojem njuhu dobro čuje,često i posluša uvik obid vreli iz teče kuša nikad wc dasku gore ne ostavi kad minja bičve u košaru ih stavi I diš se na njeg ljutit. Bolje mi je šutit. Pupak je na pupak, ostalo nek strši i baš me boli briga što krevet se krši. Zato snovi moji tek puste sanje odavno znam da bilo bi sranje da bude onako kako sam snila jer žensko ko žensko bi se predomislila Ovako duram i sa njim guram on više ja jače i evo ga sad će jedanaest u braku trinaest skupa. Svi isti smo u mraku. E ta nije glupa.

Pripetavanje Vjerovanje? 5. dio **************************** marias je napisao/la: Oduvijek je bilo tolerancije na grijeh. Ne postoji dokaz da se danas više tolerira grijeh. Rast tolerancije u svijetu na grijeh , grijeh koji percipiraju kršćani kroz svoju vjeru, jednostavno je objašnjiv porastom broja ljudi drugih vjera, kao i ateista,antiteista itd. U duhu demokratičnosti, trebalo bi razlučiti, u kojoj mjeri su toliko puta tu spominjani grijesi ustvari pravi grijesi protiv čovjeka i da li je priziv savjesti jedinstven svakom čovjeku ili je pak to nerazlučivo od postulata vjere koji pojedinac ispovijeda i živi. *********************************** kunigunde je napisao/la: danas je sasvim normalno rastati se radi sitnice, varati bračnog druga i slično, a ovo društvo to ne smatra grijehom, dapače, veli se: pa kaj, to je stvar izbora. Mnoge radnje i stavovi, iako danas uobičajeni nisu nužno i normalni. Činjenice su iste, perspektiva je drugačija a istina se gleda kroz prizmu osobnih stavova. ********************************** Rikki je napisao/la : pa svi ljudi su jednakog sastava srca i svi imamo jednak sastav tijela i svi imamo iste kemijske procese u tijelu... zasto onda nismo svi isti? zasto ne reagirmo svi na iste situacije jednako? šta čini razliku u reakciji na nesto izmedju mene i tebe kad je sve simple kemija? Nismo svi isti jer nas u mnogočemu oblikuju ljudi među kojima živimo okoliš u kojem živimo a i hrana koju jedemo Samo rijetki su u stanju izuzeti te utjecaje i konteplacijom pokušati doprijeti do pravih pitanja. U tome je stvar, treba znati postaviti pravo pitanje. ************************************* slavica trivic je napisao/la: Dovoljno je da VJERUJES ......... E pa meni nije dovoljno da samo vjerujem. Ja sam ti onaj "nevjerni Toma". Kako je u današnje vrijeme malo vjerojatno da ćemo susresti Njega negdje uz put, u šoping centru ili na šentadi, jedino nam preostaje čitati svjedočanstva o vremenu kad je On hodao po Zemlji te po osobnom opredjeljnju vjerovati da je to vjerodostojno. Sve što proizlazi iz toga pripada domeni duhovnosti. Nije nužno da se vjeruje u Njega. Duhovnost je ipak puno kompleksnija i svojstvena je svakom ljudskom biću bez obzira na (ne)deklariranje osobe kao (ne)vjernika ali je i veoma osjetljiva te ju je lako zatomiti u životnom sivilu. Čovjek pak nije kompletna osoba ako se odrekne duhovosti, i uvijek i svugdje treba raditi na tome da se razvija kao osoba ma kako se to ponekad učini bespotrebno ili teško. **************************

Stihoklepac LXXXVI I bude udah. Zajecah Pa ko su sad svi ti koji su me došli viditi? Suha i sita nesvjesna svita puteljkom krenem pa na drugi skrenem. Od drva dva ne vidi se prašuma. Al došlo vrime uprtit brime na svoja pleća. Postadoh veća i htjedoh u šumu po većemu drumu. Tad se hukom grane jave od dva drva pa me gnjave: Ne osvrći se kćeri dobro odaberi i padaj al se diži od nevolja ne biži svog se puta drži nije pravi ak je brži. Otrčah Odletih I stigoh na pol puta Umalo me prašuma proguta I padoh pa se dizah ne brojim to više a huka se čuje sve tiše. Tu sam gdje jesam nije mi žao uzela sve sam što život je dao vraćam još uvijek tako to ide al srećom po mene još drveća se vide. Jednom će biti i to me straši drvo će se sviti i adio naši pa kako ću onda kad osvrnem se malo vidjet od kud je moj put startao. Ne osvrći se dite. Poslušala bi te al ne ide to tako i stvarno nije lako isto dicu učit kad znam da će se mučit. Sad koračam polagano prije cilju nego startu živim život u svom kvartu sve mi tamo dobro znano. Kada moram puta vidim i malo se toga stidim Tek ponekad osvrnem se da pogledam di sam bila di sam sada. A kamo ću? To još nisam odlučila.

srijeda, 03.08.2011.

Stihoklepac LXXXV Sve mi milo baš mi silo ovo vrime ovo brime nije strava ova java mada glava rađe spava lipo sanja litovanja ples na provi veštit novi skupa šlapa piva klapa večerica draga lica glava sanja zimovanja vino vrilo golo tilo u sauni se ne buni. Svake vele snovi žele al je java kušnja prava triba znati u kraj stati prohtjevima da sve štima pa se učin još se mučin kuco biti i primiti servirano umotano svima znano zajebano ovo sranje lažno klanje dok nas lažu i oči mažu strane banke vole franke novci na novce kredit za ovce poveće stado ne bleji rado pa ko nas šiša nije im priša kad imaju ovce i njihove novce i auto i stan scenarij već znan. I sve mi milo i baš mi je silo ovo sad vrime i ovo brime baš nije strava ova sad java jer glava mi sanja još veća sranja i vako se more nek ne bude gore usrdno išćem dok takuin stišćem.

Pripetavanje @Vjerovanje? 5. dio Uspavanost i anemičnost? Pa čini mi se da se tako može opisati opće stanje društva a ne samo stanje duha i vjere. Nekako je većina svita okrenuta samo sebi i trenutnim potrebama(i ugodama). Živi se dan za dan bez ikakve vizije za sutra ili bolje. Čini mi se da ih dosta mantra: Samo da ne bude gore, a na ovo se može naviknut. Triba se dogoditi kolektivni klik da se štagod promjeni. *************************** Rikki: Ne vidim nekog ploda u tome da se proziva i prepoznaje neki objektivni ''grijeh'' kad ljudi danas ne znaju zivjet drugačije....a mnogi bi htjeli naucit. A šta bi to bija objektivni grijeh danas? I da li bi baš tako olako trebali objektivno griješiti? Možemo li pronaći dovoljno volje da se objektivno popravimo u sveopćem potopu dobre volje i ufanja, u sveopćem prozivanju drugih koji griješe? Zar je stvarno preteško shvatiti da trn u tuđem oku ipak nije toliko bitan kao što bi trebao biti balvan u našem? Zar smo stvarno toliko zastranili da se bakćemo samo drugima? A gdje smo u svemu tome mi sami,kao osobe,kao zadovoljna bića? Toliko pitanja,toliko tema za raspravu, samo treba krenuti od sebe... **************** kunigunde: grijeh je danas toliko uobičajen da smo na neki način otupili i ne smeta nas. Grijeh ako i prepoznajemo toliko smo rezignirani da nam ne smeta, a po mom poimanju ove tematike mnogi više ne prepoznaju grijeh jer "toliko je uobičajen da je postao normalan". Zato mislim da iako grijeh nije iznimka modernog doba, rezigniranost spram njega i neprepoznavanje istog jest. Da li je korijen tome problemu u propadanju tradicionalne obitelji, pomanjkanju ufanja ili čisto u ljudskoj nemarnosti da se usljed olakšanog preživljavanja ne želi bakćati esencijalnim problemima, ili je pak "Sodoma i Gomora" došla na svit pa tako i do nas, ostavila bi umnijim glavama za raspravu. Griješiti je ljudski,praštati božanski. Kako ne zaključiti da se danas samo grijeh isplati, pa osvrnimo se malo oko sebe... Zar da se pored sveg blještavila reflektora upuštam sa svijećom u potragu za uzorom? Neke nesretnike da uzorom lupiš po glavi ne bi skontali šta ih je snašlo, a mi ostali ... Čini mi sa da tapkam u mraku jer me je blještavilo zaslijepilo. ********************* Grijeh jest bezvremenski kao što je bezvremenska ljubav i dobrota. Grijeh je i sveprisutan a isto bi trebala biti ljubav i dobrota. Uvijek i svugdje se skrivaju i pronalaze "Ko se nije skrio,magarac je bio" "Puj,pike,moj spas" "Congrat,you are successfully escape" I jest ovo doba donijelo mnoge dobre stvari i nije nužno održavati tradiciju ako nam ne odgovara, i jest bilo je "gadarija" ali to je bilo . A je li i prošlo? Šta ćemo sa ovim sada nemilim događajima? I danas se ljudi proganjaju muče i ubijaju jer si drugačiji izgledom,vjerom,statusom,spolom, nekada su ljudi bili blagoslovljeni neznanjem, danas sve to znamo. I šta mnogi čine u svezi s tim? Kliknu mišem ili pritisnu drugi broj na daljinskom. Moderno vrijeme nije izopačeno, okrenuto je prema čovjeku i ugodama, teži sveukupnoj slobodi, ali čovjek ko čovjek može i mora sve zakomplicirati moja sloboda<->tvoja sloboda i kako na prenapučenom planetu pronaći mjesta za svačiju slobodu? Premisa je da smo svi jednaki. A jesmo li? Za sada još nismo. I car je bio gol al nisu mu se usudili reći. Jel tome kriv car ili podanici? Ili je krivo dijete koje je reklo istinu? Da budem politički korektna, nitko nije kriv - dogodio se previd u komunikaciji. Opsjene,lažne istine,licemjerno dobročinstvo i proroci iako vješto prezentirani, lako ih se prokažu. Ali kada iz prošlosti i prijašnjih iskustava ne učimo prošlost se ponavlja a iste greške čine. Meni je odavno jasno da nema lakog načina i da se za sve dobro u životu trebam pomučiti i raditi na sebi i u sebi, treba se usuditi biti gol treba se potruditi živjeti i iskustvom odjenuti. ******************* marias : Nema potrebe unositi sebe u cjelokupni zaključak o tome kako živjeti. Grijeh nije iznimka niti pojedinaca niti vremena niti mjesta. A koga ako ne sebe? Od sebe krećem, ne zato što sam isuviše bitna drugima nego zato što sam najbitnija sebi a mijenjajući sebe,mijenjam svoj svijet i odnose spram ljudi u njemu. A u tom kutku svemira grijeh jest iznimka ili bolje reći trudim se da tako bude. ************

<	kolovoz, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31