DOP_grupa_Izzy https://blog.dnevnik.hr/izzy-dop

ponedjeljak, 26.10.2020.

Veliki čovjek

Prošli tjedan smo u sklopu kolegija Društvena odgovornost poduzeća govorili o poduzećima, tj. o njihovom osnovnom cilju, ulozi u društvu, vođama, utjecajima itd. Spomenuli smo mnoge poznate osobe kao što su Donald Trump, Jeff Bazos, Pablo Isla i druge. Uz svjetski poznate osobe, spomenuli smo i jednu osobu iz Hrvatske. Skoro nitko od prisutnih nije znao niti je čuo za tu osobu, doktora Pavla Miletića.

Dr. Pavle Miletić rođen je 1920. godine. Bio je doktor medicinskih znanosti. Cijeli život radio je u Imunološkom zavodu proučavajući anaerobne viruse. Kroz život je više puta bio nagrađivan za svoj rad.
Skromno je živio i bio potpuno posvećen poslu. Nikada nije išao na godišnji odmor, a i po odlasku u mirovinu, nastavio je s radom u Imunološkom zavodu. Cijeli svoj život posvetio je nesebičnom radu za zajednicu.
Doktor je cijelu svoju životnu ušteđevinu od 312.000kn darovao Hrvatskim autocestama za gradnju autoceste Zagreb – Split. Također, svaki mjesec je odvajao četvrtinu svoje plaće za javno dobro, izgradnju autoceste. U HAC-u su prvo bili zbunjeni i odbili uplatnicu jer na tako nešto nisu navikli. Nikada do tada nije se dogodilo da je pojedinac dao svoju privatnu imovinu, novac, za javno dobro.
S obzirom na takav čin, tadašnji premijer Ivica Račan pozvao je dr. Miletića na svečano otvaranje dionice autoceste od Udbine do Zadra.
Bio je osoba koja je vjerovala u važnost kvalitetnog razvoja cestovnog prometa. Smatrao je da svi dijelovi Hrvatske moraju biti dobro prometno povezani.

Kada čujemo ovakvu priču, zapitamo se zašto ništa do sada nismo znali o takvoj osobi. Uvijek su nam u centru pažnje javne osobe kao što su pjevači, glumci i političari, a većina zanemaruje one koji cijeli život rade vrijedno i u tišini. Da nije bilo doktora Miletića i njegovog nesebičnog čina, tko zna kada, tj. koliko godina nakon bismo imali napravljen dio autoceste od Udbine do Splita.

Nakon svega spomenutog, postavljamo pitanje zašto je dr. Pavle Miletić ovo napravio? Je li to bila odluka vrijedna poštovanja? Mislite li da je ispravno postupio? Koliko bi naše društvo u cjelini napredovalo kada bismo svi nesebično pomagali državi u kojoj živimo?


https://www.youtube.com/watch?v=vd92KuT3FbQ

ponedjeljak, 12.10.2020.

The Corporation

Ovaj tjedan smo u sklopu kolegija Društvena odgovornost poduzeća pogledali film The Corporation. Dokumentarni film profesora Joela Bakana istražuje prirodu, evoluciju, utjecaj i moguću budućnost korporacije modernog doba. The corporation na surov i brutalno iskren način prikazuje razvoj velikih korporacija sa pravnog i moralno prihvatljivog aspekta. Kroz film možemo primjetiti kako korporacije stavljaju na prvo mjesto svoju korist i profit dok uvelike zanemaruju čovječnost radnika u njihovim tvornicama, kao i ekološku održivost iako se mnoge vode upravo tim načelima. Međusobna korporativna komunikacija također pomaže korporacijama u njihovoj manipulaciji nad društvom u svrhu ostvarivanja međusobnog profita.

Zanemarivanje tuđih osjećaja, nemogućnost održavanja dužih odnosa, neuračunljivo ponašanje, konstantno laganje drugih, nemogućnost prihvaćanja krivnje, nemogućnost prihvaćanje određenih društvenih normi i slično nisu kliničke karakteristike samo psihopata, već i korporacija. Kako bi se "klinička slika" korporacija promijenila potrebno je pronaći naći za održivom proizvodnjom kojim bi sačuvali okolinu odnosno resurse. Osvješćivanjem kupaca o društveno odgovornoj kupovini čini se prvi i najveći korak ka većoj promjeni. Kupac svojom odlukom ima mogućnost utjecati nad sudbinom korporativnih lanaca koje se moraju prilagoditi ili će se suočiti sa problemom manjka potražnje. Nažalost kupci često nisu svjesni koliko su njihove odluke važne, a nerijetko su i neinformirani o načinu poslovanja korporacija. Potrebno je stvoriti negativnu sliku u društvu o organizacijama koje ne posluju odgovorno i tako ih jednostavno natjerati da postanu odgovorni ako žele opstati na tržištu. U interesu samih organizacija bi se trebala usaditi ideja da proizvode koje proizvode i prodaju moraju biti certificirani kao sigurni, poželjni i dobri za potrošače bez negativnih posljedica na okolinu.

Poduzeća poput Burson-Marstellera je etično angažirati dokle god ih se ne koristi isključivo u svrhu laganja i obmanjivanja javnosti. Pošteno poslovanje, društvena osjetljivost i zaštita prirode koriste se kao konkurentska prednost u svrhu stvaranja dobrog imidža. Međutim, postoje dva načina kako se stječe takva prednost. Prvi je dosljedna primjena društveno odgovornog poslovanja, a drugi je onaj znatno jeftiniji - greenwashing. Greenwashing je opasno i neodgovorno ponašanje koje u konačnici sabotira održivi razvoj i brigu za okoliš. To je pojam koji opisuje zloupotrebu zelenog imidža isključivo radi profita kompanij.

Iako su od 2004. kad je film izašao neke preinake napravljene, to i dalje nije dovoljno. Ovakvu situaciju treba ozbiljno shvatiti te bi država, mediji i društvo općenito trebalo vršiti veći pritisak na korporacije kako bi počele osim profita gledati i druge vrijednosti, a ponajviše čovjeka, koji čini osnovu njihovu proizvodnje.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi