Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ja-tovar

Marketing

Pripetavanje


@Vjerovanje? 5. dio

Uspavanost i anemičnost?
Pa čini mi se da se tako može opisati
opće stanje društva
a ne samo stanje duha i vjere.
Nekako je većina svita
okrenuta samo sebi
i trenutnim potrebama(i ugodama).
Živi se dan za dan
bez ikakve vizije
za sutra ili bolje.
Čini mi se da ih dosta mantra:
Samo da ne bude gore,
a na ovo se može naviknut.
Triba se dogoditi kolektivni klik
da se štagod promjeni.

***************************

Rikki:
Ne vidim nekog ploda u tome da se proziva i prepoznaje neki objektivni ''grijeh'' kad ljudi danas ne znaju zivjet drugačije....a mnogi bi htjeli naucit.


A šta bi to bija objektivni grijeh danas?
I da li bi baš tako olako trebali objektivno griješiti?
Možemo li pronaći dovoljno volje da se objektivno popravimo
u sveopćem potopu dobre volje i ufanja,
u sveopćem prozivanju drugih koji griješe?
Zar je stvarno preteško shvatiti da trn u tuđem oku
ipak nije toliko bitan kao što bi trebao biti balvan u našem?
Zar smo stvarno toliko zastranili da se bakćemo samo drugima?
A gdje smo u svemu tome mi sami,kao osobe,kao zadovoljna bića?
Toliko pitanja,toliko tema za raspravu,
samo treba krenuti od sebe...


****************

kunigunde:
grijeh je danas toliko uobičajen da smo na neki način otupili i ne smeta nas.


Grijeh ako i prepoznajemo toliko smo rezignirani da nam ne smeta,
a po mom poimanju ove tematike mnogi više ne prepoznaju grijeh
jer "toliko je uobičajen da je postao normalan".
Zato mislim da iako grijeh nije iznimka modernog doba,
rezigniranost spram njega i neprepoznavanje istog jest.
Da li je korijen tome problemu u propadanju tradicionalne obitelji,
pomanjkanju ufanja ili čisto u ljudskoj nemarnosti da se usljed
olakšanog preživljavanja ne želi bakćati esencijalnim problemima,
ili je pak "Sodoma i Gomora" došla na svit pa tako i do nas,
ostavila bi umnijim glavama za raspravu.
Griješiti je ljudski,praštati božanski.
Kako ne zaključiti da se danas samo grijeh isplati,
pa osvrnimo se malo oko sebe...
Zar da se pored sveg blještavila reflektora
upuštam sa svijećom u potragu za uzorom?
Neke nesretnike da uzorom lupiš po glavi
ne bi skontali šta ih je snašlo,
a mi ostali ...
Čini mi sa da tapkam u mraku
jer me je blještavilo zaslijepilo.

*********************

Grijeh jest bezvremenski
kao što je bezvremenska ljubav i dobrota.
Grijeh je i sveprisutan
a isto bi trebala biti ljubav i dobrota.
Uvijek i svugdje se skrivaju i pronalaze
"Ko se nije skrio,magarac je bio"
"Puj,pike,moj spas"
"Congrat,you are successfully escape"
I jest ovo doba donijelo mnoge dobre stvari
i nije nužno održavati tradiciju ako nam ne odgovara,
i jest bilo je "gadarija" ali to je bilo .
A je li i prošlo?
Šta ćemo sa ovim sada nemilim događajima?
I danas se ljudi proganjaju muče i ubijaju
jer si drugačiji izgledom,vjerom,statusom,spolom,
nekada su ljudi bili blagoslovljeni neznanjem,
danas sve to znamo.
I šta mnogi čine u svezi s tim?
Kliknu mišem ili pritisnu drugi broj na daljinskom.
Moderno vrijeme nije izopačeno,
okrenuto je prema čovjeku i ugodama,
teži sveukupnoj slobodi,
ali čovjek ko čovjek
može i mora sve zakomplicirati
moja sloboda<->tvoja sloboda
i kako na prenapučenom planetu
pronaći mjesta za svačiju slobodu?
Premisa je da smo svi jednaki.
A jesmo li?
Za sada još nismo.
I car je bio gol
al nisu mu se usudili reći.
Jel tome kriv car ili podanici?
Ili je krivo dijete koje je reklo istinu?
Da budem politički korektna,
nitko nije kriv - dogodio se previd u komunikaciji.
Opsjene,lažne istine,licemjerno dobročinstvo i proroci
iako vješto prezentirani, lako ih se prokažu.
Ali kada iz prošlosti i prijašnjih iskustava ne učimo
prošlost se ponavlja a iste greške čine.
Meni je odavno jasno da nema lakog načina
i da se za sve dobro u životu trebam pomučiti
i raditi na sebi i u sebi,
treba se usuditi biti gol
treba se potruditi živjeti
i iskustvom odjenuti.

*******************

marias :
Nema potrebe unositi sebe u cjelokupni zaključak o tome kako živjeti. Grijeh nije iznimka niti pojedinaca niti vremena niti mjesta.


A koga ako ne sebe?
Od sebe krećem,
ne zato što sam isuviše bitna drugima
nego zato što sam najbitnija sebi
a mijenjajući sebe,mijenjam svoj svijet
i odnose spram ljudi u njemu.
A u tom kutku svemira
grijeh jest iznimka
ili bolje reći
trudim se da tako bude.

************



Post je objavljen 03.08.2011. u 09:19 sati.