Tražeći sebe

Pozdravljam ovu godinu koja polako broji svoje zadnje sate....
Bila je to godina rađanja....jedno zubato sunce tu pored mene i jedno koje se dok pišem ove riči upravo rađa u Zagrebu. Dobro nam došli dragi naši Anđeli!!
Bila je to godina prepuna nevjerice..godina koja mi krade prijateljicu...moga lipog Anđela koji je sada u bolnici.
Ovo je godina svega onoga što nisam očekivala, svega onoga čemu se nisam nadala, smijeha i suza, nevjerice i lude radosti. Godina riječi, pronalaženja šarenih perli, kruna i tronova (sa kojih su neki sišli), novih prostora i nekih novih ljudi u mom životu.
Iznad svega ovo je bila godina ljubavi.
Ljubavi na tako puno načina (svih načina na koje živim).
Vratila sam se doma, onako kako jedino sam mogla....vratila sam se doma srcem.
Trenutak kad sam prvi put u životu uzela bratovog sina u naručje i rasplakala se...dok ga držim tiho mu moje srce govori...tu sam za tebe, uvijek i zauvijek...a on se smije i grli me, pa me mazi svojim ručicama dok spava zavučen ispod moga lica.
Onaj fini, neprimjetni prijelaz iz ljutnje i neprihvaćanja načina na koje žive meni neki bliski ljudi u ovo što sam sada. Nisam više ljuta....ali sam pomalo tužna jer shvaćam da nikad neće biti onako kako sam oduvijek sanjala. Neke tvoje riči i postupci i danas bole, vaša potreba da me stavite u okvire koji nisu po mojoj mjeri i vaše grubo, nedozvoljeno zadiranje u rijeku moga života...to me nosi dalje od vas. Dugo mi je trebalo da shvatim a još uvijek ne prihvaćam. Ah, te obitelji... i sada dok se spremam za Split osjećam tvoje oči i neizrečeno negodovanje jer nisam ona koju bi htjela za kćer. Uvijek nešto nedostaje...jedino što mi sada možeš prigovoriti (pa ne propuštaš to učiniti) je da sam stara a sama...i misliš li se ti udati ikada? A ja šutim jer znam da nema smisla (pokušavala sam dugo) podijeliti s tobom moje misli...jer se nikad nisi potrudila poslušati moje srce...ne namjerno ili zato jer me želiš povrijediti..ne. To je zato jer ne znaš drugačije. A ja sam žena toliko drugačija od tebe. Ono što nas vezuje je činjenica da obje pokušavamo živjeti najbolje kako znamo...ali nas istovremeno i razdvaja jer ti ne shvaćaš i uopće ne želiš vidjeti moje pute. Ponekad se dotaknemo u našim svemirima...samo ponekad...možda...kad prestanem sebe doživljavati u tvojoj blizini kao najveći neuspjeh čovječanstva ikad ...možda...ma sigurno...
Godina prijateljstva, godina u kojoj smo dijelile draga moja prijateljice sva ona beskrajna prostranstva za koja sam mislila da su samo moja. Virenje u svijet kroz tvoja razmišljanja, oči prepune smijeha, borba i odustajanje, vrijeme, sve vrijeme naših života koje smo utukle zajedno, kave i razgovori i onaj lipi konop kojim si vezala moje srce zauvijek, kojim si me promijenila i koji me čini bogatijom za jedan život.
Cijeli život nosila sam u sebi osjećaj da mi fali dio i uvijek sam ga tražila. U nebu, moru, u ljudima koji su bili pored mene. Grčevito sam željela pronaći to nešto, što mi ne da disati onako kako želim jer ga nemam. Pokušala sam na bezbroj načina ali nikad zapravo, nikad na način koji je jedini pravi. Pa sam pregovarala, ljutila se, povlačila u samoću, bila tiha i nevidljiva, davala očekujući čudo, bježala i dolazila....pa stala. Tišina u koju sam uronila u tom trenutku je bila nepodnošljiva...trenutak u kojem spoznaš sve ono što jesi...i bol nevjerice...zar sam to zaista ja? Jesam to sam ja...Pa po prvi put u životu ne zatvoriš oči pred istinom, ne popustiš bolu i želji da kreneš dobro poznatim stazama...jer samo ovaj život imam.
Jedini put kojeg sam mogla izabrati odveo me tamo gdje sam htjela biti cijeli život. Evo me...
Ne znam što me čeka u godini koja dolazi ali znam što želim.
Želim more snova, more ljubavi
Još jednu godinu u mom životu
Prijatelje oko sebe
Moju obitelj savršenu u svojoj nesavršenosti
Lito na Šolti
Dubinu mora dok ćutim sigurnost obale
Nove luke
Tvoje poljupce
Zagrljaje mojih Anđela
Pripadanje
Svoje mjesto pod ovim dalmatinskim suncem
Sve kave koje ćemo popiti
Vjetar u borovima
Škrapu toplu od sunca u ljetnoj večeri
Pogled sa one terase dušu dao za dočekivanje sunca tamo negdje desno od Splita
Smijeh i opijenost životom
Riječi koje život znače
Novi život stvoren samo zato da vidi i osjeti svu ljepotu koja nam se nesebično daje
Pjesme koje će me rasplakati ili nasmijati do suza
Vas koji me vodite do novih saznanja, trenutke nevjerice dok čitam vaše riječi, prepoznavanje sebe, smijeh i suze, i oduševljenost pronalaženja sebe u drugima..

Svim dragim ljudima želim puno ljubavi, zdravlja i sreće u Novoj 2008. godini i neka Vam donese more ljubavi, ono samo vaše more boja, riječi i tišine u kojima je srce doma.

Ovu godinu koja odlazi ispraćam notama i ričima pisme Smak svita TBF-a koja već danima izaziva provale smijeha u meni...jer smisliti ove riči...
Stvarno bliži nam se kraj....
A ja se pitan koliko astronomski mala je mogla bit ta šansa
al’ opet dobro da je danas na radni dan
a ja ću ostat doma uz hit dana Apokalipsa sa vašeg balkona
rezolucija perfektna
kristalan sound
surround all around when it hits the ground...
tududududtududududududu
Nema nam pomoći….
jer ovoliko ljubavi koje ima u ljudima i nesebična davanja sebe koja su skrivena pa zbog toga još veća….osmijeh i prepoznavanje…ruke i zagrljaji...i život u svim oblicima i bojama oko nas...
Nema nam pomoći... i baš nas briga imamo savršenu kompilaciju za kraj..
Veliki poljubac i još veći osmijeh...svima od mene...

boomp3.com