žubor vode
18.01.2008., petak
Mjesta koja se pamte...
Vjerujem da svatko od nas starijih, ima u sjećanju mjesto ,na koje je u mladosti često svraćao..Jedno od takvih mjesta,na koja ponekad hodočastim dok prebirem po uspomenama je dugačka drvena baraka s limenim krovom,smještena na rubu grada uz obalu Save,zvana Otok sreće. U ono vrijeme, u našem gradu nije bilo puno kafića ,kao danas.Postojalo je par restorana za ozbiljne građane i nekoliko krčmi za lokalne kronere i putnike namjernike. Otok sreće je bio stjecište svih gore navedenih i uz to srednjoškolaca .Svi smo tamo imali mjesto pod suncem... Dolazili smo tamo i prije i poslije škole...Zimi na topli čaj,ljeti na kolu.Prvi sastanci s dečkima bili su tamo...Nisu nam smetali neugledni stolovi i stolice,ni glasne lovačke priče strastvenih ribiča...čak smo ih ponekad pažljivo slušali. Na Otoku sreće su izrečene mnoge zakletve na vječnu ljubav...tu smo slavili rođendane,zaruke za koje roditelji nisu znali,a poslije i mi zaboravljali da su bile... Tu smo probali prvo piće ... Otoka sreće odavno već nema.Umjesto njega izgrađen je lijep objekat,ali u mome sjećanju ona baraka i dalje živi...kao najljepše mjesto za susret. |
