žubor vode
06.01.2012., petak
Jutrom ću te ljubiti
Jutrom ću te ljubiti neka noć pati u svojoj rupi ja ću te razdaniti razvedriti usne tvoje dok se meškoljiš grijat ću ti ramena dahom sunčanim ti ćeš me pitati bunovna za vrijeme i koliko ga još ima za nas zaljubljene hoće li prsti izdržati lutanje kroz kosu milovanje leđima golotinju istine da ne možemo više jedno bez drugog disati kad su nam pluća puna duše jutrom ću te ljubiti neka noć pati u svojoj rupi ljubit ću te na svjetlu svetu lice da ti gledam dok me moliš da te volim duboko do srži gdje si žena bila u rosi bijele magle izgubljena. Duško Babić |