utorak, 03.06.2008.

Plima

Brodovi su isti ka i ljudi zlu moru daju život svoj.
Toma Bebić

Image Hosted by ImageShack.us

Poput kamena u moru ležim okružena mogućnostima pa puštam Suncu da me grije. Čujem sve i vidim sve iza zatvorenih kapaka pa se smiješim mogućnostima.
Koraci upisani u dubinama šoltanskog polja i jutra jasna u svojoj samoći.
Izmaglica i rosa kao nagovještaj ljeta i mene koja postojim sama u dubini svog života po prvi put od kad se sjećam sebe.
Trenutci savršenog nepripadanja nikome osim sebi i Zemlji i divlja radost zbog oslobađajuće pripadnosti tebi.
Život kao oseka i plima (dodiruje moja stopala i smije se u ritmu mojih riječi), iznenađenja i gubitci, suze za tebe dragi moj Anđele isprepletene sa srećom jer znam da ti je sad dobro, dugi dani ispunjeni radom i osjećaj da sam se pomakla sa točke na kojoj sam dugo vibrirala na nekoj nepoznatoj frekvenciji,
Život kao ja iskrena, neskrivena iza neizrečenih riječi i neisplakanih suza, istina kao hrabrost i traženje sebe, padovi (nekad stvarni ali češće samo zbog straha), krivo pročitane riječi, i opet ispočetka.
Pa probam ponovno i shvatim da je sve bilo obojano mojim krivim poimanjem sebe (ah te projekcije)…
Pa dozvolim sebi činjenicu da možda me vi drugačije vidite (od onog mog pogleda iz ogledala)
I nasmijem se sebi (oko mene raste plima)


07:40 - Komentari (15) - Isprintaj

<< Arhiva >>